U srcu Dalmacije pokreće se bottom-up inicijativa koja za cilj ima ponuditi rješenja nekih od gorućih problema hrvatske košarke.
Da hrvatska košarka ima brojnih problema jasno je svim površnim pratiteljima ovog sporta, a oni su u žiži šire javnosti ponovno dospjeli nakon nedavnih rezultata seniorske reprezentacije koja je podbacila u prva dva ciklusa kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo. Brojni su dali svoje mišljenje o problemima, no rijetki su bili oni koji su ponudili - rješenje. Među onima koji nude konstruktivne prijedlog našla su se i trojica Splićana koji su nedavno pokrenuli bottom-up inicijativu koja bi mogla, barem donekle, riješiti poteškoće s kojima se susreće nekada popularni sport. Alen Koludrović, Hrvoje Henjak i Ante Grgurović udružili su snage unutar Splitsko-dalmatinske županije kako bi pokrenuli stvari i ostvarili bližu suradnju na dobrobit sporta.
- Dogovorili smo se s predsjednikom saveza i s tajnikom Košarkaškog saveza Splitsko-dalmatinske županije da Hrvoje Henjak, Ante Grgurović i moja malenkost, Alen Koludrović napravimo nešto za sport koji nam je svima drag. Glavni nam je cilj pokušati stvoriti simbiozu klubova koji igraju u nižim rangovima natjecanja i skrenuti pozornost odgovornih da se o njima treba više brinuti. Pošto i sam radim u, uvjetno rečeno, manjem klubu znam kakva je situacija. Želimo u suradnji s KK Split kao nositeljem kvalitete ostvariti bolju suradnju. To nam je svima u interesu. Nama trojici će se priključiti i šef struke, odnosno sportski direktor, Splita kada bude imenovan te planiramo krenuti u zajednički projekt - započeo je Alen Koludrović, nekadašnji prvak Jugoslavije s Jugoplastikom - unutar naših aktivnosti pod broj jedan stavili bi edukaciju trenera i međužupanijska natjecanja u kojima bi sudjelovali igrači klubova iz Splitsko-dalmatinske županije, bez igrača KK Split. Potonji su već poznati svima, ali i u ostalim timovima ima talentiranih momaka kojima želimo omogućiti da igraju više utakmica protiv kvalitetnih suparnika. Nadam se da ćemo se svi uhvatiti za isti štap jer u projekt ulazimo sa zaista dobrom voljom. Ovakvih sam se priča naslušao u životu i smatram da je vrijeme da se nešto pokrene i prebaci s razine razgovora i ideja u konkretne stvari. Čovjek samo s osobnim primjerom može pokrenuti stvari!
FOTO: Basketball.hr
Ideja nije nova, dapače, o njoj se razmišlja već dugo, no sada je došlo vrijeme da se prijeđe s riječi na djela.
- Bio sam na sastanku s ljudima iz KK Trogir prije otprilike godinu dana te smo počeli razgovarati o ovome. Ideja je sada konačno zaživjela. Želimo se koncentrirati na situaciju na našem terenu i za početak nemamo ambicije širiti se na druge prostore, no svakako se nadamo da će glas o projektu, ako napravimo kvalitetan posao, širiti i dalje – prema HKS-u i da će odgovorne strukture prepoznati našu inicijativu - dodao je Koludrović.
Jedan od glavnih ciljeva inicijative je edukacija trenerskog kadra i organiziranje okupljanja mladih igrača na kojima bi kvalitetni instruktori trenirali mlade košarkaše. Iako je o konkretnim imenima za sada prerano govoriti, neka imena su već u opticaju.
