Europska je košarka kompleksnija

Već 21 godinu Danko Cvjetićanin obavlja posao NBA skauta. Počeo je 1998., i to kao europski “izviđač” Philadelphije, a 2010. je promijenio poslodavca i od tada radi za Netse koji su tada bili stacionirani u New Jerseyu, a danas su u newyorškoj četvrti Brooklyn.

Večernjii list donosi zanimljiv razgovor kolege Dražena Brajdića s ovim bivšim hrvatskim reprezentativcem.

Za nekoga tko voli košarku, na prvi pogled, posao procjenitelja talenata čini se poslom iz snova. Putuješ i gledaš utakmice, pa tko to ne bi htio. No je li to baš tako? 

– Moram priznati da je to jako zanimljiv posao, no kada imaš obitelj i dvoje male djece, onda je to žrtva jer sam na putu od 150 do 180 dana godišnje. No ne bih se smio žaliti jer radim posao koji volim. 

A on se sastoji od čega? 

– Procjenjujem igrače tjelesno, mentalno, karakterno, a bavim se i okruženjem u kojem mladi igrač stasava. To je doista puno putovanja, puno utakmica, puno izvješća i analiza, pogotovo u novije vrijeme kada je analitika u NBA ligu ušla na velika vrata. 

Sve je manje velikih radnika 

Koliko se u svemu tome vrednuje radna etika igrača? 

– Veliki je gušt vidjeti igrača koji živi za košarku i pritom ima i talenta, što umanjuje rizik od neuspjeha. No sve je manje velikih radnika jer je puno negativnih stvari ušlo u suvremenu košarku, primjerice nestrpljivi menadžeri i roditelji. Igrači više nemaju onakav put kakav smo imali mi kao igrači kada nam je samo igra bila razonoda. Novo vrijeme donijelo je i nove sadržaje – laptope, tablete, mobitele, društvene mreže – i sve to oduzima puno vremena. 

U kojoj je mjeri važno koliko su mladom igraču visoki roditelji, odnosno preci? 

– Procjenjuje se i iz tog kuta, ali to nije presudno. Više se gleda kakva mu je figura i muskulatura, a u NBA ligi bitni su atletski elementi kao što su brzina, skočnost i reaktivnost, a jako je bitan i raspon ruku. 

S koliko godina NBA klubovi počinju pratiti igrače? 

– Počinjemo s 15-16 godina pa već s tim uzrastom idemo na sva službena Fibina natjecanja. Među kadetima se zna dogoditi da netko dominira jer je “akcelerant”, jer je biološki stariji od svojih vršnjaka. 

– To se često događa. Ta naša škola koju smo mi nekad imali jako se oslanjala na procjene. Recimo, Mirko Novosel i Krešo Ćosić jako su dobro procjenjivali domete. Hrvatska i nadalje uspješno proizvodi visoke igrače, ali ne i bekove. Mi danas nemamo beka kakav je bio Danko Cvjetićanin. 

– Danas je jako malo igrača koji imaju neku specijalnost po čemu su ispred ostalih. Jako je puno sličnih igrača koji vrlo malo odskaču jedan od drugoga. Kod razigravača se javlja trend da se gube mali, sitni bekovi i da se više traže igrači koji mogu igrati pozicije 1, 2 i 3. Što si viši, i ako pri tome imaš i šut, imaš bolje izglede za uspjeh.

Zašto NBA klubovi odvode sve mlađe Europljane? 

– Onaj tko je financijski moćan i koji si to može priuštiti, bilo da je NBA klub ili netko poput Barcelone i Reala, želi dovesti što više kvalitetnih igrača. S obzirom na to da NBA sada ima svoju razvojnu ligu, ona i time privlači mlade Europljane koji se tako mogu razvijati, a istodobno biti dio NBA programa. Tako su se razvijali Musa i Kurucs, a sada se tako razvija Šamanić. 

Što je bolje, otići u NBA kao sazreo igrač ili golobrad kao što su to učinili Zubac, Bender ili Žižić? 

– Europska je košarka kompleksnija, a ona vrhunska vrlo je zeznuta i zato Antetokounmpo i jest rekao da ima osjećaj da ga u reprezentaciji čuvaju petorica. No i u Euroligi je puno trenera koji ne pronalaze minute za mlade igrače i onda dođeš do odgovora na pitanje je li bolje ranije otići u NBA. 

Luka Dončić spojio je i jedno i drugo. I euroligaške minute i izazov NBA lige. 

– Za njega se još u Realu znalo da je ispred svog naraštaja. On igra opušteno, bez ikakve presije, zabavlja se na terenu. Možda nema ekstremni atletizam, ali ima visinu, instinktivan skaut dribling i zaštitu lopte, šut s visokom parabolom i to što radi je nevjerojatno. 

Netsi ga jako cijene NBA skauti ne “skeniraju” samo kandidate za draft. 

– Gledaju se i igrači koji nisu prošli na draftu, Amerikanci koji su došli u Europu, svi oni koji bi jednog dana mogli zaigrati u NBA ligi. 

Da mu šefovi vjeruju, govori i činjenica da je Danko ostao u Netsima, iako je čovjek koji ga je doveo (Billy King) morao otići s mjesta glavnog menadžera.

– Kada dolazi novi GM, on obično dovodi svoj tim ljudi, a naš novi GM Sean Marks mene je odlučio zadržati. Kao čovjek koji je godinama radio u Spursima, pod patronatom Gregga Popovicha, on je donio originalan pogled na košarku i podigao standarde funkcioniranja kluba. 

Upravo je Danko bio taj koji je procijenio da bi Netsi trebali doći do Bojana Bogdanovića kojeg je prvotno draftirao Miami i proslijedio ga Minnesoti. 

– Premda smo znali da Bojan neće odmah doći u NBA, na moj prijedlog Billy King tražio je da se taj pick kupi od Minnesote za milijun i pol dolara. Očekivao sam da će biti dobar jer je već tada imao neke stvari koje se teško brane, kao što su tijelo koje dobro koristi na ulazu te šut koji izvodi s lakoćom čak i s deset metara, a to su dvije komponente koje najviše koristi. S obzirom na ono što je pružao u majici Indiane i sada u Utahu, on je moj izbor za košarkaša godine. 

Nakon Bojana slijede još dva NBA igrača, Šarić i Zubac. 

– Šarić nikad nije bio eksplozivan igrač, ali koščat je, žilav i puno bolji atlet nego što ljudi misle. Osim toga, ima rijetku unutarnju energiju i želju za uspjehom. Premda nije izabran u prvoj rundi, Zubac je skočan i ima meku ruku pa se nadam da će jednog dana biti i nositelj u nekoj NBA momčadi. 

Što kaže Danko na rasprave hoće li Luka Dončić biti veći i od Dražena Petrovića? 

- Dražen isto nije bio veliki atleta kao ni Dončić, ali je bio radišan i samouvjeren i sumnjam da će se ikada pojaviti igrač toliko posvećen košarci. Dončić je stigao u vrijeme kada je NBA liga više no što je tada bila i rekao bih da ima više prostora za šut nego Dražen, no ovo što Luka radi ući će u povijest