Trener Cedevite Junior

Prvi je tjedan priprema iza košarkaša Cedevite Junior. Momčad se polako uhodava u svakodnevicu na Kajzerici te se čeka dolazak zadnjeg pojačanja Tahja Eaddya. 

Sjajna prilika za razgovor s Dinom Repešom, glavnim trenerom, o njegovom balansiranju trenerskog posla s obiteljskim obvezama, važnosti obitelji u njegovoj karijeri, te izazovima i uspjesima koje je doživio na svom putu. Dino nam je otvoreno govorio o svojim motivacijama, iskustvima i lekcijama koje je naučio kroz godine rada u košarci, ali i što je najvažnije - gdje vidi ovosezonsku momčad:

“Nažalost, bilo je odlazaka, nekih pomalo neočekivanih. Međutim, te odlaske smo nadoknadili iskustvom ali i mladošću. Vjerujem da će nam novi američki razigravač donijeti tu ekstra kvalitetu koja nam je neophodna da bismo napravili još jedan iskorak. Ova ekipa može napraviti korak više i boriti se da bude među četiri najbolje u FAVBET Premijer ligi te pokušati proći prvu skupinu ABA 2 lige.” 

Što je od vodstva Kluba i apostrofirano kao kratkoročni cilj, a dugoročni? 

"Dugoročno, želimo kontinuirano razvijati mlade igrače i postići stabilnost u vrhu hrvatske košarke.”

Međutim, odgovor na pitanje kako balansirati razvoj mladih igrača s potrebom za pobjedama bi vjerojatno skratio muke mnogima u hrvatskoj košarci, na što Repeša ima spreman nedvosmislen odgovor: 

“Mlađi igrači su u rosteru jer vjerujemo da mogu igrati i biti na terenu. Izabrali smo ih jer imaju potencijal i već su pokazali da mogu igrati na visokoj razini. Kombinacija mladosti i iskustva ključna je za naš uspjeh. Iskusniji igrači prenose svoje znanje na mlađe, što im pomaže da se razvijaju iz treninga u trening i iz utakmice u utakmicu.”

A kako balansirati trenerski posao s obiteljskim obvezama? 

“Balansiranje trenerskog posla s obiteljskim obvezama nije jednostavno. Radim dvokratno svaki dan, što znači da sam često odsutan. Međutim, kad sam kod kuće, trudim se provoditi što više vremena s obitelji. Ujutro imamo trening, a popodne analiziram protivnike i našu ekipu. Iako je to puno posla, obitelj mi je velika podrška i trudimo se maksimalno iskoristiti vrijeme koje provodimo zajedno.”

Koliko ti je njihova podrška važna u karijeri?

“Obitelj mi je izuzetno bitna. Prošlog ljeta, nakon teške sezone u Ciboni, imao sam priliku provesti više vremena s obitelji, što mi je pomoglo da se energetski oporavim. Svi smo bili skupa, što je najbitnije. To mi je dalo snagu za nove izazove.” 

Svjestan je Dino da rutina u tim trenutcima može pomoći u jačanju mentalnog zdravlja. 

“Ujutro odvedemo sina Mara u vrtić, a zatim idemo na plažu, pijemo kavu i doručkujemo. Popodne se družimo, a Maro ima svoje aktivnosti poput plivanja i tenisa. Trudimo se maksimalno iskoristiti vrijeme koje provodimo zajedno, jer smo ostatak godine često razdvojeni.”

Što te motiviralo da rano prekineš igračku karijeru i posvetiš se trenerskom poslu?

“Zadnja igračka sezona bila mi je u dresu Čapljine u prvenstvu Bosne i Hercegovine, ali klub je upao u financijske probleme i praktički nestao preko noći. Iako je bilo opcija za nastavak igranja, nisam vidio sebe u tim uvjetima. Htio sam se baviti nečim što je usko vezano uz košarku na visokom nivou, što me motiviralo da se posvetim trenerskoj karijeri. Upisao sam višu trenersku školu u Zagrebu i krenuo kao pomoćni trener mlađih kategorija u Malagi, gdje sam radio s talentiranim klincima poput Domantasa Sabonisa i drugih.”

Koliko je otac, Jasmin Repeša, utjecao na odluku da postaneš trener?

“Otac je dao savjet da upišem fakultet i krenem s praksom kao pomoćni trener. Iako je možda htio da se bavim nečim drugim, prihvatio je moj izbor i pružio mi podršku. Imamo odličan odnos, kako kao otac i sin, tako i kao kolege.”

Put do prvog samostalnog seniorskog posla vodio je u Češku: 

“Moj prvi samostalni trenerski angažman kao glavni trener bio je u Pragu, gdje sam proveo tri godine. To je bio vrlo uspješan period, sličan projektu Cedevite, s najboljim mladim češkim igračima. Cilj je bio ostanak u ligi, a mi smo tri godine zaredom ušli u playoff i igrali finale kupa nakon 19 godina. Fokus je bio na podizanju kvalitete mladih igrača, što smo uspješno ostvarili.”

Iako vrlo mlad, Dino je već sudjelovao u radu hrvatske seniorske košarkaške reprezentacije kao pomoćnik, što ga čini idealnim sugovornikom za dati svoje viđenje olimpijskih kvalifikacija ali i samog turnira u Parizu:

“Pratio sam naš predolimpijski i olimpijski turnir i žao mi je što nismo uspjeli okruniti našu dobru igru odlaskom na Olimpijske igre. Bili smo stvarno blizu, svega jednu utakmicu, rekao bih čak jedno poluvrijeme od odlaska u Pariz. Međutim, nismo imali sreće u ždrijebu gdje smo izvukli dvije ponajbolje reprezentacije, Sloveniju i Grčku. Vjerujem da smo u većini drugih skupina mogli proći dalje. No, što je tu je, moramo se pripremiti što bolje za ključne susrete protiv Bosne i Hercegovine za kvalifikacije za Eurobasket. Što se tiče samog olimpijskog turnira, bilo je nekoliko velikih iznenađenja, poput ispadanja Španjolske u skupini. Južni Sudan je također pružio jako dobru košarku, ali su bili u “skupini smrti” i nisu imali veliku šansu za prolaz dalje. U eliminacijskom dijelu, Srbija je bila na korak od iznenađenja i izbacivanja glavnih favorita, Sjedinjenih Američkih Država koje su na kraju, ipak očekivano, uzele zlato.”