- Željeli bismo vidjeti tko je slobodan i tko može doći. To je nezgodno raditi tijekom sezone, no tijekom pauza bi svakako bilo vremena. Imamo dosta stručnjaka koji bi tu mogli pomoći. Spomenuti ću imena samo nekih od njih, od Danijela Jusupa, Pina Grdovića, Slavka Trninić pa do Žana Tabaka. I Velimir Perasović je slobodan, Ante Nazor nakon što mu završi sezona u Ciboni, Boris Kurtović kada dođe iz Njemačke... plus mi koji smo već ovdje u Splitu i ostalim klubovima. Skupila bi se grupa ljudi koja bi, vjerujem, imala što pokazati. Bitno je spomenuti susrete all-star selekcije Splitsko-dalmatinske županije koja bi se sastajala i radila kad god bi igrači i treneri bili slobodni, na primjer preko zimske pauze - nastavio je trener Koludrović na što se u razgovor ubacio nekadašnji hrvatski reprezentativac Hrvoje Henjak - naši glavni interesi su pokušati nešto promijeniti u Splitu i možda stvoriti uspješan model za druge županije. Svi smo mi odrasli kroz košarku, Alen je i dalje godinama u njoj, ja sam se malo makao, no vidimo da cijela priča ide drugim stazama od onih kojim smatramo da bi trebala ići. Sjećam se vremena kada se počelo govoriti da košarka nije na potrebnoj razini, da stvari idu nizbrdo, no sada bismo svi prihvatili povratak na tadašnje stanje. Smatram da se nije teško vratiti na put uspjeha. Samo treba raditi i pronaći ljude koji imaju pameti i iskustva da poslože stvari. Iskreno ću reći da je našem društvu velik broj ljudi gleda osobnu nauštrb kolektivne dobrobiti i time nas sve stavlja u loš položaj. I dalje ima dosta djece, nisu baš svi za igricama, no s njima treba raditi na kvalitetan način od samih početaka i ne gubiti vrijeme jer je neke stvari kasnije nemoguće ispravljati.
FOTO: Basketball.hr
Uz same trenere, ciljne skupine splitske inicijative su mladići koji nastupaju u omladinskim kategorijama kojima je potreban kvalitetan i stručan rad kako bi ostvarili svoje potencijale.
- Nama su pretkadeti i kadeti u fokusu. Nećemo pritom zanemariti niti juniore, no smatram da su oni već uvelike oblikovani igrači koji idu prema seniorima. Iako su juniori i dalje mladi momci, to su već u velikoj mjeri formirani igrači kojima ne možeš toliko toga promijeniti. S druge strane, u pretkadetima i kadetima se stvaraju zdrave navike. Jako je bitno usuglasiti način i sustav rada u mlađim kategorijama i u tome se ne smije puno pogriješiti – smatra Koludrović.
To je na tragu ideje HKS-a prezentirane na Basketpress konferenciji organiziranoj krajem prošle godine?
- Prvi put čujem za tu inicijativu. Nismo upoznati s njom. Baš sam nedavno pričao s trenerom kadeta u jednom lokalnom klubu, no nije mi spominjao da se išta pokrenulo po tom pitanju. No, ideja je svakako dobra i trebali bi se odrediti stručnjaci koji bi napravili plan i program i na trenerskim seminarima praktičnom nastavom objasnili vježbe i sustav rada potreban mladim košarkašima – dodao je Kolakušić nakon čega se Henjak dotakao dubljih, neki bi rekli i pravih, problema - nikoga se ne može natjerati na takve stvari. Treneri imaju pritisak rezultata, klubovi ne stoje iza njih pa su pojedinci primorani ići na rezultat i posljedično forsirati igrače koji ranije sazru kako bi ostvarili zacrtane ciljeve znajući da oni neće postati igrači pritom zanemaruju mladiće koji fizički u tom trenutku ne može odgovoriti rezultatskih zahtjevima, ali pokazuje kvalitetu ili talent. Ne smijemo generalizirati, već svakom mladiću moramo pristupiti individualno. I kako košarkašu i kao čovjeku.
FOTO: Marin Sušić - HKS
Potom smo se dotakli i konkretnih problema. Hrvatska košarka zadnjih godina stvara velik broj kvalitetnih visokih igrača, no ono što „šteka“ su bekovi. Pomalo paradoksalno znajući da je kod potonjih neusporedivo veća baza.
