Kako izgleda radni dan fizioterapeuta Cibone Nikice Šižgorića, kako je spasio život jednom od košarkaša i je li ikada poželio promijeniti klub i zanimanje nakon 24 godine u Ciboni saznajte u intervjuu koji slijedi.

Sportski uspjesi i pobjede ne ovise isključivo o košarkašima. Ljudi koji rade iza scene, često su itekako zaslužni za rezultat momčadi. Kako izgleda radni dan fizioterapeuta Cibone Nikice Šižgorića, kako je spasio život jednom od košarkaša i je li ikada poželio promijeniti klub i zanimanje nakon 24 godine u Ciboni saznajte u intervjuu koji slijedi.  

Velike zasluge u ostvarenju velikih uspjeha pripadaju i Vama. Koliko je bitan fizioterapeut u jednom košarkaškom klubu i u životu košarkaša?

Malo je reći da je fizioterapeut bitan u klubu i životu kako košarkaša, tako i svakog sportaša. Povećanjem zahtjeva današnjeg  profesionalnog sporta, sportaši sebe i svoja tijela izlažu sve većim opterećenjima. S druge strane, popularizacija sporta raste s većim i gušćim rasporedom natjecanja pa je tako vrijeme rehabilitacije i oporavka znatno skraćeno. Zbog svega toga, fizioterapeut je postao veoma bitna i neizbježna karika u svakom sportu pa tako i košarci. Fizioterapeuti su uglavnom angažirani kako bi rehabilitirali ozljede, no ne smije se zaboraviti i možda ona bitnija uloga u sportu danas – a to je prevencija samih ozljeda. Uloga samog fizioterapeuta je i podosta dublja i „teža“od samog provođenja terapije jer uključuje više zahtjevih zadaća: fizioterapeut  je osoba od neograničenog povjerenja svima te ujedno i najbolje obaviještena osoba u klubu, on je bitna stavka kompleksne suradnje cijelog stručnog stožera, neizostavna stavka u svakodnevnoj komunikaciji između sportaša i trenera te glavna i ključna poveznica s klupskim liječnikom. Spomenuo bih još i svoje kolege fizioterapeute s kojima mi je veoma lijepo surađivati i s kojima dijelim svoj uspjeh, a to su Nikola, Andrej i Anamarija.

Možete li nam opisati Vaš jedan dan, kakva je priprema, aktivnosti i ostalo?

Kada ste fizioterapeut u Ciboni Vaš dan izgleda i jest doista ispunjen, a uključuje 2 treninga dnevno. Započinje jutarnjim treningom koji uključuje: sat vremena predpripreme sportaša za trening, odrađivanje i prisustvo na trenigu te rehabilitacija i provođenje terapija nakon treninga. Nakon toga slijedi kraći dnevni odmor, a ujedno i vrijeme za obavljanje vlastitih obaveza i zadaća. Popodnevnim treningom, koji uključuje iste stvari kao i jutarnji, završava moj radni dan u Ciboni. Naravno da moje obaveze time ne prestaju, budući moram biti na raspolaganju igračima kada god je to potrebno.

Kako ste se školovali za ovo zanimanje? Koliko je potrebno prakse za postati uspješan fizioterapeut vrhunskih sportaša?

Školovao sam se kao i većina fizioterapeuta u Hrvatskoj, na Zdravstvenom Veleučilištu Zagreb. Već u sklopu studiranja praksa je postala neizostavni dio moga života. Kao i u svakom zanimanju, od puke teorije nema previše koristi. Čovjek uči najviše, nabolje i najefikasnije kroz praksu, a posebice fiziterapeuti čiji su glavni „aparat“ ruke. Mislim da vam ne mogu reći koliko prakse treba za postat fizioterapeut vrhunskih sportaša, budući smatram da u ovom zanimanju vi zapravo učite cijeli život i cijeli svoj radni staž. No jedno je sigurno – što više prakse imate to ste bolji i uspješniji u svome poslu. 

U čemu je razlika u poslu fizioterapeuta za obične građane i profesionalne sportaše?

Kod „običnih građana“ u procesu rehabilitacije se koriste puno manje invazivne tehnike same rehabilitacije budući vremenski rok nije ograničen. Kod njih je cilj terapije na povratku aktivnostima svakodnevnog života i smanjenju boli te je moguća temeljitija rehabilitacija.

Profesionalan sport, kao što sam već i prije spomenuo, ne dopušta dugo izbivanje nekog igrača sa terena. U sportu su ujedno i teže ozljede, a puno manje vremena za oporavak, stoga se koriste invazivnije tehnike od uobičajenih. Cilj rehabilitacije u profesionalnom sportu jest što prije osposobljavanje igrača za teren i nesmetano izvođenje pokreta, makar nekad bol nije ni bitna. 

