Intervjui
PROFESIJA TRENER Anđelko Matov: Najveća nagrada nisu trofeji

PROFESIJA TRENER Anđelko Matov: Najveća nagrada nisu trofeji

Autor: Branko Tabak

Anđelko Matov - KK Cedevita Junior

Anđelko Matov je u košarci 40 godina, pa još jednu više od toga. A tu posljednju pamtit će po dva trofeja. S juniorima Cedevite Junior osvojio je naslov državnog prvaka, dok je Mladost, koja je ustvari druga momčad Cedevite Junior i u kojoj mahom igraju mladi igrači, uveo u Prvu mušku ligu.

Dite Baldekina

U razgovoru za Basketball.hr Anđelko, dite Baldekina, se prisjeća svojih košarkaških početaka.

'Dosta kasno sam, za današnje vrijeme, počeo trenirati košarku u KK Šibenik. Bilo mi je 15 godina, a prvi trener bio mi je pok. Nikola Kessler. Prošao sam kroz kadetsku i juniorsku selekciju kluba. Nakon što nisam ušao u seniorsku momčad s prijateljima sam osnovao KK Šubićevac. Igrao sam po nižim ligama i već s 20 godina počeo volonterski kao trener voditi mlađe kategorije u KK Šubićevcu. 1989 godine na poziv šefa omladinskog pogona Mladena Šestana preuzimam i treniram jednu grupu u Školi košarke KK Šibenik. Kroz sljedećih pet godina prošao sam kao prvi trener sve selekcije, od škole košarke do juniora Šibenika. U najteže vrijeme za košarku, a to je vrijeme Domovinskog rata kada smo u Šibeniku trenirali između uzbuna i primirja, uspjeli smo u Zadru na Final Fouru biti treći na Juniorskom Prvenstvu Hrvatske.'

Uslijedio je prelazak u seniorsku momčad Šibenika.

'Od sezone 1994/95 postajem pomoćni trener Borisu Kurtoviću, a potom i Vladimiru Vanjaku. Nakon toga sam samostalno vodio prvu momčad te nekoliko puta s KK Šibenik izborio ostanak u ligi, a najveći uspjeh bilo je uvođenje KK Šibenke u nekadašnji Fibin Kup Radivoja Koraća. Svakako se pamti i sezona 2003/04 u kojoj kao prvi trener uvodim Šibenik u regionalnu ABA ligu.'

Nakon toga vraća se radu s mladima.

'S mlađim kategorijama  Šibenika ostvario sam pet plasmana na Final Four Prvenstva Hrvatske i pri tome četiri puta završio na postolju. S juniorima sam osvojio zlato, srebro i broncu, a s kadetima srebro. Brojni su igrači tih generacija, od Stipe Cvitana do Mira Bilana prošli kroz seniorsku momčad kluba.'

Foto: Saša Ćirić

Seniorski trofeji u muškoj i ženskoj košarci 

U trenerskoj karijeri Matov je i radio u drugim klubovima, kako u muškoj tako i ženskoj konkurenciji.

'U sezoni 1997/98 bio sam seniorski trener KK Telecompa iz Vinkovaca. Potom sam u sezoni  2000/01 vodio HKK Široki iz Širokog Brijega s kojim sam osvojio prvo mjesto u Prvenstvu Herceg Bosne i treće u Prvenstvu Bosne i Hercegovine. U  sezoni 2008/09  sa ŽKK Jolly JBS, osvojio sam regionalnu WABL ligu. Nakon toga sam sve do 2017  vodio sam KK Jolly JBS, uveo ekipu iz B lige u Drugu i iz Druge u Prvu ligu, dakle to bi danas bila Premije liga, pokrenuo cijeli omladinski pogon kluba od škole košarke do juniora…'

Sljedeća postaja bila je Cedevita Junior.

'Tri sezone bio sam trener kadeta, a potom i juniora. I tu smo osvojili državne medalje. Kadeti su jednom bili prvaci, a dva puta viceprvaci države, dok su juniori nedavno uzeli naslov prvaka Hrvatske. Godi spoznaja da su u tom razdoblju igrački stasavali Karlo Matković, Vito Kučić, Andrija Jelavić, Vice Zanki i mnogi drugi koji su ušli u seniorsku momčad Cedevite Junior ili nastupaju za druge klubove u Hrvatskoj ili inozemstvu.'

Posebna zahvala Slavku Trniniću

U trenerskoj biografiji još je puno zanimljivih detalja.

