Predstavljamo prvog čovjeka Udruge hrvatskih košarkaških trenera.

Novi predsjednik Udruge hrvatskih košarkaških trenera je 47-godišnji Saša Repalust iz Murskog Središća s prebivalištem u Varaždinu. Saša je praktički cijeli život u košarci, bivši je prvoligaški igrač, trener koji voli raditi i davati priliku mladim igračima. Predsjednik je Košarkaškog saveza Međimurske županije, a prije preuzimanja predsjedničke funkcije, bio je dopredsjednik Udruge hrvatskih košarkaških trenera. Spomenimo i Sašinu suprugu Andreju koja je bila odlična rukometašica i klupska prvakinja Europe s Podravkom u sezoni 1995/1996.

Razgovor s novim predsjednikom Udruge hrvatskih košarkaških trenera započeli smo pitanjem o njegovoj igračkoj karijeri.

- Počeo sam u Modeksu iz Murskog Središća, koji danas nosi ime Rudar. Zatim odlazim u Švicarsku, a nakon toga potpisujem za MIV Varaždin koji je tada igrao prvu ligu. Nakon što se klub raspao, odlazim i igram u Koprivnici gdje je uslijedila ozljeda prednjih križnih ligamenata koljena poslije koje s 27 godina završavam igračku karijeru i krećem u trenerske vode.

Trenerska karijera vezana je uz matični klub i prvu ljubav, KK Rudar iz Murskog Središća

- Završio sam za trenera košarke na Badiji i uglavnom sam cijelu trenersku karijeru u Rudaru, koji je dugo godina nosio ime Modeks. Dvije godine bio sam trener u Školi košarke Vindija iz Varaždina.

Foto: Tin Tomanić/Muralist

Nedavno ste na iznenađenje mnogih izabrani za predsjednika Udruge hrvatskih košarkaških trenera, kažu da je trebalo odabrati neko zvučno ime.

- Možda na iznenađenje, ali s obzirom na situaciju gdje sam godinu dana obnašao funkciju dopredsjednika, cilj nam je bio da nastavimo s onim što smo započeli u posljednjih godinu dana. Većina trenera u Hrvatskoj je “nepoznata“ . Takvi troše svoje vrijeme kako bi svoju veliku ljubav prema košarci prenijeli na nove generacije.

Izbori su tijesno završili.

- Da, kao i u većini košarkaških utakmica kada odlučuje jedna lopta.

Protukandidati su bili Veljko Mršić i Boris Gnjidić

- Veljko je iznio svoj program, Boris je odustao od kandidature i podržao Veljka. Ja sam iznio program sebe i svojih suradnika. Nakon rezultata, Veljko je čestitao, ja sam se zahvalio na korektnoj kampanji i izrazio želju da se uključi u odbor profesionalnih trenera.

Nekako ste vrlo staloženi, nema euforije nakon pobjede?

- Citirat ću trenera naših korijena Billa Bellichicka: „Kada izgubite pričate malo, a kada pobijedite još manje“. Očekuje nas puno posla, koliko se veselim izazovu toliko sam svjestan da nas čeka trnoviti put do vraćanja digniteta trenerskoj struci.

Koji će biti prvi koraci u radu?

- Prvo svi treneri moraju prestati pljuvati jedni po drugima. Moramo početi poštovati jedni druge. Drugo, treba nam suradnja i edukacija trenera na svim razinama. Trebamo trenere učitelje i njihov rad treba valorizirati. Svi znamo što treba, a nitko ne nudi rješenja. Kada netko nešto ponudi, odmah seciramo pozadinu, tko je čiji. Ako svi volimo košarku kao što pričamo, onda moramo svi zajedno postaviti zdrave temelje.

Koji program imate i tko su vam suradnici?

- Putem odbora uključiti što više trenera u rad udruge, slušati bazu i zajednički rješavati probleme. Suradnja s HKS-om, pomoć trenerima koji žele napredovati i učiti. Suradnici u UO su iz svih krajeva Hrvatske, zastupljena je i ženska i muška košarka. Na playmakerskoj (tajničkoj) poziciji imamo iskusnog i dokazanog trenera mlađih dobnih kategorija Andreja Teslu.

Poruka trenerima?

- Svatko neka krene od sebe. Staviti ego na stranu, slušati, učiti, surađivati. Izgraditi sustav koji će omogućiti djeci iz svih krajeva Hrvatske napredak i razvoj kako u košarkaškom tako i u ljudskom smislu.

Već više godina ste predsjednik Košarkaškog saveza Međimurske županije.

- Već skoro 10 godina sam predsjednik saveza, borimo se na svim frontovima da poboljšamo košarku, ali prije svega mislim da kroz Udrugu trenera moramo jednostavno moramo poraditi na struci u svim segmentima jer je očit nedostatak trenera i zapostavljenost struke dovelo do ove situacije u kojoj jesmo što se košarke tiče.

Pokrenuli ste inicijativu da se u vašoj regiji složi kadetska selekcija najboljih igrača svih klubova koja bi se natjecala u Prvoj ligi kadeta, to bi trebao biti jedan dugoročniji projekt?

- Ideja je da jednostavno stvorimo uvjete dugoročno gledamo, da klinci koji žele da imaju nadogradnju i kvalitetnije treninge, a dokle će nas to dovesti vidjet ćemo.

Kakva je situacija u Međimurskoj košarci?

- Imamo određenu masovnost, klubovi rade s klincima. Imamo veliki broj klubova s obzirom na tako malo područje i broj stanovnika. Trebamo poraditi na kvaliteti, napraviti taj iskorak da bi zaokružili nekakav rad.