Vi ste često i psiholog košarkašima. Kakva su Vaša iskustva, o čemu Vam se najviše jadaju i kako im pomažete na ovaj način?

Ne često, nego gotovo uvijek sam psiholog. Nekako sportaši, pa tako i moji dečki, najviše povjerenja imaju upravo u fizioterapeuta/mene. Jadaju se i pričaju stvarno o svemu: od stanja i svog položaja u ekipi, stanja kluba, ishodima treninga i utakmica pa sve do raznih ljubavnih i privatnih problema. Ja sam tu da im pomognem savjetom, popričam s njima i smirim ih ukolko je to potrebno.  

Radnja s kojim košarkašima Vam je posebno ostala u sjećanju i zašto?

Svakog se igrača/košarkaša rado sjetim i postoji nešto po čemu ga pamtim. No, ipak bi izdvojio jedan događaj koji mi je nekako posebno ostao u sjećanju. Naime radi se o jednom američkom košarkašu koji je svojevremeno igrao u Ciboni. Jednom prilikom ubola ga je osa i u vrlo kratkom vremenu (svega nekoliko trenutaka kasnije) uspio sam prepoznati o čemu se radi po plikovima i početku gušenja. Brzo smo ga odveli u bolnicu na hitnu, no već je do tada pao u anafilaktički šok i bio jako životno ugrožen. Doktori su ga uspjeli spasiti zahvaljujući brzoj rekaciji nas u klubu i što sam na vrijeme prepoznao o čemu se radi. Najzanimljivije od svega je to da se igrač poslije toga nikad više nije javio. 

Kako izgleda priprema košarkaša pred i nakon utakmice?

Priprema košarkaša pred i nakon utakmice nije puno drugačija od priprema pred i nakon treninga. Priprema se stastoji od istezanja (statičkog i dinamičkog), zagrijavanja pojedinih skupina mišića individualnog za svakog igrača, vježbi propriocepcije, bandažiranja te na kraju zagrijavanja na terenu sa kondicijskim trenerom. Nakon utakmice se naravno posvetimo istezanju košarkaša, rehabilitaciji ozljeđenih igrača, sanaciji i rješavanju ozljeda zadobivenih na toj utakmici/treningu, relaksaciji mišića... 

Često ste na putovanjima, koje Vam je putovanje posebno ostalo u sjećanju i zašto?

Definitivno Olimpijada u Riju (Brazil) 2016. To je jednostavno doista posebno i predivno iskustvo. Proživjeti Olimpijadu i biti dio tako velikog i hvalevrijednog svjetskog natjecanja, mislim da to zaista dosta govori zašto će mi upravo to putovanje ostati u sjećanju cijeli život.

Vaš rad zahtjeva dobru fizičku formu. Kako ju Vi održavate, čime se hranite, koji su Vaši osobni gušti?

S obzirom na moj brzi ritam života i obavezama oko posla i kluba, osim putovanja (koja su naravno klupska) nemam baš vremena za neke vlastite gušte. Biti u pokretu cijeli dan i hraniti se doista svime i raznoliko, sasvim je dovoljno za održavanje jedne dobre forme.

Koliko dugo radite u KK Cibona i gdje ste prije radili?

U KK Ciboni radim od 1993. – danas već 24 godine.

Koje su najčešće ozljede košarkaša i na čemu najviše radite s njima?

Najčešće ozljede košarkaša jesu ozljede gležnja i stopala te koljena. Uglavnom su to uganuće gležnja, istegnuće ili puknuće ligamenata, no također su prisutne razne ozljede nakon udaraca, hematomi te ozljede prstiju i ručnog zgloba. 

S igračima najviše radim na rehabilitaciji i rješavalju postojećih ozljeda, ali i ono bitnije – na prevenciji novih ozljeda.

Koji su sportaši/košarkaši najveće legende za Vas? Koje biste izdvojili kao najveće košarkaše današnjice?

Naravno da je puno sportaša čijim se uspjesima divim, no posebno bi izdvojio neke od igrača s kojima sam imao prilike surađivati:  Rimac, Skelin, Prkačin, Žorić, Kus, Bogdanović, Simon, Planinić i Joke Vranković.

Vaših TOP 5: Najdraže jelo, ljeto ili zima, izlazak u klub/večera, omiljeni film, posao ili uživanje?

Najdraže jelo? -  pizza

Ljeto ili zima? – zima 

Izlazak u klub ili večera? – večera

Najdraži film? - Fury

Posao ili uživanje? – uživanje

Jeste li ikada razmišljali o promjeni zanimanja te ima li nešto što Vam je bilo draže od Vašeg trenutnog posla?

Ne, nisam nikada razmišljao o promjeni zanimanja. Posao fizioterapeuta je vema zanimljiv i svidio mi se od samog početka, posebice u sportskom klubu – KK Cibona. Jednostavno se pronalazim u svemu tome i lagano uživam.