Ideja Basketball.hr-a je jasna, pisati o košarci kakva je bila jučer, kakva je danas i kakva će biti sutra, a to sutra je prilično neizvjesno za sve hrvatske klubove i hrvatsku košarku u cjelini.

Zato ćemo se vratiti malo u povijest ne bi li se podsjetili što košarka na ovim prostorima predstavlja. Imate priču o zadarskoj, sinjskoj, zagrebačkoj, splitskoj ili možda varaždinskoj i šibenskoj košarci, a ona ne pronalazi put do medija. Pošaljite nam ju, rado ćemo je objaviti.

Od prošlosti se ne živi, ali ona nas uči. Košarka je više od rezultata, ona je naš život i kao takva zaslužuje da ju održavamo svatko na način na koji može. 

Ovih dana očekuje vas serijal priča o zadarskoj košarci, ali ona neće biti usamljena. Uskoro donosimo i jednu predivnu priču iz Sinja i gotovo nevjerojatnu iz Pazina.

Nebeski koš na drugi obruč: Ljudi srca i fotografije u San Marcu

Košarka se u Gradu koji je do 1918. bio glavnim gradom Austro-Ugarske provincije Dalmacije, tada modernom europskom gradu pod talijanskom upravom u kojemu je na Silvestrovo 1894. zasjala prva sustavno provedena električna mreža u Hrvatskoj, koji je proizvodio 35 vrsta likera i u kojem je bilo „najraskošnije i najljepše kino u Carevini”, dva teatra, a u veći je moglo stati 1500 ljudi, Gradu s bogato uređenim trgovinama i javnim prostorima, luksuznim kavanama i hotelima, sa 6 tiskara u kojima je izlazilo oko 40 različitih novina i časopisa, javnim knjižnicama i čitaonicama, pojavljuje u trećem desetljeću XX. stoljeća. Je li to bilo 1923., 1925. ili 1928., sa sigurnošću ne znamo ali znamo da su je donijeli studenti iz Italije te je prva javna utakmica odigrana za božićne blagdane 1929. 

Košarkaška udruga osnovana je 1. listopada 1930. a već 1931. odigralo se prvo prvenstvo Grada, u kojemu se ova igra susreće s nemalom konkurencijom: uz atletiku, gimnastiku i plivanje tu su i ritmička gimnastika, vaterpolo, skokovi u vodu, mačevanje, hrvanje, streljaštvo, šah, tenis, boks, boćanje, nogomet, odbojka, biciklizam, veslanje, jedrenje, motonautika, motociklizam i automobilizam. 

Ali uspon je njezin strelovit pa se već 1933. na Puntamici i u Arbanasima organiziraju prvi košarkaški kampovi a 1934. na prvenstvu Grada čak je 14 sastava te košarka vrlo skoro postaje gradski sport broj 1.   

No, zašto je u Zadru košarka tako brzo postala tako popularnom? Jedan od razloga sigurno je taj što je nogometno igralište, na za Grad idealnom mjestu, premješteno daleko od centra, na Stanove, a na njegovo mjesto došla su dva košarkaška igrališta i dvorana te su nogometni tifosi, koji su se formirali još od 1887., jednostavno ostali na istom mjestu jer ih je ta nova, profinjena igra, začudno zainteresirala. Drugi je vjerojatno taj što je košarku od početka kao trener prigrlio Arturo Battara, kineziolog i majstor u mnogim sportovima, koji se 1923. proslavio stojem na 55 metara visokom vrhu zvonika Katedrale te se već 1933. u San Marcu potpisuje kao voditelj košarkaške lige. 

Batarin stoj na zvoniku 1923. godine

Nije bilo nevažno ni ozračje u kojemu se sve događalo, gdje se Italija spremala postati svjetskom velesilom i činila sve kako bi se za to osposobila pa je uz Battaru sigurno odmah tu bio i netko drugi, njih nekolicina, koji su „dali ruku“ i organizacijski u samo nekoliko godina u Gradu i okolnim mjestima, kojih pod talijanskom upravom nije bilo puno, taj novi sport iznimno razvili. A tritisućljetnoj prebogatoj povijesti višemilenijskog središta, Gradu već suptilno istkane finoće, kojemu je ta igra gipkosti i skoka, varke i taktike, vještine i snage, igra cijeloga tijela u kojoj se presudnom ipak pokazuje glava - što bi prevedeno značilo srce, došla je ta igra kao nešto što će na neobičan i teško objašnjiv način zaokružiti sve što je kroz povijest bio. I zbog čega nikada nije oskudijevao ljudima srca.

Akvarel Nove obale Alda Raimondija iz 1938. godine

U Gradu od oko 18 000 ljudi 26. veljače 1938. dnevni list San Marco najavljuje utakmicu s Maceratom i donosi fotografiju momčadi. Utakmicu će Zadar dobiti 27:2 a San Marco, koji je donosio fotografije samo iznimno važnih osoba te slikovne priloge gotovo isključivo kod reklamiranja različitih proizvoda, fotografiju će ponoviti 9. travnja, nakon što je Zadar „protutnjao“ regionalnom ligom i sutra igra protiv Bologne kvalifikacijski susret za ulazak u završnicu državnog prvenstva. 

Ulaznica za utakmicu s Maceratom

Zadar u napadu protiv Macerate

Sigurno su nam važni košarkaši i njihov trener, ali su nam na toj fotografiji u pozadini puno zanimljivije dvije ženske siluete koje, dok košarkaši kao vrlo važni poziraju, graciozno i naizgled krhko hode po igralištu. Jesu li te dame možda čekale svoju braću, muževe ili djecu, možemo samo nagađati. 

Rosini, Nadoveza, Benevenia, Sofonio, Grigillo, Krekić, Radošević i Cessoni u San Marcu 1938.

Novinska izvješća s košarkaških utakmica navode “brojnu publiku” i vidimo kako je košarka kao igra u to doba u Zadru zanimljiva i ljepšem spolu te da su gospođe na utakmice dolazile „skockane“ kao za svaku pravu svečanost. A na ulaznicama vidimo kako ulaz nije bio besplatan i da od plaćanja nitko nije izuzet. Zadrani su utakmicu izgubili 14:19 te su u dodatnim kvalifikacijama izbacili Fiume no na putu prema završnici zaustavio ih je Trst. Zadrov najbolji igrač bio je reprezentativac Lucio Benevenia koji je Anconi od Zadrovih 24 zabio 20 koševa, a Ascoli Picenu 30 – iznimno za tadašnju košarku.

Nebojša Gunjević