Hrvatska
Regija
Ranko Žeravica: Slavko Trninić je trener ispred svog vremena, trener za budućnost

Ranko Žeravica: Slavko Trninić je trener ispred svog vremena, trener za budućnost

Autor: Branko Tabak Photo: Privatna arhiva Slavka Trninića

Kako se kovalo olimpijsko zlato reprezentacije Jugoslavije 1980. godine...

Ranko Žeravica, jedan od najvećih košarkaških stručnjaka s ovih prostora, napustio nas je na jučerašnji dan prije tri godine. Žeravica je svoje stručno znanje kao izbornik negdašnje reprezentacije Jugoslavije prenosio i na hrvatske igrače, a ostvario je i blisku suradnju s hrvatskim stručnjacima. U prvom redu s prof. dr. Slavkom Trninićem. Trninić je bio dijelom stručnog stožera koji je reprezentaciju Jugoslavije pripremio za zlato na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980.godine. U stožeru su u ciklusima od dva tjedna bili Bogdan Tanjević, Giuseppe Pino Giergia, Dušan Duda Ivković i Bratisalv Bata Đorđević, otac aktualnog izbornika reprezentacije Srbije, Saše. Trninić je bio je zadužen za kondicijsku pripremu igrača i u stožeru je proveo svo vrijeme, 52 dana.

Kako je Trninić obavio svoj posao, osim zlata oko vrata, najbolje svjedoči izjava Dražena Dalipagića koji je nakon utakmice Jugoslavija-Singapur rekao kako bi, s obzirom na svježinu, mogao odigrati još jednu u nizu. Željko Jerkov je na marginama Zadar Basketball Tournamenta krajem rujna ove godine izjavio kako nakon utakmica na olimpijskom turniru u Moskvi nije osjećao znakove umora. Rezultat je to Trninićevog ustrajnog rada na sposobnosti odgode umora kod igrača. Šlag na tortu je utakmica protiv SSSR-a u kojemu je Jugoslavija slavila nakon produžetka u kojem je zabila 20 poena!!!



Ranko Žeravica za života je biranim riječima govorio o Trniniću.

- Trninić je najbolji košarkaški metodičar na svijetu. Pripremio je reprezentaciju za Moskvu, ne za jedan nego za dva turnira, rekao je Žeravica u Vodicama 2014. godine na Okruglom stolu u sklopu Međunarodnog seminara o stanju u hrvatskoj košarci. Na seminaru su uz ostale hrvatske trenere sudjelovali i negdašnji izbornici Pepsi Božić, Mirko Novosel i Giuseppe Pino Giergia.

- On je košarkaški trener s ogromnim iskustvom i predavač koji iza sebe ima značajan dugogodišnji istraživački rad. Želim istaknuti baš taj rad jer Slavko Trninić nije bio običan trener, nije bio trener koji je hodao ustaljenim putovima kopirajući druge. Taj stručnjak najšireg znanja iz sporta uopće i košarke posebno s ogromnom je energijom uporno istraživao, pretraživao i isprobavao te u treniranju ekipe i pojedinca postigao nedostignutu perfekciju. Ponosan sam što baš o tome mogu mnogo toga reći. Kolege smo, družili smo se i surađivali, kako bi košarka koju su igrali naši igrači bila najbolja na svijetu – i u tome smo uspjeli. Ostvarili smo najbolje pripreme i izgradili najbolju igru, što će, izgleda, još dugo ostati nedostižno mnogima. Na Olimpijskim igrama 1980. reprezentacija koju smo pripremali zajedno s grupom najboljih trenera osvojila je zlatnu medalju igrom koju je karakterizirao izvanredan šut iz igre (53 %), najbolji skok (prosjek od 36,5 po utakmici), najviše iznuđenih osobnih pogreški i, još značajnije, igra bez grešaka. U prosjeku grešaka je po utakmici bilo osam, a u posljednje četiri, one najvažnije utakmice, broj izgubljenih lopti sveo se na šest. Ti izvanredni rezultati bili su rezultat vrlo napornih i sistematskih priprema, u kojima je od prvog dana stvaralački sudjelovao Slavko Trninić, rekao je Žeravica. Posebno je istaknuo jednu Trninićevu odliku.

- Imao je ogromnu energiju koju je unio i prenio, vrlo sugestivno, na sve nas, igrače i trenere. S takvom kolektivnom energijom treniralo se veoma intenzivno i sistematično te metodski idealno. Analize stanja i kontinuitet rada bili su naše najveće odlike, a Slavko je prednjačio u pronalaženju najadekvatnijih metoda, uzimajući u obzir uvjete u kojima smo radili (planina, dvorana, nedostatak suvremenih pomagala itd.). U takvim okolnostima najbolje sam upoznao Slavka Trninića pa na kraju mogu o svom cijenjenom kolegi i prijatelju reći i ono najvažnije:

- Slavko Trninić zbog svog ogromnog znanja i velikog stvaralačkog talenta nije bio trener za ¨danas¨, za sadašnjost košarke. Svojom originalnom filozofijom, svojim postavkama u stvaranju igrača u izgradnji igre, svojom vječitom težnjom za perfekcijom Slavko je oličenje trenera budućnosti. Sve ono što od Slavka saznajemo iz brojnih knjiga i predavanja siguran sam da u praksi danas ne možemo prijmjeniti. Koristit će to tek dolazeće generacije, jer je Slavko Trninić trener ispred svog vremena, trener za budućnost. Zbog toga će njegove knjige i njegova filozofija biti sve značajnije i značajnije, rekao je svojevremeno o Trniniću veliki Žeravica.


