Kolumne
Na kraju svake priče, važno je znati što je bilo na početku

Na kraju svake priče, važno je znati što je bilo na početku

Autor: Branko Tabak Photo: Screenshot

Umjesto o nastavnom satu kojeg su Naglić i košarkaši Zadra održali Skelinu i njegovim igračima danas svi govore o incidentu na +31.

Kada se dogodi incident poput ovog na Gripama na utakmici HT Premijer lige između Zadra i Splita treba pustiti razumu da govori jer razum je ono što nam najviše treba.

Sudionici incidenta vruće su glave i njima bi bilo pametniji šutjeti jer svojim riječima samo mogu zakomplicirati stvari i dodatno narušiti nepotrebno narušene odnose dvaju dalmatinskih košarkaških klubova, povijesno gledajući košarkaških institucija koje se crvene od srama.

Nažalost, jedan od vinovnika incidenta, mladi Mate Kalajžić, svojim je izjavama dodao ulje na vatru. Mate se javnosti prezentirao kao osoba koja je išla razdvajati zaraćene strane iako ga video snimke demantiraju. Bile su one već razdvojene zahvaljujući Lovri Bašiću, a Mate je doletio do osamljenog Prestona Knowlesa s podignutom rukom. Sigurno mu u ruci nije bila maslinova grančica.

Kalajžić nadalje kaže da ga je Knowles samo 'poškakljao više po vratu nego licu' i žali što ga nije udario jače da zadarski Amerikanac bude kažnjen sve do doigravanja??? Na taj način daje materijala onim gorljivim i maštovitim navijačima Zadra koji u ovom nepotrebnom i neočekivanom incidentu vide zavjeru kojoj je cilj izbaciti Knowlesa iz igre na što duži period.

Preston Knowles je napravio svinjariju od koje će najviše štete imati njegov klub, navijači, suigrači i on sam. Kriv je jer je nasjeo na provokaciju Pavla Marčinkovića, kriv je zbog nasilničkog ponašanja, kriv je jer je udario Kalajžića ('počešao više po vratu nego licu').

Pavle Marčinković je kriv jer je, prije nego je Knowles zamahnuo prema njemu, gurnuo zadarskog razigravača jednom s leđa, dva puta s obje ruke snažno sprijeda i zamahnuo šakom prema njemu.

Mate Kalajžić je kriv jer je u trenutku kada su strane bile razdvojene (Bašić odvojio bivšeg suigrača Marčinkovića od sadašnjeg Knowlesa) nasrnuo na Prestona, odgurnuo ga rukama, a nakon što je primio udarac, ustao se s poda i svom silinom zaletio u osvetnički pohod. Smirili su ga igrači Zadra.


Video: Sport023

Kriva je i sudačka trojka koja nije sankcionirala prvo Marčinkovićevo odgurivanje Knowlesa čime bi spriječila incident, ulet igrača s obje klupe na parket, rasističko hukanje, glorificiranje nasilničkog ponašanja jednih i drugih.... Svi oni koji slave huligansko ponašanje na parketu, ne žele dobro hrvatskoj košarci, niti klubu za kojeg navijaju.

Nije ovo prvi puta da se događaju tučnjave i da se igrači pojavljuju u ulogama nasilnika. Bilo je incidenata na utakmicama, treninzima, kafićima. Bilo je međusobnih tučnjava, napada na novinare, trenere, navijače. Treneri su udarali trenere i suce, suci za vrat hvatali trenere, igrači suce... Objašnjenja koja se pozivaju na pravilnike pa prave razliku između onoga što je učinjeno za vrijeme utakmice i onoga nakon nje, ne umanjuju težinu prekršaja i činjenicu da su sve to primjeri nasilničkog ponašanja.

I baš zato, u ovom slučaju, kaznu moraju dobiti svi koji su se nasilno ponašali. Bude li kažnjen samo Knowles poslat ćemo poruku Marčinkoviću i Kalajžiću da je njihovo ponašanje prihvatljivo. Nije Preston jedini koji nije promislio o svom ponašanju prije nego je povukao potez o kojem bruji cijela Hrvatska. Da su igrači Splita ostali u okvirima sportskog ponašanja nitko danas ne bi pričao o incidentu na Gripama, nego o maloj školi košarke u kojoj su Aramis Naglić i njegovi igrači održali nastavu donedavnom izborniku i njegovim izabranicima.

Mislav Brzoja pri tomu se pokazao i kao igrač kojem se najviše može zahvaliti da nije došlo do širenja incidenta. Prvo je smirio Knowlesa, a kada je većina igrača Splita, poput Henrika Širka kojeg je jedva obuzdao Ive Ivanov, krenula prema njemu ne bi li osvetila Kalajžića, bio je glas razuma koji je svojim ponašanjem spriječio takvo što. Na kraju je izolirao i Kalajžića i uz podršku Jakova Vladovića i njega prizvao razumu.

Marčinković se u incident više nije miješao. Kamo sreće da je tu mirnoću imao kada je krenuo u obračun s Knowlesom. 

Jer na kraju priče uvijek je važno što je bilo na početku.