'Ima toga. Bio sam trener kadetske i juniorske reprezentacije Hrvatske. Član Upravnog odbora Udruge košarkaških trenera dugi niz godina pa Instruktor za područje Dalmacije od 2005. do 2015. godine, voditelj i sudionik  mnogih kampova u Hrvatskoj od Dubrovnika do Pule, kao i međunarodnih kampova te predavač na košarkaškim seminarima u Hrvatskoj i inozemstvu. Kroz dugogodišnju karijeru radio sam s velikim brojem trenera kao asistent ili kao prvi trener i svima sam im zahvalan što sam od njih mogao učiti i napredovati kao trener, a najvišu zahvalu imam prema doktoru Slavku Trniniću koji me je svojim znanjem i mentorstvom podigao na jednu višu razinu.'

Slavko Trninić/Foto: Marin Sušić 

Kada bi svi imali uvjete kao mi u Cedeviti Junior znao bi da smo košarkaška država

Matov je posebno oduševljen uvjetima rada u Cedeviti Junior.

'Kao trener koji je zaposlen u Cedeviti Junior poželio bih da svaki moj kolega i svaki klub u Hrvatskoj ima ovakve uvjete za rad kao što ih mi imamo u klubu. Tada bi znao da smo košarkaška država. Bez ovih uvjeta sigurno je da i ja kao trener ne bi bio ovoliko uspješan. Stoga mislim da mi je dužnost spomenuti klupsku vertikalu koja kreće od direktora Tomislava Zebića, potom šefa omladinskog pogona Marina Baždarića, psihologinju Katarinu Martinović, mog pomoćnika Ivana Kapova, trenere Nenada Kukića, Dejana Jovovića, Nikšu Striku i ostale u školama košarke pa kondicijske trenere iz fitnes centra Body and Minde Igora Blažinčića i Marka Orsaga, fizioterapeute Marka Bosaka i Slavena Durlena... Svi navedeni čine jednu cjelinu. Na raspolaganju su nam tri velike i jedna mala dvorana u kojima su nam osigurani termini za individualne i kolektivne treninge. U takvim uvjetima smo se u kratkom vremenu, za svega tri godine, prvo pod vodstvom trenera Marka Trninića plasirali u HT Premijer ligu, a potom vođeni trenerom Damirom Mulaomerovićem. koji je u međuvremenu postao i izbornik hrvatske seniorske reprezentacije, izborili finale Kupa Krešimir Ćosić i osvojili 4. mjesto u HT Premijer ligi. Istovremeno, zadržali smo visoki nivo rada u mlađim kategorijama te se sve tri godine pojavili na završnicama Prvenstva Hrvatske. Kruna svega u omladinskom pogonu dolazi u ovoj sezoni gdje smo se s drugom ekipom, u kojoj igraju juniori, plasirali u Prvu seniorsku ligu te osvojili Prvenstvo Hrvatske za juniore.'

Marino Baždarić i Tomislav Zebić/Foto: KK Cedevita Junior

Pojasnio je Matov i kakav značaj za klub ima plasman Mladosti, pod tim su imenom juniori igrali svoje seniorske utakmice, u Prvu mušku ligu.

'Svake sezone postavljamo ciljeve. Tako nam je za sezonu 2021/22 to bio razvoj igrača za seniore kroz plan i program juniorske selekcije. Sustav je bio postavljen kroz individualni trening s naglaskom na individualni razvoj i napredak svakog pojedinac. Kroz kolektivne treninge elemente koje smo vježbali i korekcije koje smo imali na individualnom treningu, spajali bi ponovo kroz individualnu, grupnu i kolektivnu tehniku i taktiku. Na početku sezone nije bio cilj ulazak u Prvu ligu, ali kad je ova juniorska selekcije odigrala prvi dio i plasirala se na drugo mjesto, došli smo do zaključka da uz Renata Serdarušića i Vitu Kučića kao pojačanjima iz seniorskog pogona pokušamo napasti prvo mjesto u A2 ligi Centar. Uspjeli smo u tome pa se kasnije kroz kvalifikacije plasirali u Prvu ligu. Za generaciju koja je ostvarila taj uspjeh i mlađe igrače koji će se priključiti radu juniorske selekcije ovaj plasman znači da će imati puno jače protivnike i utakmice, kao i to da će u tim utakmicama dobivati potrebno igračko iskustvo, razvijati svoje vještine i znanja na višoj razini, a to dovodi do finalizacije mladog igrača koji bi nakon svega trebao biti spreman za seniorski program.'