Pripreme na Vlašiću - zlatna olimpijska generacija reprezentacije Jugoslavije 1980. godine (Foto: Privatna arhiva prof.dr. Slavka Trninića)


Utjecaj i poštovanje prisutno je s obadvije strane. Trninić Žeravicu smatra ponajboljim trenerom na svijetu.

- Ranko Žeravica je, uz učitelja Aleksandra Nikolića i trenera Mirka Novosela, prepoznao iznimnu važnost odabira kompetentnog stručnog stožera za reprezentaciju, adekvatne selekcije igrača, važnost dugotrajne zajedničke pripreme kao i značaj detaljne analize vlastite igre i natjecateljskog rezultata kao preduvjeta za oblikovanje novih planova i programa cjelovite sportske pripreme. Posjedovao je trenerski autoritet kao i neumoljivost i nepopustljivost u ponavljanju zadataka na treningu. Na treningu je poticao razvoj tjelesne agresivnosti, brzine izvedbe i „igru bez stajanja“. U taktičkom dijelu igre, u prvom redu je razvijao kvalitetu suradnje između vanjskih i unutarnjih igrača, ravnotežu između unutarnje i vanjske igre te brzu cirkulaciju igre. Najviše je inzistirao na disciplini u napadu kao i na suradnji vanjskih igrača s niskim i visokim postom. Takav pristup je utjecao na promjene individualne i grupne tehnike i taktike cijele momčadi, na optimalnu tehničko-taktičku i fizičku pripremljenost igrača. Težio je razvoju ravnoteže između svih dijelova igre i posvećivao im je pažnju na situacijskom treningu. Imao je sposobnost uočavanja pogreški u individualnoj i timskoj izvedbi, sposobnost praćenja i vrednovanja i razlikovanja igrača koji mogu biti nositelji, mogući nositelji igre i potencijali, prisjeća se zajedničkih dana profesor Trninić.

Žeravica je znao upravljati ekipom i emocijama igrača

-  Na jutarnjim i večernjim treninzima poseban značaj je davao radu u grupama, kombinirajući rad na tehnici i šutu s fizičkom pripremom. Bio je vrstan poznavatelj periodizacije treninga, provodio je i procjenjivao mogućnosti svakog igrača ponaosob, njihovu trenutnu stvarnu kvalitetu kao i disciplinu i odgovornost na treningu i natjecanju. Svakodnevno je u procesu treninga koristio različite metode za poticanje razvoja fizičke pripremljenosti igrača. Isto tako, posebno je radio na tehnici i šutu, uvježbavao različite sustave tranzicijske i pozicijske obrane i napada. Uigravanje i stjecanje samopouzdanja te postizanje sportske forme nastojao je unaprjeđivati kroz utakmice. Bio je strastveni zagovornik ubrzavanja ritma igre. Poseban sustav treninga je imao na pojedinom natjecanju tako da mu je bio prvi cilj održavanje stabilnosti preciznosti šuta kao i priprema taktike za pojedinu utakmicu. Znao je upravljati s ekipom i s emocijama igrača.

Važnost priprema i sastanka s igračima

- Posebnu pažnju Žeravica je usmjeravao je na poticanje motivacije igrača za svaku utakmicu. Sustavno je rješavao probleme s igračima na sastancima te ukazivao na ono što očekuje momčad na određenom natjecanju. Vjerovao je u važnost organizacije treninga, disciplinu na pripremama kao i u individualnu odgovornost igrača. Postavljao je zadatke na pripremama na temelju stanja u svjetskoj košarci kao i nastalih promjena u njoj. Također, pripreme su mu uvijek imale za cilj da omoguće visoku stabilnu formu reprezentacije. Nastojao je, tijekom priprema, s članovima stručnog stožera, razviti fizičku pripremljenost da bude najbolja na pojedinom natjecanju jer je vjerovao da su psihička stabilnost i zdravstveni status cijele momčadi, u prvom redu, određeni razinom fizičke pripremljenosti igrača. U procesu sportske pripreme, davao je slobodu u radu članovima stručnog stožera te je vjerovao u duge pripreme iz razloga da se ispravljaju navike iz klubova koje su uvijek bile najveća slabost u igri reprezentacije.

Kamo je Žeravica usmjeravao sve akcije u radu s reprezentacijom?

Četiri su bitna elementa, ističe Trninić.

1) odabir većeg broja novih, mlađih i za suvremenu igru odgovarajućih igrača,

2) unaprjeđivanje vještina,

3) usmjeravanje reprezentativaca da tijekom natjecateljske sezone provode posebne programe pripreme,

4) osiguravanje jednog šireg programa koji bi omogućio ostvarenje zadanih zadataka.

Tajna uspjeha

Staza kojom se ide do olimpijskog trona posuta je trnjem, iziskuje ogromnu količinu samoodricanja, vježbe, ponavljanja, usavršavanja detalja, znoja, talenta i stručnog znanja. Reprezentacija Jugoslavije te je 1980. godine imala sve: selekciju igrača, visoku razinu pripremljenosti, adekvatnu taktiku i grupnu povezanost momčadi, na terenu i izvan njega. Imala je grupnu kohezivnost i timsko samopouzdanje. Imala je četiri najbolja igrača Europe i najbolje u amaterskoj košarci u svjetskim razmjerima: Krešu Ćosića, Mirzu Delibašića, Dragana Kićanovića i Dražena Dalipagića.

Iznad svega, imala je Ranka i Slavka!

Marko Trninić (Slavkov sin i trener juniora Cedevite) i dio stožera koji je 1980. kovao olimpijsko zlato - Bogdan Tanjević, Ranko Žeravica i Slavko Trninić (Bar 2014.)