Intervjui
Sad nas ima trojica Zadrana u Ciboni koji nikada nismo obukli dres Zadra

Sad nas ima trojica Zadrana u Ciboni koji nikada nismo obukli dres Zadra

Autor: Branko Tabak Photo: KK Budućnost

Razgovor s Ivanom Novačićem

Nakon odlične sezone u Jolly JBS-u, 32-godišnji Zadranin Ivan Novačić ovoga je ljeta pojačao redove Cibone. Već u zrelim igračkim godinama Novačić je potpisao ugovor s trofejnim hrvatskim klubom, a sam smatra da je to kruna njegove igračke karijere.

- S Jollyjem sam imao dogovorenu dvogodišnju suradnju. Nažalost, nakon što sam odradio prvu godinu svog ugovora gospodin Stojanović odlučio je da više neće sponzorirati klub te je samim time klub i ugašen. Bilo mi je jako žao radi toga, ali s druge sam ga strane shvaćao. Imati klub je velika odgovornost, o troškovima da i ne govorim. On je jako puno novaca uložio u košarku, odnos prema meni s njegove je strane bio i više nego korektan. Stvarno šteta, jer rezultat koji smo napravili prošle sezone bio je iznad očekivanja. Skupila se odlična klapa, na čelu s iskusnim trenerom koji je to sve posložio te sam očekivao da ćemo ove sezone napraviti iskorak u odnosu na prošlu.

U tom si uspjehu kluba bio možda i najbolji igrač svoje momčadi.

- Istina. S trenerom Velićem surađivao sam i prije, dobro se poznajemo i dobio sam od njega takvu ulogu koju smatram da sam opravdao svojim igrama. Dobio sam strašno samopouzdanje, osjećao sam se odlično i naravno da dobre igre nisu izostale. Ovim mu putem zahvaljujem na svemu, jer da nije prošle sezone teško da bi sad imao priliku igrati za klub kakav je Cibona i tako produžiti svoju karijeru.

Kroz karijeru si se probijao kroz razne sredine, imaš iza sebe jake klubove, ali nekako dojma smo da nikada nisi ispunio svoj maksimum. Tek si prošle sezone odličnim igrama došao u fokus javnosti i pokazao svoj puni potencijal.

- Ma da, bilo je tu svega i svačega, doslovno tako mogu reći. U Zadru, u kojem sam proveo cijeli staž u omladinskom pogonu, nisam dobio priliku. Tada sam svoj prvi ugovor potpisao baš s Cibonom, koja me je posudila u Dubravu. Već nakon šest mjeseci otišao sam u Njemačku, u prvoligaša MBC, koji je tada imao odličnu momčad. Te je sezone osvojen Eurochallenge kup i u takvoj konkurenciji nisam mogao dobiti priliku. Nakon te polusezone završio sam u Dubrovniku gdje sam proveo dvije sezone. Imali smo dobru ekipu, čak smo jedne sezone bili peti u Prvenstvu, odmah iza Zadra, Splita, Cibone i Zagreba. Tada sam dvije sezone u nizu dobivao poziv za B reprezentaciju Hrvatske. Nakon Dubrovnika odlazim u Cedevitu koja je tada bila na samim počecima. U Cedeviti sam također bio dvije sezone, dok sam drugu odigrao stvarno odlično te sam dobio poziv Zagreba. U Zagrebu sam proveo pet sezone, osvojio Kup i Prvenstvo Hrvatske, ali svi znamo kako se ta epizoda okončala. Nisam imao značajniju minutažu u tom periodu jer su ambicije bile velike. Nažalost, Zagreb i danas pati radi tog perioda. Zadnju sam sezonu u Zagrebu bio i kapetan momčadi. Poslije Zagreba slijedi sezona i pol u Širokom, pola sezone talijanske druge lige te na kraju Jolly.

Vratimo se malo na početak. Spomenuo si da u Zadru nisi dobio priliku. Kako se to odigralo i zašto je bilo tako?

- Moja generacija ušla je u finale juniorskog Prvenstva Hrvatske, gdje smo igrali sa Zagrebom. Finale se igralo u Jazinama, a Zagreb je tada imao strašnu generaciju: Simon, Tomas, Lex Petrović, Nikola Garma... Iako smo na poluvremenu vodili sa 17 koševa razlike, na kraju smo izgubili utakmicu i mislim da su tu ljudi iz kluba na neki način digli ruke od nas. Nisam ništa o tome ni znao dok se nisam vratio s juniorskog Svjetskog prvenstva iz Grčke kada su nam iz kluba rekli da ne računaju više na nas. Prva je momčad te godine osvojila i ABA ligu te su ciljevi ipak bili veći i bitniji od toga da se pruži šansa mlađim igračima.

S obzirom na situaciju koja se dogodila ovoga ljeta s tvojim bivšim klubom, nenadano si ostao bez angažmana. Da li si možda tada očekivao da ćeš dobiti poziv ljudi iz KK Zadar?

- S Cibonom sam se dogovorio relativno rano, u sedmom mjesecu, u vrijeme kad se u Zadru još puno toga nije znalo, tko će biti trener, direktor... Tako da tko zna što bi bilo da nisam potpisao za Cibonu, možda bi me i zvali. Sjećam se da smo mi s pripremama krenuli 3. kolovoza, a tada se još u Zadru ništa nije znalo.

