Gospar Mario nije jednom pokazao naklonost grčkom velikanu. Želja mu se ostvarila. Hoće li sada, kad više nije daleko od očiju, a samim tim ni od srca, manja udaljenost utjecati na kvalitetu telefonskih linija na relaciji vodstvo HKS-a - Hezonja?

Napokon.

Više od pet godina trajala je američka avantura Marija Hezonje. Istinabog, u našim navijačkim predviđanjima trebao se u najjačoj svjetskoj ligi zadržati još bar nekoliko sezona, ali i njegovi najveći pobornici su s vremenom morali potpisati (privremenu) kapitulaciju i prihvatiti korak unazad. Tri sezone u nesređenom Orlando Magicu, jedna u groznim New York Knicksima i tek jedna sezona u natjecateljski relevantnoj momčadi, prošlogodišnjim Portland Trail Blazersima, trenutni je popis momčadi za koje je peti izbor drafta 2015. zaigrao u svojoj NBA karijeri. Memphis Grizzliesi će u njegovoj karijeri ostati više kao trivijalna biografska crtica, obzirom da nije stigao za njih zaigrati prije nego su mu otkazali suradnju.

Tri dana prije svog 26. rođendana odlučio je krenuti novom ulicom, manje raskošnom i sjajnom, ali i dalje lijepom i prepunom sadržaja. Premda ga se prije nekoliko tjedana povezivalo s moskovskim CSKA, Hezonja je čekao i dočekao poziv kluba prema kojem je u više navrata izjavljivao ljubav. Grčki gigant Panathinaikos već neko vrijeme nije rezultatski u onim gabaritima na koje ih je navikao ponajprije legendarni Željko Obradović, ali je još uvijek član europske elite u drugom najsnažnijem košarkaškom natjecanju na svijetu, Turkish Airlines Eurolige. Ugovor je potpisan do kraja tekuće sezone, a dalje što život donese.

Bez obzira na zasluženu titulu NBA busta, Hezonja je u svojih pet NBA sezona ipak uspio ostaviti kakav-takav trag u ligi, a dohvatio je i neka dostignuća koja su pošla za rukom tek našim najvećim igračima. Sedmi je po broju postignutih poena među Hrvatima (2289), osmi po prosjeku ubačaja (6.92 poena po susretu). Uspio je ući i u klub naših igrača koji su postigli 30 i više poena na jednoj utakmici, a uz nevjerojatnog Tonija Kukoča jedini je s upisanim triple-double učinkom na svom kontu.

Košgeterski učinak Hrvata u NBA ligi zaključno s datumom 16. veljače 2021. (Foto: Miroslav Nađ Twitter)

Za one koji su zaboravili, megamiks video Hezonjinih najboljih akcija je duži čak i od onog legendarnog Dalibora Bruna, ali život nisu samo planinski vrhovi već i duboke trule močvare. Nestalnost forme, lutanje između pozicija, traženje pravilnog izbačaja kod dalekometnih šuteva, stagnacija u baratanju lopte, samo su neki od elemenata košarkaške igre u kojima Mario nikad nije pronašao pravu NBA razinu. Na naplatu je došla paradoksalna činjenica da je bio talentom toliko ispred klinaca svoje dobi od kadetskih dana. Umjesto temeljitog svladavanja košarkaških osnova, na dnevni red je došlo preskakanje stepenica i prerano igranje s velikim dečkima. Nebrušeni dijamant je, što tuđom krivnjom, što vlastitom, došao u NBA kao velika nepoznanica u smislu potencijalne karijere. Potpisnik ovih redova je sam znao napomenuti kako je jednako moguće da Hezonja ostvari karijeru kao Josip Sesar ili kao Dražen Petrović. Sve je bilo u glavi, koja nije izdržala pritisak. I bi Sesar.

Hezonja ima priliku vratiti dio svojih dionica u život povratkom u Europu. Da to neće biti lako, mogu mu iz prve ruke posvjedočiti Dragan Bender i Ante Žižić, koji se u Maccabiju bore s vlastitim demonima neuspješnih NBA uloga. Vremena za prilagodbu nema previše, a treba se odviknuti većeg terena, pravila koja favoriziraju igrača u napadu, drugačijeg tempa, oslanjanja na fizikalije i priviknuti na taktičku disciplinu, uhodanu hijerarhiju u momčadi... Uglavnom na većinu onog što je kao dvadesetogodišnji klinac ostavio iza sebe u Barceloni. Da bi uspio u naumu oživljavanja karijere, neka se i dalje pridržava nekih stvari za koje tvrdi da su njegova dnevna rutina: naporan trening i izbjegavanje hrvatskih medija. Ne treba biti preveliki hazarder da bi se predvidjelo hrpu naslađivačkih komentara po društvenim mrežama nakon prvih njegovih slabijih partija u Euroligi, za što je dobrim dijelom "zaslužan" njegov karakter glumljenog mangupa koji je svojim bahatim izjavama u mladosti (s vrlo malo pokrića, vrijeme je pokazalo) stekao mnogo neprijatelja. U stvarnosti se radi o vrlo osjećajnom i osjetljivom mladiću kojem teško pada činjenica da ljudi uživaju u njegovim mukama, pa se dodatno trsi pokazati kako ga to ne dira, ali pozornijeg promatrača neće zavarati.

Neka sretnija vremena (Foto: FIBA)

Ukoliko se uspije fokusirati na košarku i dovede se u situaciju da je jedan od najboljih igrača u Europi na svojoj poziciji, bilo bi dobro da zakopa ratnu sjekiru s vrhom HKS-a. Jednostavno nismo dovoljno velika država niti imamo prebogat fond kvalitetnih košarkaša da bismo se samo tako odrekli nekog poput Hezonje. Naravno, bilo bi dobro da on sam pokaže inicijativu i da bosonog ode u košarkašku Canossu, ne samo prema Veljku Mršiću ili Dinu Rađi, već i prema svakom od nas navijača ponaosob. Ako ništa drugo, to bi moglo biti pokazivanje životne zrelosti i preuzimanja odgovornosti za vlastite loše odluke ili nespretne riječi. Ujedno, ta životna zrelost je važna i za atmosferu u reprezentativnoj svlačionici, o kojoj već godinama kruže svakojake priče. Košarkaška zrelost je tu manje bitna, jer i u svom najlošijem izdanju on donosi dovoljno dobrih stvari na teren da bude u prednosti nad svojim konkurentima s krilnih pozicija. Hrvatska reprezentacija bez Hezonje ne smije. Vjerojatno može, ali ne smije. Premalo nas je i svatko je bitan.