Zadar je moj grad i za vijeke vjekova će ostati moj grad. Grad istinske ljubavi

Rok Stipčević, razigravač Krke, u intervjuu za MeridianSportBH govorio je o svojoj karijeri, Zadru, hrvatskoj košarci i mnogim drugim temama.

Rok Stipčević ima 36 godina i ovo mu je treća sezona u dresu Krke. U prošloj se istaknuo se kao jedan od najboljih igrača i strijelaca ABA lige, a odlične partije pruža i u ABA 2 ligi, u kojoj Krka ima sedam pobjeda i tri poraza.

“Generalno smo zadovoljni. Nakon završetka ovog u Banjoj Luci, ostao je još jedan balon ABA 2 lige, plus završni turnir i za sada smo u vrhu ljestvice. U Ligi Slovenije smo prvi, a tu poziciju smo vjerojatno i osigurali jer smo dva puta pobijedili Helios, što je dobra stvar jer se izbjegava Cedevita Olimpija do samog finala. Sigurno možemo malo više i bolje. Vjerujem u vrlo uspješnu sezonu, ako izbjegnemo probleme sa izostancima igrača zbog ozljeda i bolesti, kojih smo nakon korone imali dosta."

Rok je usporedio ABA i ABA 2 ligu. 

"Velika je razlika. To se prema mojoj statistici i performansu možda toliko i ne vidi, međutim govorim o kvaliteti klubova, intenzitetu, brzini, čitanju, fizikalijama itd. To je velika, velika razlika, nivoi ova dva natjecanja iskreno uopće nisu za usporedbu. Ipak, dobro je što postoji drugi rang regionalnog natjecanja kako bi klubovi, koji osim nacionalnog prvenstva žele sudjelovati u još nečemu, imali gdje igrati. Također, ovo je prirodna stepenica za one koji se u budućnosti vide u ABA ligi".

Progovorio je i o svom Zadru.

“Zadar je moj grad i za vijeke vjekova će ostati moj grad. Grad istinske ljubavi. Počeo sam devedesetih, još tijekom rata, kada je košarka bila jedini sport koji se igrao na zadarskim uličnim terenima. Infrastruktura tada nije bila toliko razvijena da pored nje postoje sportovi za koje su npr. potrebni zatvoreni bazeni, kao što su plivanje, skokovi u vodu, vaterpolo i slično, dok neki sportovi poput padela ili streljaštva, da ne nabrajam dalje, nisu ni bili poznati. Na sreću, koš je postavljen doslovno ispred moje kuće pa sam od svoje sedme pa do 15. ili 16. godine na njemu proveo sate i sate, dane i dane, mjesece i mjesece… Farbao sam ga, mijenjao obruč i table, lijepio naljepnice, stavljao željezne mrežice i živio sam s njim i na njemu. Danas je društvo drugačije posloženo, djeca su sve manje vani i sigurno je da im fali trening osim onoga kojeg imaju u dvorani.

Ulična košarka i basket su mi pomogli jako puno, razvili su me i kao osobu i kao košarkaša. Ako bi izgubio basket, na red bi čekao po par sati. Ako ga dobiješ, a još si najmlađi, budi sretan da te je neko uzeo u ekipu. Kad to sve proživiš, naučiš kako se boriti za svoje dvije minute, odnosno za svoj trenutak za na ulici, a poslije i na pravom terenu."

Prisjetio se i plivačkih dana i činjenice da je i danas najmlađi plivač koji je preplivao maraton Preko-Zadar. 

"I dalje držim taj rekord, najmlađi sam koji je ikad preplivao zadarski maraton od 5 km, imao sam sedam godina i dva mjeseca. Otišao sam u plivanje samo zato što se brat bavio time, ali sam ga vrlo brzo napustio i potom sam se okrenuo nogometu i tenisu te usputno košarci. Sada plivam samo iz rekreacije i gušta, ništa ozbiljno.”

U razgovoru s kolegom Nikolom Ignjatovićem bilo je riječi i o mnogobrojnim zadarskim talentima, od kojih neki ipak nisu uspjeli napraviti profesionalnu karijeru.

“Djeci je danas lakše, međutim ne treba se žaliti, vrijeme se promijenilo. Puno je više dvorana, prisutni su neki drugi načini i to treba prihvatiti i prilagoditi se, ne možemo živjeti u prošlosti. Bilo je jako puno talenata, puno većih i boljih od mene koji jednostavno nisu uspjeli, možda zbog neke nesreće, ozljede ili drugih prioriteta u životu.

