Kako je nastao film 'Čovjek ispred vremena'.

Košarkaški trolist u kome su bili Dražen Iračanin (režiser), Milivoj Omašić (producent) i moja malenkost dugi su niz godina jezdili prema jugu i po jugu. I po buri i po snijegu i u ratu i poradi prijenosa košarkaških utakmica još dok je prave košarke bilo, a autoceste nije bilo. Tako je i pala ideja da svoje poštovanje i divljenje prema Kreši Ćosiću pretočimo u nešto trajnije, a čega u našoj kulturi toliko nedostaje - film. Pomislite samo koliko bi se knjiga tiskalo u Italiji ili Španjolskoj da su oni imali takve velikane. Naravno ideju se podržalo na svim stranama, ali nije bilo ni pomisli da se ova ekipa neko vrijeme potpuno posveti stvaranju. Osim toga Krešo je, što se slikovne podrške tiče, živio malo prerano, svi su rado željeli pomoći svojom video arhivom, ali je pravog materijala bilo malo.

Filmom se, na žalos,t moglo baviti uz ostale poslove, nije bilo odvojenog proračuna, grubo rečeno – radilo se usput. Tako bismo primjerice svaki odlazak u Zadar na neku utakmicu u grotlo Jazina iskoristili za skupljanje i snimanje materijala.To vam je pravda: dok mi skupljamo i snimamo izjave o Kreši u Jazinama vam rade o glavi jer ste navodno navijači omražene Cibone.

Zadarski dio priče svemu unatoč dobro je napredovao i eto nam razmišljanja bivših suigrača koji su se prisjećali našeg velikana - Pino Đerđa, katica za sve u klubu Ćoćo Dlačić, Jure Košta, uostalom vidite ih u filmu. Poneko je mislio i ispričao i pola sata zanimljivih sjećanja, ali je naravno u filmu se čuje i vidi tek po rečenica.

Arhiva Zdravka Jeraka 

Znamo da je Krešo dio karijere proveo u Bologni. I sam bih dolazeći radi prijenosa boravi u mjestancu Casalecchio di Reno pet kilometara od grada u malom hotelu što ga je vodila obitelj Ivanišević. Da,naravno da je riječ o rodbini našeg proslavljenog tenisača koja je zaklon osigurala i Kreši Ćosiću. Neiscrpan izvor podataka za priču bili su susreti u Bologni s velikim prijateljem i zaljubljenikom u Krešin lik i djelo Pinom Grdovićem. Neke smo događaje toliko puta ponavljali da smo ih znali do u detalje napamet. Sama snimanja u Bologni povezali smo uštede radi s formulom 1 u obližnjoj Imoli. Tako smo snimiti i Schumachera i talijanske suigrače kao primjerice Roberta Brunamontija te naravno i gđu. Ivanišević koja je prigrlila Krešu.

Jedini peh dogodio se kada smo akreditaciju za formulu 1 našeg producenta dvometraša Milivoja Omašića koji je sa snimkama morao u Zagreb htjeli iskoristiti za devetgodišnjeg Dina Repešu, sina Jasmina Repeše i naravno šef osiguranja Bernyja Ecclestonea nas je provalio u prvoj minuti i oduzeo akreditaciju. Da sam išao intervenirati kod Bernyja ili Slavice Ecclestone dobio bih još goru jezikovu juhu

Basketball.hr (Zvonko Kucelin) 

Najizazovniji i potencijalno najskuplji dio priče bilo je Sveučilište Provo. Put je ovoga puta platio NBA jer sam išao na All Stars u Los Angeles. Put sam prekinuo u Salt Lake Cityju, a tamo su naravno –naši. Protiv Miše Oštarčevića sam igrao još u juniorskim danima kada je moj Željezničar dva puta bio najbolji u Hrvatskoj, a Mišo je kao sljednik Krešine mormonske vjere živio u Salt Lake Citiyja. Novca za snimatelja nisam naravno imao, a naši su mi dali neku kameru iz stoljeća sedmog s kojom je trebalo snimiti dio američke priče. Srećom kamera je prešla s jedne na drugu obalu i SAD te natrag u Europu, a da je nisam ni taknuo. Mišo i spretna mu supruga su organizirali i snimanje i sugovornike koje sam želio. I još su me udomili!

Arhiva Nebojše Gunjevića

I eto tako film o Krešimiru Ćosiću nastao je usput! Možda i u kući u kojoj sam proveo 42 godine misle da je i to bilo – usput. Veliko je zadovoljstvo što se u pet desetljeća mog novinarskog opusa nalazi i film „Čovjek ispred Vremena“.

Krešo, vidimo se ali nadam se ne baš skoro...