Vito Kučić predvodnik novog vitaminskog vala u hrvatskoj košarci 

Javnost se posebno zainteresirala za mladog Vitu Kučića nakon sjajnih igara u seniorskoj momčadi na završnici Kupa Krešimir Ćosić.

'Radi se o mladom igraču koji je došao iz Rijeke i prvu sezonu kod mene proveo u kadetima. Igrač je to velikog potencijala, ali kojeg je trebalo čekati. Zašto čekati? To je jedan u nizu igrača koji je fizički zaostajao u svojoj generaciji, bez mišićne mase, mršav, ali izuzetno motoričan s osjećajem promjene brzine te čitanjem igre u polju napada i obrane. Moja i strpljivost šefa omladinskog pogona Marina Baždarića vezana uz igrački razvoj ovog momka se isplatila, a odlučnost  trenera Damira Mulaomerovića da mu da priliku se pokazala kao ispravan pit. Vjerujem u kvalitetan kontinuitet treninga i igara te da će ga to podignuti na još jednu višu razinu koja bi mu trebala osigurati minutažu u Premijer ligi i na euro sceni u FIBA-inim natjecanjima. Treba naglasiti da je do ovoga Vito došao svojim radom, pristupom i igrom kako u A2, tako i u Premijer ligi.'

Vito Kučić/KK Cedevita Junior

No, nije Vito jedini u novom vitaminskom valu hrvatske košarke.

'Tu je i Renato Serdarušić koji se također priključio seniorima. Kod juniora ima nekoliko zanimljivih igrača kojima je po talentu predvodnik Vice Zanki. On bi, ako se nametne svojim radom trebao zaigrati prve minute Premijer lige s prvom ekipom, a istovremeno igrati i Prvu ligu za Mladost. Pred svim ostalim igračima je nova sezona i siguran sam da će se svojom igrom široj javnosti predstaviti na najbolji mogući način.'

Juniorsko zlato: Kao trener imam pobjednički mentalitet

Zanimljiv je bio put juniora do naslova državnog prvaka.

'Prošli smo poluzavršni turnir u Osijeku bez poraza, Tu je za nas još nastupao Andrija Jelavić koji je u međuvremenu prešao u Megu, a na Final Foru nismo mogli računati ni na ozlijeđenog Jakova Jacovića. Dakle, došli smo na samu završnicu bez dva vrlo bitna igrača i po nekim prognozama nismo imali izglede za prvo mjesto. Kao trener imam pobjednički stav cijeli svoj život i takva prognoza dala mi je dodatni motiv da još studioznije pripremim svoj tim te da ih pošaljem na teren da igraju na gornjoj granici svojih mogućnosti. Ono što me veseli je činjenica da nas je to skupilo i da smo možda najbolju utakmicu sezone u juniorskoj kategoriji odigrali u polufinalu protiv KK Zadra. Bili smo maksimalno motivirani i raspoloženi za igru. Bez obzira na našu visoku pobjedu smatram da to nije realan rezultat i da je Zadar puno bolji od onoga što je pokazao. Međutim, svima se nama dogodi loš dan, a Zadar ga je imao protiv nas. Već sutradan su u borbi za treće mjesto protiv Medveščaka pokazali svoju moć. '

Finale s gradskim rivalom Cibonom je bilo dramatično, prvaka je odlučila doslovna jedna lopta.

'Iza mene je u trenerskoj karijeri mnogo finala u mlađim kategorijama i znam da ni jedno finale nije bilo umiranje od ljepote. U utakmici sam od starta vidio da ekipa koja bude manje nervozna, smirenija te bude znala kontrolirati selekciju dodavanja, šuta i skoka ima šansu za naslov. U zadnjoj četvrtini, pri našem sigurnom vodstvu, lošim i brzopletim odlukama smo doveli ekipu Cibone da šutevima s linije slobodnih bacanja dođe u poziciju da nas može pobijediti. Srećom, pronašli smo izlaz i zasluženo slavili protiv vrlo kvalitetnog protivnika, ponajviše zahvaljujući Vici Zankiju koji je obilježio finale.'

FIBA natjecanja

Cedevita Junior je klub koji se odredio prema FIBA-inim natjecanjima.