Tvrdim da je u to vrijeme po Zadru bilo igrača koji bi svojom kvalitetom koju su posjedovali u tim godinama sad mogli igrati bilo gdje u Prvoj ligi Hrvatske. Žao mi je što se stvari nisu razvile tako po njih, jer je Zadar tada bio bazen velikih talenata i košarkaša. Iz moje generacije je bilo jako, jako puno igrača koji su imali taj vic i ljubav prema košarci, sigurno bi ih bilo užitak gledati”,  rekao je Stipčević pa odgovorio na pitanje o potencijalnim razlikama između igrača iz Dalmacije u odnosu na one iz Zagreba i ostatka Hrvatske:

“Po meni, nema neke velike razlike. Možda nekim dijelom u mentalitetu, Dalmatinci su možda malo više nagli i agresivni, dok su Zagrepčani možda malo finiji ali imaju više šmeka, više se žele nadigravati. Ipak, sve je to dosta individualno, tako da generalno ne bih vukao nikakve paralele”.

Stipčević je u seniorskoj momčadi Zadra nastupao od 2003. do 2010. godine i u tom razdoblju je osvojio dva naslova prvaka Hrvatske (2005, 2008) i dva Kupa (2005, 2007).

“Kao domaći igrač u Zadru, naravno da osjećaš puno veći pritisak i nosiš se sa time jer si ipak osoba koja puno bolje može prepoznati ‘vibru’, situaciju i sam značaj kluba za grad. Isto tako, to ti je životna, a ne usputna stanica i imaš veću odgovornost prema nečemu. To je s jedne strane pritisak, a s druge užitak. Uvijek kažem, Zadar je sredina koja te može lansirati u nebo, ali te isto tako može zakucati ispod zemlje ako nisi spreman na to. Dobar je filter za vidjeti kakav je tko karakter i kako reagira na određenu situaciju.

Sitnice su odlučivale, mi smo tih godina konstantno bili nadomak osvajanja svega, presudne bi bile jedna ili dvije lopte. Zakon brojeva se posložio, uz jednog ekstra lidera i odličnu atmosferu unutar ekipe među svim igračima. Jednom je to bio Corey Brewer, a drugi put možda Marko Banić, ali mislim da je bit bila u okosnici domaćih košarkaša, iz cijele Hrvatske, a ne samo iz Zadra, koji su povezivali ekipu s navijačima i sredinom”. 

Osvrnuo se i na stanje u hrvatskoj košarci. 

“Stanje je loše i ne treba bježati od toga. Treba jasno i glasno reći kako je, izostat ćemo s puno natjecanja, klupski ne igramo Europu već nekoliko sezona u kontinuitetu i ne stvaramo nove igrače. Zadovoljavamo se onima koji odu u NBA ligu, ali oni nisu produkt našeg sistema niti rada unutar našeg Saveza. Mislim da se svi zajedno trebamo skupiti, pogotovo oni koji su se bavili košarkom i koji vole ovaj sport. Prvo i osnovno je da si fanatik i gajiš ljubav prema košarci, a onda dodaš znanje i energiju i mislim da je to jedini recept da bi se nešto postiglo. Kad god su tu neki drugi interesi, to nije ispravno i ne završava na najbolji mogući način. Situacija još uvijek nije dobra i trebat će dosta vremena da se vratimo na ono što je košarka nekad predstavljala u Hrvatskoj, a to je bilo prije nekih dvadesetak godina. Moramo raditi zajedno, klubovi sami ne mogu bez Saveza, a Savez ne može bez klubova i igrača. Isto tako, treneri ne mogu bez klubova i Saveza, a svi zajedno ne mogu bez uspjeha ili donekle pozitivne priče reprezentacije, koja je lokomotiva i vuče sve te vagone.

Za kraj je progovorio i ovosezonskom Zadru pod vodstvom trenera Danijela Jusupa.

“Zadar trenutno igra vrlo dobro. Nadam se da će izdržati do kraja sezone, jer bitno je kako se ona završi i kako se reagira kad dođu najvažnije utakmice. To je tako u sportu, ako si dobar cijele sezone i onda izgubiš četiri bitne utakmice, nitko ne pamti kakav si bio do tada. Treba biti fokusiran, staložen i skroman, ići iz dana u dan i iz utakmice u utakmicu. Trener Jusup je mene ubacio u seniore, a sada se pokušava izboriti s novim licima, nastoji stvoriti kemiju i nešto novo. To za sada ide dobro, želim mu sve najbolje i neka nastavi tako”, zaključio je Stipčević u razgovoru za MeridianSportBH.

Cjeloviti intervju možete pročitati OVDJE.