Znanstveni rad koji se bavi temom što sve treba reformirati da bi košarka bila tamo gdje je nekad bila
Rusmir Halilović, poznati košarkaški trener, autor je znanstvenog rada za kojeg je uvjeren kako je revolucionaran
Više od 50 godina Rusmir Halilović vlasnik je trenerske košarkaške diplome (u ljeto slavi 60 godina od prve diplome za košarkaškog trenera, op.a.), ali uz sve to je diplomirani fizičar te je završio i Kineziološki fakultet. Također je veliki ljubitelj šaha…
Ukratko, sva svoja znanja te bogato košarkaško iskustvo implementirao je u znanstveni rad kako bi detektirao sve probleme u hrvatskoj košarci. Te kako bi dao prave savjete onima koji ulaze u svijet košarke.
Svoj znanstveni rad nazvao je 'CRO košarka na platformi globalnih futurističkih inovacija', a o čemu se radi ispričao nam je detaljno:
'Moj znanstveni rad bavi se temom što sve treba reformirati da bi košarka bila tamo gdje je nekad bila i zašto je Amerika postala Čemerika za ostatak svijeta?
Ova goruća pitanja moguće je riješiti kad se stara poslovica RAD, RED I DISCIPLINA zamijeni prikladnijom i o duhu današnjeg vremena RAD, RED I ODGOVORNOST! U ROOMSMIR istraživačkom centru u Zagrebu deset godina sam se bavio futurističkom košarkom na ključne teme: SELEKCIJA, EDUKACIJA, USMJERENJE, PROMOCIJA i donio 101 „Basketballplus“ („B+“) inovativno rješenje. U CRO košarci nije problem u imenima nego u svim košarkaškim subjektima ponaosob, osim u sucima koji su se uglavnom izborili za sve ono što im treba i što ih čini sretnim', kazao je 77-godišnji Halilović koji je naveo i nekoliko glavnih savjeta svima koji se bave košarkom ili u nju ulažu:
'INVESTITORI privatni i društveni; veliki ciljevi se mogu ispuniti samo ako se objave i traže izvršioci - projekt menadžeri na javnim natječajima, sve ostalo je ludom radovanje i prevara.
POSLODAVCI su osobe koji troše tuđe novce, a ni za što ne odgovaraju iako sve poteze sami vuku, jasno je svima. Nije čudno što su oni protiv inovacija - reformi opće poznatim stavom „NE TALASAJ“!
UČITELJI UČITELJA iznose na predavanjima svoj dojam, a ne rezultate svoga rada i sa takvim konceptom štete svima pa i sebi.
TRENERI OPĆE PRAKSE ne mogu trenirati van serijske talente. Nema nikakvih rezona, zbog čega su igrači puni nuspojava.
REPREZENTATIVNE MLADE SELEKCIJE moraju raditi u jednom četverogodišnjem sustavu proizvodnje igrača i pod jednim budnim okom, sa ranim usmjerenjem na poziciju u igri u seniorskoj konkurenciji, gdje mogu davati maksimum svojih genetskih mentalno & tjelesnih potencijala.
KLUBOVI VELIKIH INTERNACIONALNIH AMBICIJA sa malim budžetima trebaju živjeti u sustavima koji stvaraju igračima kontinuirano novu vrijednost bez nuspojava. Za to je neophodno vremenski razdvojiti ABA ligu od državne lige, kako bi se stekli uvjeti da se tjedno igra samo jedna utakmica i otvorio prostor za dovoljan broj treninga i prioritetno išlo pozitivnom metodikom', navodi Halilović.
Uz sve to donosi i nekoliko stvari na koje je posebno ukazao, a radi se o trenerima:
'Tandeme GLAVNI & KONDICIJSKI TRENER zamijeniti tandemima STRUČNJAKA SPECIJALISTA ZA INDIVIDUALNI & TIMSKI RAD, kako bi se spriječio sukob interesa.
Svi četverogodišnji sustavi – Planovi & Programi (P&P) rada od 7 do 34 godine života moraju biti prilagođeni uzrasnim kategorijama, da se ne bi mladost trošila na zablude „slave i bogatstva“. Polovni košarkaši i treneri opće prakse pravovremeno se moraju razdvojiti na REKREATIVNE i IZVANSERIJSKE POTENCIJE. Društvena sredstva se moraju kanalizirati na vrijednosti koje štite njegove interese na: masovnost u rekreativnoj košarci i broj proizvedenih moćnih košarkaša koji mogu pronositi slavu grada i države. To društvo treba financirati, a ne nasilne agente (menadžere) koji bez ikakvog rada uživaju kao bubrezi u loju!'
Posebna tema su Sjedinjene Američke Dražve, zemlja u kojoj je nastala košarka daleke 1891. godine. No, puno se toga posljednjih godina promijenilo – pogotovo kad je sveučilišna NCAA košarka u pitanju gdje od prošle godine igraču jako dobro zarađuju:
'Što se tiče AMERIKE I ČEMERIKE i financiranja transfera studenata pored školskih stipendija za dolazak na koledž, strašna je negacija ukupnoj košarci u svijetu, jer će biti puno onih koji će više zarađivati kao studenti na svom školskom putu, nego kao gotovi košarkaši. Šta ostaje ostatku svijeta?: Da zamoli Ameriku da se vrati studentskom amaterizmu, ili da Europa limitira internacionalna košarkaška natjecanja na igrače do dva metra, ili da se posveti klupskim internacionalnim natjecanjima kao neki državni projekti iz susjedstva i igraju sa polovnim igračima, ili da educiramo Američke stručnjake sa 101 „B+“ futurističkom inovacijom da sami sebi prave igrače koji mogu zadovoljiti njihove ambicije', mišljenja je Halilović koji je posebno ponosan na svoj projekt BASKETBALLPLUS „PB+“:
MISIJE NA PLATFORMI PROJEKTA BASKETBALLPLUS „PB+“: