Basketball.hr

Imate vijest ili priču o vašem klubu? Javite nam se! desk@basketball.hr!

Kolumne
(Ne)regularno kao '92.?

(Ne)regularno kao '92.?

Autor: Branko Tabak

Ratna 1992. i pandemijska 2020.

S odmakom od dvadesetak dana od odluke HKS-a kojom su poništena sva natjecanja u sezoni 2019/20, i to bez plasmana i prvaka, te od reakcija 'za' i 'protiv' ovakvog raspleta vratimo se malo u povijest.

Evo nas u 1992. godini,  godini rata, godini prvog Prvenstva Hrvatske sa svega šest klubova, godini u kojoj se prvak Hrvatske, države koja se stvarala u ratnom vihoru, morao dobiti pod svaku cijenu. Bilo je to pitanje od nacionalnog interesa.

I baš kao i u ovoj pandemijskoj sezoni, regularnost samog natjecanja je upitna. Pa progovorimo malo o tome jer usporedba se nameće sama od sebe.

Prvog Ciboninog naslova prvaka pokojni Milorad Bibić Mosor se u Slobodnoj Dalmaciji 2002. godine prisjetio tekstom znakovitog naslova 'U Zadru opća opasnost, u Zagrebu šampanjac!'

Nekoliko uvodnih informacija: Finale su igrali Zadar i Cibona. igralo se na dvije pobjede, a prva utakmica trebala se odigrati u Jazinama.

Sada zaplet: Cibosi su u Zadar stigli i vrlo brzo sidro digli. Nisu se osjećali sigurno pa je Zadar silom prilika domaći susret igrao u Rijeci. Bez ikakvih izgleda da promjene odluku krenuli su Zadrani put Kvarnera kamo su se Cibosi uputili izravno iz Zadra.

Bila su to vremena kada su izvješća Hrvatskog autokluba na lokalnom Radiju 057, na kojem sam tada radio, završavala s rečenicom: 'Upozoravamo vozače da kroz Zadar i zadarsko područje voze na vlastitu odgovornost'.  S druge strane bih im znao odgovorio: 'Pozdrav iz Zadra u kojem živimo na vlastitu odgovornost'. Išli smo u trgovine, škole, radna mjesta, utakmice, treninge, plaže, kafiće, šetnje i frontu s jednakom nelagodom i s istim pitanjem: 'Hoćemo li se vratiti doma i hoćemo li biti u komadu?'

Cibona, međutim, nije željela preuzeti rizik igranja 'na vlastitu odgovornost' baš te utakmice, premda su onu u regularnom dijelu natjecanja odigrali u Jazinama i izgubili 24 poena razlike.

Na Trsatu je odigrana kvalitetna i uzbudljiva utakmica u kojoj je briljirao Arijan Komazec (44 poena), a Zagrepčani u završnici stigli do pobjede, na prvu lako ostvarene, 118-105, no malo je nedostajalo da se utakmica prelomi i na drugu stranu.


Zadarski inat proradio je u drugoj utakmici u Zagrebu. Momčad Slavka Trninića, kojemu je pomoćnik bio ovosezonski trener Zadra Danijel Jusup, je slavila 85-84 i dovela seriju do majstorice. Utakmica je bila na rasporedu sutradan, na istom mjestu. 


Na dan odlučujuće utakmice grad Zadar je bio bez struje. Nisu bili u pitanju najavljeni radovi nego ratna zadarska svakodnevica. Kao svjedok vremena sjećam se da sam s probranim društvom za vrijeme trajanja opće opasnosti, gledao TV prijenos u jednom od podruma zadarskog kvarta Bili Brig na portabl televiziji.

Agregati su tada bili poželjan proizvod u Zadru, no nije ih bilo previše. Većina Zadrana slušala je radijski prijenos na tranzistorima, tako da je crno bijela slika na ekranu mini dimenzija bio svojevrsni glavni zgoditak.

U našem košarkaškom skloništu bilo je beštimanja, hvatanja za glavu i čuđenja. Tek kasnije je postalo jasno da smo svjedočili početku Cibonine dominacije koja je u vremenima metropolizacije hrvatskog sporta prigrabila prvih 11 naslova. 

