Intervjui
Posao je u teoriji jednostavan, guranje ljudi preko granice boli, ali postoji i problem

Posao je u teoriji jednostavan, guranje ljudi preko granice boli, ali postoji i problem

Autor: Sport 023 Photo: ŠC Višnjik - Nenad Opačić

Kondicijski trener Zadra Mario Mandir.

Kondicijske trenere u sportskom smislu mogli bismo usporediti s rudarima. Oni su ti koji prvi ulaze u dvoranu i posljednji iz nje izlaze, a unutra odrađuju ogroman posao. Posao, koji najčešće nije u fokusu šire javnosti, koja se ipak najviše "bavi" igračima i glavnim trenerom, ali posao bez kojeg je ozbiljan sport u današnje vrijeme nezamisliv. Jedan takav "rudar" je Mario Mandir, kondicijski trener Košarkaškog kluba Zadar, čija je uloga u momčadi već godinama od iznimne važnosti. Pa tako i prošle sezone, koja je okrunjena dvostrukom krunom. I Mario je osvajanje Kupa Krešimira Ćosića, a naročito prvenstva Hrvatske doživio vrlo emotivno, piše zadarski sportski portal Sport 023. 

- Za mene je to bilo ostvarenje dječačkih snova. Emocije su bile presnažne i mogu reći da me još uvijek drži neki poseban osjećaj sreće i zadovoljstva. Kao dijete sam odlazio u Jazine na gotovo sve utakmice i kao i većina djece uvijek razmišljao kako bi volio biti u prilici nešto osvojiti sa Zadrom. Ja sam, eto, imao tu sreću da mi se to ostvarilo. Prošle godine osvojili smo Kup, ove godine duplu krunu, a ona peta utakmica finala doigravanja je definitivno najsretnija večer u mojoj karijeri – kaže Mario.

Osvojiti trofej bilo gdje velik je uspjeh. Osvojiti trofej u Zadru, gradu košarke, nešto je što je riječima teško opisati. Osjetili su to mnogi.

- KK Zadar je tradicija, institucija, bezuvjetna ljubav ljudi koji ga prate. Vidjeti sve te ljude, od male djece pa do onih preko 80 godina, na tribinama kako slave, pjevaju, vesele se, nešto je što jednostavno treba doživjeti. Činjenica da smo uspjeli usrećiti te ljude u ovim teškim vremenima za sve pričinjava nam najveće zadovoljstvo. Osvojiti nešto u Zadru, gdje svi poznaju košarku u dušu i žive je praktički svakoga dana, ima posebnu težinu.

Kako je izgledala sezona 2020./21. iz perspektive kondicijskog trenera?

- Jako neobično i nepredvidivo, ali navikne se čovjek na sve pa tako i na to. Najviše ju je, naravno, obilježio koronavirus. Od početka se ovisilo praktički o jednom pozitivnom testu, koji nas je sve vodio u izolaciju i tako je bilo nekoliko puta. Osim toga i naš trener je imao velikih problema zbog korone pa nam je i to svima dodatno otežalo posao. Odigrali smo više od 70 utakmica, autobusom prešli 30 tisuća kilometara, imali smo šest utakmica u 10 dana pa pet u devet dana pa dvaput dvije u manje od 48 sati… Kada se sve to uzme u obzir, mogu reći da smo napravili pravo malo sportsko čudo.

Kakav je zapravo posao kondicijskog trenera. Možete li ga malo približiti široj javnosti?

- Posao je u teoriji jako jednostavan, moram gurati ljude preko granice boli. No, tu dolazimo do onog najtežeg dijela, jer su ljudi većinom po prirodi komformisti. Svi žele da im je ugodno pa tako i na treningu, a moja je zadaća da ih izbacim iz te ugode i natjeram na ekstra napor, kako bi vježbe koje radimo imale željeni učinak. U posljednjih 10 godina imao sam dva slobodna dana i to za vjenčanje, haha. Posao kondicijskog trenera traje tijekom cijele godine. Tijekom natjecateljske sezone smo u uobičajenom radnom režimu, u dogovoru s glavnim trenerom, a preko ljeta dodatno radimo s igračima na onim segmentima na kojima inače zbog utakmica ne možemo. Svakako, za ovaj posao, osim široke edukacije, treba imati veliku strast, ljubav i posvećenost, jer drugačije ne ide.

Osim u seniorskom pogonu, Mario aktivno sudjeluje i u radu omladinskog pogona KK Zadra.