Ne možemo proći ovaj razgovor, a da te ne pitamo ovo pitanje: Smatraš li da si trebao u jednom periodu svoje karijere ipak dobiti priliku u svom matičnom klubu?

- Najviše mi je žao što priliku nisam dobio odmah, po završetku juniorskog staža, sa svojih 18-19 godina. Naravno, svjestan sam da u tom trenu nisam mogao igrati neku bitnu ulogu, ali mi je žao što mi nisu dali šansu bar da treniram i pokušam se dokazati. Tada me to jako pogodilo, bio sam mlad i lud za Zadrom. To su one godine iz Jazina o kojima danas svi pričamo. Tada sam bio toliko "lud" za Zadrom da me netko pitao gdje se vidim cijelu karijeru, odgovor bi bez imalo razmišljanja bio Zadar. Svim nama Zadranima, Zadar je uvijek Zadar. Sada su ipak neka druga vremena, kad imam neko iskustvo i malo drugačije gledam na svoju karijeru i košarku općenito. Zadar je moja tiha patnja, koja se nažalost nikad neće ostvariti. Evo, sad nas ima trojica Zadrana u Ciboni, koji nikada nismo obukli dres Zadra - Gospić, Žorić i ja.

Foto: Šime Zelić (Basketball.hr)


Znači, i ti si jedan od onih koji smatraju da u Zadru trebaju biti Zadrani?

- Nemojte me krivo shvatiti, nisam jedan od onih koji smatraju da smo mi najbolji, odnosno bolji od svih. Smatram da ima dovoljno igrača iz Zadra da se može složiti solidna momčad, pojačana s dva tri igrača sa strane. Ma ustvari, o čemu pričamo, pa to i je ono što je krasilo Zadar oduvijek. Domaći igrači i Tornado, to se novcima nije moglo kupiti. To je ipak jedna posebna priča, koja će se teško ponoviti.

Ajmo se malo maknuti od Zadra. Tvoja uloga u Ciboni drugačija je od one koju si imao posljednjih sezona?

- Od samog početka sam znao da sam doveden kao back-up igrač na poziciji četvorke, i ja sam tu ulogu prihvatio. Imam veliko iskustvo domaće lige te je to i jedan razlog zašto sam doveden, kako bi u domaćem prvenstvu odmarao ključne igrače, a da rezultat ne pati. Već sam u određenim godinama kada shvaćam neke stvari, koje bi možda puno teže pale mladim igračima koji ispred sebe imaju desetak i više godina karijere. Nije me sram sjediti na klupi Cibone, a dovoljno sam iskusan da ću iskoristiti svaku dobivenu priliku, kao recimo što je bilo u utakmici sa Splitom.

Malo ćemo o domaćem prvenstvu. Kao što smo rekli imaš veliko iskustvo igranja naše lige, možeš li malo usporediti današnje Prvenstvo s onim prije nekih desetak godina?

- Mogu reći da je prošla sezona bila jako zanimljiva. Osim ABA ligaša, i drugi su klubovi dosta ulagali te je Prvenstvo bilo jako zanimljivo i jako. Otvorilo se i tržište prema igračima z SAD-a, što i ne znam koliko je dobro. Mislim da je generalno gledajući kvaliteta lige u velikom padu u odnosu na prije desetak godina. Mogu slobodno reći da je tome dosta kumovalo uvođenje pravila zaštićenog godišta. Umjesto da bude prirodan proces koji igrač mora proći, s time se dobilo to da se mlade igrače razmazilo i davala im se šansa koju možda i nisu zaslužili. Sam sam bio svjedok toga kako se pojedini igrači nisu ni trudili na treninzima jer su znali da će igrati 30 ili više minuta, bez obzira na trud i zalaganje. Imam osjećaj da je u novije vrijeme puno veća razlika između ABA ligaša i ostalih momčadi. Zato sam i istaknuo prošlu sezonu kada se to malo približilo, ali prije je ta razlika bila puno manja.

Foto: Cibona.com

I za kraj, nedavno smo na našem portalu pisali o temi dovođenja stranih igrača u našu ligu. Koja su tvoja iskustva i mišljenja o tome?

- Mi igrači malo drugačije na to gledamo nego vlasnici klubova, koji gledaju i na atraktivnost i neke druge stvari, kako bi privukli gledatelje. Htjeli ili ne htjeli priznati, Amerikanci su atraktivniji od nas. Međutim, praksa pokazuje da su se većina njih pokazali kao promašaji. Ako klub nema rezultatskih imperativa, onda mi dovođenje stranaca baš i nema logike. Ja bih osobno uvijek radije dao šansu domaćem momku, pa makar imao 16 godina. Opet, s druge strane imamo i onih stranaca koji su donijeli nešto drugo, kao što je to bio Mike James s kojim sam igrao u Zagrebu. Čovjek sada igra u NBA ligi u Phoenixu, dok je prošle sezone bio u Panathinaikosu. Dovesti takvog igrača dobar je odabir, ali dovoditi stranca samo da možeš reći da ga imaš nema smisla. Više sam definitivno za to da se na uštrb rezultata da prilika mladom igraču. Nažalost, kod nas nema ciljeva, a kad nema ciljeva nema ni dugoročnih rezultata ni stvaranja igrača. Mi stalno spominjemo Srbe i dajemo ih kao primjer, a radimo suprotno od njih, zaključuje Novačić.