'Tako je. Klub ima želju sljedeću sezonu igrati FIBA Europa kup. Određeni broj utakmica, šest ili deset, na jednom europskom nivou sigurno će pomoći mladim igračima da brže i kvalitetnije sazru. Važno je da osjete izlazak na europsku scenu i sportski pritisak. Za mlade igrače to bi bilo  je vrlo veliko i značajno međunarodno sportsko iskustvo.'

Reprezentacija: Očekivanja su uvijek velika

Za kraj valjalo je prokomentirati i nadolazeće reprezentativne akcije u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo te na Eurobasketu.

'Kod nas u Hrvatskoj su uvijek u svakom sportu velika očekivanja. Ja takva očekivanja nemam jer su se po pitanju reprezentativaca pravila u Europi i NBA promijenila u zadnjih par godina pa tako svaki dan sa strepnjom pratimo hoće li doći neko novo pravilo i poremetiti dolazak naši najboljih reprezentativaca. Mala smo zemlja s velikim brojem međunarodnih uspjeha u brojnim sportovima i na to trebamo biti ponosni. Kada su u pitanju kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo imamo jedan dosta jak susret na gostovanju protiv Slovenije za koju će zaigrati Luka Dončić i braća Dragić, a potom nam slijedi i domaći susret s Finskom. Ono što je po meni dobro da smo mi još uvijek u igri i da do zadnje utakmice imamo aktivan rezultat. To će po meni biti velike utakmice, u kojima  vjerujem da možemo pobijediti. Za Europskog prvenstvo treba gledati da nam svi budu zdravi i da nam svi pozvani bez otkazivanja dođu na pripreme. Ovisno o rosteru koji bude na raspolaganju moći ćemo se i nadati kvalitetnom rezultatu. Prema zadnjim informacijama koje sam dobio igrači iz NBA će se za kvalifikacije moći priključiti tri dana prije utakmice, a za Eurobasket tek u osmom mjesecu. To je za uigravanje reprezentacije jako veliki hendikep.'

Šibenka u srcu

Sportsku priču počeli smo sa Šibenikom, pa s njim i završavamo jer Šibenka je uvijek u srcu.

'Koliko god radim u KK Cedeviti Junior, toliko pokušavam na drugoj strani pratiti što se događa u mom rodnom Šibeniku. Šibenik je rasadnik talentirane djece, koja nažalost zbog financijskih uvjeta i jačih međunarodnih natjecanja napuštaju klub i grad koji su iznjedrili dva NBA igrača, Dražena Petrovića i Darija Šarića, te niz reprezentativaca poput Aleksandar Petrović i Ivica Žurić… Nažalost, nitko još uvijek nije pronašao formulu kako zadržati mlade igrače. U današnje vrijeme, gdje vam se otvara da kao talent već u kadetima i juniorima možete otići, jako je teško nekoga zadržati. Šteta je to jer samo domaći igrači koji su dio podneblja mogu punim srcem osjetiti Baldekin i navijače. Grad i klub moraju ići u smjeru da podignu kvalitetu uvjeta i rada u košarci. Tu prije svega mislim na novu dvoranu, koju odavno zagovaram. Teško mi je prihvatiti da moj grad iz kojeg su poniknula dva NBA igrača nema sportsku dvoranu koju zaslužuje, a da neke sredine manje od Šibenika imaju dvoranu kapaciteta od 3000 do 5000 mjesta. Vjerujem da će buduće generacije ljudi koje će se brinuti o gradu pokrenuti pitanje nove dvorane  jer za trening i razvoj igrača nije dovoljna samo lopta i koš.

Najveća nagrada nisu trofeji

Uz silne trofeje i nagrade najvećim uspjehom smatra činjenicu da je brojne mlade ljude izveo na pravi put.

'U košarci sam prošle godine proslavio 40 godina rada kao trener. Velika potpora u radu mi je moja obitelj, a najveća nagrada kad mi se na ulici jave, ne samo igrači koji su uspjeli igrajući profesionalnu košarku, već i oni koji su se akademski obrazovali i danas svojim radom doprinose boljoj izgradnji cijelog društva. Jednom prilikom igrač s kojim sam radio u mlađih kategorijama KK Šubićevac mi je prišao nakon 30 godina i rekao: Treneru, zahvalan sam vam jer ste volonterski posvetili svoje vrijeme meni i ostaloj djeci sa Šubićevca. Da nije bilo vas tko zna gdje bi završili, u drogi ili alkoholu. Hvala vam. E, to je znak da ste uspjeli u svom pozivu i životu', naglasio je Matov.