- Kada sam se vratio u klub prvo sam si za cilj postavio uvesti sustav kondicijske pripreme za cijeli omladinski pogon. Kako je to ujedno bio i cilj vodećih ljudi kluba, vrlo brzo smo prionuli poslu. Uveli smo redovne dijagnostičke postupke, opremili klupsku teretanu, napravili plan i program rada za svaki uzrast, dali igračima smjernice za pravilnu prehranu, osigurali sponzora za dodatke prehrani, odredili neke norme ponašanja… Meni osobno to predstavlja najveći uspjeh kluba, bez obzira na trofeje, jer to je zalog za budućnost i ono što će ostati iza nas. A broj reprezentativaca i protočnost prema seniorima govori nam da je taj proces počeo davati vidljive rezultate.

Postoji li recept za uspjeh u košarci?

- Kao i u većini sportova, najvažnije stvari su posvećenost, motiviranost i ambicioznost. Bez toga nema uspjeha. Možemo tu još dodati i mentalnu čvrstoću i samodisciplinu, ali u svakom slučaju, bez ovih temeljnih elemenata nemoguće je očekivati uspjeh, bez obzira na eventualni igrački talent.

Radili ste u Zadru, Ciboni i Splitu. Možete li povući paralelu?

- Sva tri su veliki klubovi, ali najveća razlika su navijači i tradicija. Zadar je institucija ovoga grada i velika je odgovornost biti dio tog kluba. Ovdje svi znaju košarku i ne možeš folirati. U Zadru imaš sve, od euforije do depresije, od obožavanja do omalovažavanja, definitivno ne može svatko to podnijeti. Ali u konačnici to je prije svega jedna velika čast.

Ono što publika može prepoznati s tribine jest da li je pojedini igrač ili cijela momčad tijekom utakmice, a naročito u njenom završnom dijelu, u dobrom fizičkom stanju ili "diše na škrge". Što se krije u stručnoj pozadini toga?

- Evo nekih parametara da vam približim napore koje košarkaši prođu za vrijeme utakmice. U prosjeku igrač na utakmici ima oko 800 promjena pravca kretanja, preko 150 ubrzanja, 170 usporavanja i pretrči oko 4,5 do 6 kilometara, uz prosječnu frekvenciju srca od 160 do 170 otkucaja u minuti, a maksimalnu od 188 do 198. Oko 55 posto svih tih kretnji je specifično i ako nije kondicijski spreman, ne može doći ni u mogućnost da pokaže svoju košarkašku vještinu na terenu. Baš zato je ključno ono o čemu sam prije govorio, a to je da igrači na treningu "izbace" sebe iz komfor zone i probijaju granice vlastite izdržljivosti. Oni koji to uspiju imat će veće šanse i za sportski uspjeh.

Profesionalni sport sa sobom nosi i sve više ozljeda. Kakva je situacija u Zadru po tom pitanju?

- Činjenica je da u sportu nikada nije bilo više tehnologije i znanosti, ali činjenica je i da nikada nije bilo više ozljeda. Jednostavno je previše utakmica i napori su preveliki. Košarkaš danas odigra oko 90 utakmica u osam mjeseci, a prije tridesetak godina bi odigrao možda tridesetak. Osim toga, u jednom treningu danas se odradi koliko se prije radilo u tjedan dana u smislu intenziteta i volumena rada. Sve se to povećalo, produljila se sezona, a smanjio pripremni period i to se, logično, odražava na ljudsko tijelo. Dobra kondicijska priprema je temelj, nažalost ne i garancija, da će biti manje ozljeda. U Zadru imam tu sreću da u stručnom stožeru imamo vrhunske fizioterapeute i liječniku službu. Mislim da naš rad najbolje oslikava činjenica koliko smo malo ozljeda imali i koliko su se igrači brzo vratili na teren nakon određenih problema.

Kakav Zadar možemo očekivati sljedeće sezone u fizičkom smislu?

- S obzirom da poznajem većinu igrača, kako ove koji su ostali u momčadi, tako i one koji su došli, siguran sam da ćemo odraditi kvalitetne pripreme i stvoriti dobar temelj za ono što nas očekuje u sezoni. Naravno, kada krenu utakmice, u igru ulazi i mnogo drugih faktora, individualna kvaliteta igrača, tehničko-taktička i teorijska priprema, psiho-socijalne osobine te naravno faktor sreće, koji je jako bitan u smislu što manje bolesti i mehaničkih ozljeda. No, siguran sam da ćemo biti spremni za sve izazove koji nas očekuju – zaključuje Mandir.