Šibenski košarkaš Toni Nakić, član španjolskog prvoligaša Rio Breogana, dotakao se aktualnih košarkaških tema

U razgovoru za Basketball.hr Toni Nakić, koji je svoj košarkaški put započeo u dresu seniora Šibenke kao 15-godišnjak, preko mladih hrvatskih reprezentacija stigao i do dresa A vrste. Iz mlađih kategorija može se pohvaliti kako je na Europskom prvenstvu s U20 reprezentacijom Hrvatske osvojio srebrnu medalju, a kao i svi igrači sanja da se tako nešto ostvari i sa seniorima. No, u dvije ključne utakmice kvalifikacija za Eurobasket, protiv Francuske i Cipra, spriječila ga je ozljeda.

Toni, je li vam kao rođenom Šibenčaninu košarka bila logičan izbor?

„Iskreno, košarka je u mom slučaju više bila neka slučajnost jer kao klinac od sedam godina nisam bio zainteresiran za sport. Dvorana je bila u blizini kuće i tako sam počeo trenirati. Sjećam se, bila je zima i otac mi nije dao da treniram neki sport vani na otvorenom. I tako sam otišao na prvi trening, svidjelo mi se i od tada stalno u košarci. Bila je to ljubav na prvi pogled“, kazao je za Basketball.hr 25-godišnji Toni Nakić dodavši kako tad nije mogao ni zamisliti da će izrasti do 203 cm.

Toni, je li vam kao rođenom Šibenčaninu košarka bila logičan izbor?

„Iskreno, košarka je u mom slučaju više bila neka slučajnost jer kao klinac od sedam godina nisam bio zainteresiran za sport. Dvorana je bila u blizini kuće i tako sam počeo trenirati. Sjećam se, bila je zima i otac mi nije dao da treniram neki sport vani na otvorenom. I tako sam otišao na prvi trening, svidjelo mi se i od tada stalno u košarci. Bila je to ljubav na prvi pogled“, kazao je za Basketball.hr 25-godišnji Toni Nakić dodavši kako tad nije mogao ni zamisliti da će izrasti do 203 cm,

U košarci završio slučajno sa sedam godina

„Kad sam počeo trenirati košarku zaista nitko nije razmišljao o tome da bih se mogao baviti ozbiljno tim sportom i od toga živjeti. To je više bila neka zanimacija jer kad imaš sedam godina ima tu i svega, od video igrica do svega ostalog. Nije me tad zanimala samo košarka.“

Nema košarkaša iz Šibenika koji ne zna sve o Draženu Petroviću. Koliko to vama znači što dolazite iz istog grada?

„Naravno da nam svima iz Šibenika to puno znači. Ja sam se rodio šest godina nakon njegove smrti, a vjerujte, znam stvarno jako puno o njemu. Ta njegova legenda i dalje živi, a već godinama postoji u Šibeniku i klub koji se zove po Draženu. Uz to ima u gradu svoj spomenik na Baldekinu, ima svoj trg... Jednostavno u Šibeniku smo svi okruženi njime, njegovom veličinom i nemoguće je ne znati puno o njemu. Pogledao sam s guštom i dokumentarac 'Naš mali', a kad završi sezona u miru ću pogledati i film o kojem svi pričaju. Svaka čast njegovoj obitelji koja se stvarno trudi da uspomene na njega žive.“

U dresu matične Šibenke - Foto: Milan Balaban/GKK Šibenka

I vi ste kao i Dražen iz Šibenke preši u Cibonu?

„Da, sjećam se kad sam u ljeto 2021. godine potpisao za Cibonu da su neki komentirali kako su Dražen, a slično i Dario Šarić išli tim putem. Ja mislim da je to slučajnost, barem u mom slučaju.“

U Ciboni je promjenom trenera dobio pravu priliku

Igrali ste u Ciboni u vrijeme kad je klub bio u velikim problemima, ali ste ipak imali priliku igrati na višoj razini?

„U početku sam imao manjih problema jer mi je trebalo vremena kako bih se prilagodio na veći nivo. Ipak je velika razlika između Hrvatske i ABA lige. Ekipa nam je bila dosta mlada, dosta nas je prvi put igralo na tom nivou i nekako ta druga godina u Ciboni je bila posebna, ja volim reći moja godina. Pogotovo sam s promjenom trenera dobio pravu priliku i uspio pokazati svoj stil igre i ono što mogu. U prvom mjesecu došao je na klupu Gašper Okorn i s njim smo osvojili smo kup i prvenstvo. Igrali smo sjajno!“

U Ciboni ste ostali samo dvije sezone i doslovno su svi igrači otišli bez odštete jer je klub bio u velikim problemima. Kako danas gledate na sve to?

„Prvo moram reći kako sam generalno u te dvije godine u Ciboni, bez obzira na to što financijski nije bilo dobro, stvarno uživao. Ekipa u kojoj su bili Mateo Drežnjak, Roko Prkačin, Lovro Gnjidić, Danko Branković, Amar Gegić, Nate Reuvers, Krešimir Radovčić i drugi bila je stvarno super i mislim da će se teško ponoviti takva kemija. Jako mi je žao što nismo ostali zajedno još koju godinu i što svi skupa nismo uspjeli napraviti s Cibonom iskorak. Želio sam ostati, a da je bilo novaca, da postoje ljudi koji mogu ulagati u sport uz porezne olakšice, sve bi bilo drukčije. Ali to je neka posebna tema o kojoj možemo razgovarati... No, na kraju smo uspjeli smo svi otići u dobre klubove.“

U dresu zagrebačke Cibone - Foto: Mihal Jacic/KK Cibona

Kao igrač Cibone postali ste standardni hrvatski reprezentativac, a nakon dvije sezone kod Vukova došlo je i do iznenađujućeg transfera u Španjolsku?