Zagrebački dopisnik Slobodne Dalmacije Mladen Bariša je u izvještaju s utakmice napisao: 'Za vrijeme posljednje utakmice u Zagrebu, u Zadru nije bilo struje i na snazi je bio znak opće opasnosti. A u salonima Cibone, post-festum, otvarao se šampanjac i nazdravljalo se uspjehu?'

Kako je Cibona stigla do naslova te 1992. godine svjedoče riječi tadašnjeg stratega Zadra i današnjeg stručnog suradnika portala Basketball.hr Slavka Trninića koji je nakon susreta izjavio:

'Naš je hendikep što prvu utakmicu nismo mogli igrati u Zadru, jer tvrdim da Zadar u Jazinama nitko ne može dobiti. Ponosan sam na klub i igrače i sve ono što smo pokazali, kao i činjenicu da smo proizveli nekoliko igrača koji će nastupiti za hrvatsku reprezentaciju. Međutim nema sumnje da je ovo prvenstvo bilo neregularno'.

Još jedan naš ugledni vanjski suradnik, novinar Drago Marić, tada je zabilježio i ove izjave Zadrana:

Tomislav Klarić - službenik: 'Pristrano suđenje je sve odlučilo. U prvom dijelu suci su čudnim kriterijem nanizali Zadru puno osobnih pogrešaka, a objektivno su nastavili tek kada su iz igre izašli Popović, Petranović i Komazec'.

Bruno Skoblar - ugostitelj: 'Lako je biti svetac kad ti je Bog otac! Nadam se da ste razumjeli'.

Zdravko Knežević - gardist: 'Zadar nije mogao dobiti. Sve je unaprijed riješeno'.

Što se na toj utakmici događalo.? Nakon 15-ak minuta igre udarna zadarska trojka Arijan Komazec-Petar Popović-Veljko Petranović uvedena je u probleme s prekršajima i morala je posjesti na klupu. Struka predvođena Trninićem u hodu je morala tražiti ad hoc rješenja. Zadrani su se borili, a Cibosi su na kraju slavili 87-80.  Za ilustraciju, Komazec koji je seriju otvorio s 44 poena, ovoga puta ih je ubacio svega šest. 

No, na stranu zadarske žalopojke. Vratimo se u sadašnjost. 

Da je HKS ove sezone Zadar proglasio prvakom bi li to bilo regularno? Ne bi!  Priznaju to i sami Zadrani, koliko god jasno bilo da očekuju ekvivalent i u ABA ligi jer vjeruju da to može pomoći klubu da ostane na životu. Ako smo se složili oko ovoga, možemo li i oko zaključka da je i prvenstvo 1992. bilo neregularno?  

Netko se iznenada dosjetio da se prva utakmica finalne serije ne odigra u Zadru jer je postojao rizik artiljerijskih napada na grad. Ali rizik je postojao i kada su sezoni 1992/93 u Kupu prvaka u Jazinama gostovali, prvo u eliminacijskoj fazi natjecanja CSKA. A potom u grupnoj Benetton, Maes Pils, Estudiantes, Bayer, Pau Orthez i Olympiacos. Jedino se Real nije pojavio. 

Zašto se tada moralo igrati u Zadru? Zato što se moralo živjeti dalje. Zato što ništa nije smjelo stati. To je bilo oružje na putu do slobode i neovisnosti, pokazatelj neprijatelju da smo tu, da nas ima. 

Živjeti dalje danas, u vremenu opasne pandemije, znači da moramo ostati doma, sakriti se od neprijatelja, kako se ne bi opteretio zdravstveni sustav i kako bi svi dobili priliku za najbolju medicinsku skrb.

Je li se ta utakmica 1992. uistinu nije mogla odigrati ili Cibona to nije željela? Svejedno je. Činjenica da je Zadar domaću utakmicu igrao na neutralnom, a Cibona svoje dvije na domaćem terenu dovoljna je da se, i bez zadarskih kukanja na suđenje, prvom prvenstvu Hrvatske zalijepi etiketa neregularnosti.

I zato, iako taj naslov baš nikome ne bi značio ništa, da je kojim slučajem HKS svojom odlukom Zadar kao prvoplasiranu momčad HT Premijer lige proglasio prvakom, taj bi naslov bio neregularan, baš kao i onaj Cibonin iz 1992. godine.