Nakon umirovljenja Tima Duncana sve je krenulo nizvodno za peterostruke prvake.

Da nova era NBA lige već neko vrijeme dolazi, jasno je i pticama na grani. Posljednji mohikanci s početka tisućljeća su se oprostili ili upravo odlaze u svoju oproštajnu turneju. Zovu mirovine još odolijevaju tek rijetki igrači rođeni u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća: Dirk Nowitzki, Manu Ginobili, Jason Terry, Vince Carter... Tony Parker je rođen 1982. godine i bio je član nezaboravne francuske juniorske reprezentacije koja je slomila naše dečke nakon produžetaka u Jazinama davne 2000. godine, a godinama je bio jedan od stupova igre San Antonio Spursa. Ipak, već godinama se muči s ozljedama, ali i rapidnim padom u igri koji je vezan uz gubitak kvalitetnog prvog koraka kojim bi ušao u reket među one silne grdosije i zabijao iz najnevjerojatnijih pozicija.

Prvi i najstariji od velike trojke Spursa, Tim Duncan, oprostio se od aktivnog igranja košarke još prošle godine. Svi su očekivali da će ovog ljeta njegov primjer slijediti minimalno jedan od ostatka tria, ali ni Ginobili ni Parker nisu zasad obznanili ništa slično. Dapače, kao grom iz vedra neba je odjeknula vijest kako je Parker potpisao dvogodišnji ugovor vrijedan 10 milijuna dolara s franšizom na čijem je čelu Michael Jordan, Charlotte Hornetsima. 

Parker će tako, najvjerojatnije, postati jedini iz spomenutog terceta koji će u karijeri obući dres nekog drugog kluba. Bilo je puno primjera u povijesti lige u kojima su igrači bili lica franšize desetljećima, ali iz najbizarnijih razloga bi završavali karijere u drugim klubovima. Sjećate li se Hakeema Olajuwona u Raptorsima, Patricka Ewinga u Sonicsima i Magicu, Allena Iversona u Grizzliesima? Ako se i sjećate, to je na razini pubkvizaške trivije jer teško da su vam u glavi mogli ostati njihovi highlightsi iz tih sezona. 

Hoće li Parker tim putem, ili u njegovom tanku ima još goriva? Nismo optimisti, ali bi nam bilo iznimno drago da nas iznenadi i natjera da požalimo što smo sumnjali u njega.