„Za reprezentaciju sam debitirao dok sam bio još igrač Šibenke i to mi puno znači, ali neka ozbiljnija uloga je došla kad sam se dokazao u Ciboni. Želio sam ostati u Ciboni još koju sezonu i zaista nisam mislio da će stvari tako odviti i da ću završiti u španjolskoj ACB ligi. Kad je stigla ponuda pomislio sam kako je to baš veliki nivo i možda prevelik iskorak za mene. No, nisam želio propustio tu priliku i mogu reći kako sam je jednostavno brzo prilagodio. Paše mi ovaj stil igre u kojem ima puno trčanja i u kojem se puno šutira. Za sve u Španjolskoj ja sam bio jedna velika nepoznanica jer ipak se Cibone više toliko ne prati. No, mislim da sam priliku koju sam dobio iskoristio i evo odrađujem već svoju treću godinu u Rio Breoganu. Stvarno mi je lijepo, učim španjolski intenzivno, naporno radim i uživam ovdje.“

U dresu Rio Breogana - Foto: ACB Media / Rio Breogran

„Veljko Mršić mi je jako puno pomogao. Drugi trener možda me ne bi trpio“

Koliko vam je značila činjenica što vam je gotovo cijelo vrijeme trener bio Veljko Mršić?

„Pa sigurno mi je to puno značilo jer Veljko me i doveo u Rio Breogran, kao i činjenica da u klubu od početka ima dosta balkanskih igrača, pošto to meni je bila prva sezona u inozemstvu to puno znači jer imaš nekoga s kim možeš popričati na svom jeziku. Moram dodati kako mi je trener Mršić jako puno pomogao jer da je na njegovom mjestu neki drugi trener možda me u početku ne bi trpio. Veljko je stvarno imao strpljenja sa mnom i na tome sam mu zahvalan.“

Veljko Mršić - Foto: Marin Sušić/HKS 

Tijekom ove sezone umjesto Mršića na klupu je stigao iskusni Luis Casimiro. Kako ste zadovoljni ovom sezonom?

„Krenuli smo dosta loše u novu sezonu, ali u zadnja dva-tri mjeseca smo se uspjeli konsolidirati i zauzeli smo tu neku sredinu ljestvice. Casimiro je tipičan primjer španjolskog stila trenera koji zahtijeva više trčanja, da se uvijek ide na skok u napadu i da se što više šutira. U takvoj igri ja tražim svoju priliku da dođem do kojeg šuta više te do nekih laganih poena. Ove sezone imao sam dosta uspona i padova jer su mi planove pokvarile dvije ozljede koje nisu bile ozbiljne, ali su me izbacivale iz ritma. Ukratko, pokušavam se vratiti u formu pa ćemo vidjeti što će biti na ljeto jer postajem slobodan igrač.“

ACB Media / Rio Breogran

„Zaista je bilo teško gledati te dvije utakmice“

Ozljeda vas je spriječila i da zaigrate u nekim utakmicama kvalifikacija za Eurobasket?

„Prije dvije kvalifikacijske utakmice protiv Bosne i Hercegovine zadobio sam rupturu lista i zaista mi je žao što nisam mogao pomoći. Bilo je teško gledati te dvije utakmice, bilo je tu puno stresa, puno nervoze, a ne možeš pomoći. No, moram reći kako tu ima puno faktora koji su utjecali. Kao prvo praktički smo dobili grupu s još tri ekipe u kojoj su dvije prolazile zbog domaćina Cipra. I od cijelih kvalifikacija zapravo sve se svelo na te dvije utakmice protiv BiH, što je po meni skandalozno! To smo znali od samog starta jer Francuska, koja ima puno igrača u Euroligi i Eurokupu, po rosteru je daleko najjača ekipa u cijelim kvalifikacijama. Na koncu nismo uspjeli protiv BiH sačuvati prednost od 13 koševa koja nije bila realna jer je i ta utakmica bila dosta izjednačena. U uzvratu se dogodio taj neki blackout u trećoj četvrtini koji je po meni neobjašnjiv! No, s druge strane vjerojatno su igrači BiH nošeni sjajnom publikom uspjeli to izvući. Sada više ništa ne možemo promijeniti jer ne putujemo na Eurobasket. Moramo se okrenuti budućnosti i gledati pozitivno prema pretkvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, Idemo pokušati izboriti odlazak na Svjetsko prvenstvo i vratiti se na velika natjecanja.“

U dresu reprezentacije - Foto: Ivica Čavka 

*Drugi dio intervjua, u kojem je Toni Nakić govorio kako bi se uz podršku Vlade RH i ljudi koji vole sport, košarka vrlo brzo vratila u sam svjetski vrh čitajte u četvrtak 10. travnja na portalu Basketball.hr.

**Više vijesti na temu Toni Nakić pročitajte OVDJE.