- Svi već godinama pričamo o problemu hrvatske košarke na poziciji razigravača, a nitko ne nudi znanstveniji pristup rješenju. Svi znamo koje su karakteristike playmakera, a nama je dovoljno samo da on zna voditi loptu, opaliti koji šut ili dodati. A kada dođe pritisak neki od njih mentalno ne mogu odgovoriti, padaju u igri i pokazuju da nisu ta kvaliteta. I ja sam osobno igrao prvu ligu i znam kako je teško kada nemaš neke elemente koji su potrebni na toj razini. Kada ti fali jedna stvar od deset i onda, na primjer, ne možeš probiti svog igrača. Mi smo nacija koja ima talentiranih mladića za sport, no s njima treba raditi kako bi se dobio konačan rezultat – izjavio je trener Mislava, a na njegove se riječi nadovezao i bivši visoki igrač Splita - da je jedan problem zašto nemamo razigravača svi bi ga vidjeli. Situacija je kompleksna i radi se o više problema koji ne ulaze samo u sustav treninga, već i u sustav natjecanja. Doma imam sve moguće medalje iz mlađih reprezentativnih kategorija, no nakon prelaska u seniorske vode dosta je tih momaka nestalo sa scene. Očito je da se nešto krivo radi! Ako je netko u svom godištu među najboljim u svijetu njemu se treba omogućiti da griješi kada dođe u seniore. On mora griješiti dva mjeseca, pola godine, godinu, dvije… Nema veze! U njega se mora uložiti. No, opet se vraćamo na pritisak koji je na trenerima. Puno se toga mora posložiti kako bismo dobili igrača. Nije dovoljno samo omogućiti uvjete, loptu i patike, već i suigrače, razinu odrastanja i stanje u momčadi koje bi trebalo biti poticajno, ali i izazovno.
Proces stvaranja igrača i trenera je usko povezan. Teško je dobiti kvalitetnog igrača ako nemamo trenere s potrebnom razinom znanja, no jednako tako nije lako otrpjeti trenera i dati mu sigurnost i potrebno vrijeme za rad i napredak. Sve bi bilo lakše kada bi baza bila šira…
- Trebamo težiti tome da stvaramo kvalitetne klupske igrače. Ako netko ima ekstra talent ili dar za tu poziciju on će isplivati, no moramo se orijentirati stvaranju radnih igrača koji će moći ispoštovati sve zahtjeve moderne košarke. Školovanih igrača koji su u stanju igrati ne samo na razini HT Premijer lige, već i više od toga kako bismo iz jedne takve grupe izbacili nekoliko momaka koji imaju kvalitetu više. Uzmite primjer Lazića ili Jovića iz Zvezde. Ljudi misle da je lagano napraviti takve igrače, no to je težak proces i potreban je krvavi rad. Moramo stvarati zanatski školovane igrače! Ne moraju to biti kreativci. Jedan od primjera je i Filip Čović iz FMP-a. Na njemu se vidi da je školovani bek. Nije igrač za Barcelonu ili takve klubove, no ima tehniku, ima brzinu, zna se kretati. Jednostavno – ima školu!
FOTO: KK FMP
Da bismo dobili školovane igrače potrebni su nam – školovani treneri.
- U svakoj županiji postoje ljudi koji znaju svoj posao i zanat i oni moraju biti involvirani u procese rasprave i donošenja odluka. Cilj nam je postići boju povezanost među klubovima i strukom – kazao je niži i rječitiji iz dueta, na što se nadovezao Henjak – želimo postići bolji protok informacija i znanja. Treba i tim ljudima pomoći. Nije lako biti trener.
Pogotovo u današnje vrijeme kada se prečesto događa da su treneri potplaćeni ili, još gore, da ne dobivaju plaću za svoj rad.
- Velika istina. Ljudi prečesto posao trenera gledaju samo kroz rad na parketu zanemarujući sve ostale aspekte. Financije su ogroman problem jer, kao što je svima jasno, teško je od ljudi očekivati potpunu predanost poslu ako nisu adekvatno motivirani. Želja i strast su nužni preduvjeti. No, sama strast vodi čovjeka do određene dobi, a kada se stvari dižu na višu razinu - financije to moraju pratiti – kazao je Alen Koludrović.
Jasno, nije problem samo u financijama, a svjestan toga je i Hrvoje Henjak.
- Stvar je i psihologije. Djeca danas nisu kakva su bila prije dvadesetak godina. I to moramo uzeti u obzir. Treneri se moraju posvetiti svome poslu, pratiti nove trendove, konstantno se usavršavati i po pitanju taktičkih i stručnih znanja i po pitanju tehničke demonstracije. Jednostavno, trebaju svakoga dana raditi na sebi. A nije realno očekivati da će se usavršavati iz dana u dan ako nisu adekvatno stimulirani. Uz sve navedeno trener mora redovito ići na seminare, treba se usavršavati preko interneta i pratiti nove ideje, a sve to oduzima vrijeme i novac. A to je težak posao i za nj se mora biti adekvatno plaćen – zaključio je Henjak.
Splitska inicijativa je u ranoj fazi razvoja, no svakako treba pozdraviti bottom-up angažman i konstruktivne ideje koje za cilj imaju interes hrvatske košarke. Sada čekamo ostale sredine…