Nacionalna strategija razvoja košarke

Osnivač je i motor KK Vučići, organizator kampa ENBEA te mega projekta Tribunjski festival košarke, a za portal Basketball.hr donosi analizu stanja u hrvatskoj košarci i nudi prijedlog rješenja kroz Nacionalnu strategiju razvoja košarke. On je Šime Kumanović, magistar kineziologije sporta - košarka, a ovo je njegov osvrt.

STANJE KOŠARKE U HRVATSKOJ

Nedostatak infrastrukture

 Hrvatski sportski klubovi nemaju dovoljan broj sportskih dvorana, a postojeće nisu

optimalno raspodijeljene.

 Zagrebu, kao središtu sportskih aktivnosti, nedostaje preko 100 sportskih dvorana,

što generira neprijateljsko okruženje između klubova koji se natječu za pristup

ograničenim resursima bez ikakvih kriterija dodjele sportskih dvorana na korištenje.

Financijski izazovi klubova

 Klubovi ovise o entuzijazmu, strasti i ljubavi pojedinaca, dok je sustavno financiranje

iz lokalnih i državnih proračuna minimalno.

 Privatni sektor je nezainteresiran zbog slabog medijskog praćenja i nedostatka

potražnje za košarkom.

Loši uvjeti za trenere

 Plaće trenera nisu dostatne za održavanje egzistencije, što vodi odlasku stručnjaka u

druga područja.

 Trenerski kadar koji ostaje često nema dovoljno znanja i sposobnosti za razvoj

vrhunskih sportaša.

Nedostatak rezultata i vrhunskih košarkaša

 Posljedica gore navedenih problema je manjak vrhunskih igrača i loši rezultati

klubova i reprezentacija na međunarodnoj razini, što dodatno smanjuje interes

javnosti i medija za košarku.

NACIONALNA STRATEGIJA RAZVOJA KOŠARKE

Prijedlozi i rješenja

1. IZGRADNJA I MODERNIZACIJA INFRASTRUKTURE

 Inventarizacija postojeće infrastrukture: Detaljna analiza postojećih sportskih

dvorana, igrališta i sportske opreme.

 Izgradnja novih sportskih objekata: Prioritet u sredinama s velikim interesom, u

regijama s prirodnim potencijalom za razvoj košarke, s fizičkim predispozicijama,

stanovništva višeg rasta i robusnije tjelesne građe (Dalmacija, Dalmatinska Zagora,

Lika, Gorski Kotar, dijelovi Slavonije), te u sredinama sa slabom infrastrukturom. Ovo

ne znači zanemarivanje drugih regija, već pametno usmjeravanje resursa i

potencijala, čime se može značajno povećati broj vrhunskih igrača na nacionalnoj

razini.

 Obnova i održavanje: Modernizacija postojećih objekata radi sigurnosti i energetske

učinkovitosti.

 Standardizacija: Definiranje nacionalnih standarda za školske i klupske dvorane.

2. NOVA SISTEMATIZACIJA KOŠARKAŠKIH KLUBOVA

Ključno za ostvarivanje strategije stvaranja vrhunskih košarkaša i košarkašica za

visoka športska dostignuća je napraviti novu sistematizaciju klubova.

Najpovoljnije rješenje za Hrvatsku košarku bilo bi formiranje sustava od samo dvije

osnovne kategorije košarkaških klubova:

o Seniorski klubovi

Seniorski košarkaški klubovi ne bi imali obvezu formiranja mlađih dobnih kategorija, već bi

bili usmjereni samo na seniorsku momčad.

o Profesionalni

 Profesionalni košarkaški klubovi od značaja za Grad/Županiju

 Profesionalni košarkaški klubovi š.d.d.

 Profesionalni razvojni košarkaški klubovi

o Amaterski košarkaški klubovi

o Rekreativni košarkaški klubovi

o Veteranski košarkaški klubovi

o Košarkaški klubovi za osobe s invaliditetom

o Klubovi mlađih dobnih uzrasta

o Škola košarke – za djecu od 6 do 13 godina / U9, U11, U13

o Mlađi kadeti – za djecu do 15 godina /U15

o Kadeti – za mladež do 17 godina /U17

o Juniori – za mladež do 19 godina

o Mlađi seniori – za mladež do 21 godine

3. OPTIMALNA FINANCIJSKA POTPORA KLUBOVIMA, TRENERIMA I SPORTSKIM STRUČNJACIMA

2.1. Reforma kriterija dodjele javnih sredstava iz programa javnih potreba u sportu

Postojeći sustav financiranja putem programa javnih potreba u sportu favorizira kratkoročne

rezultate umjesto dugoročnog razvoja, što je u suprotnosti sa stvarnim ciljevima razvoja

košarke, osobito u mlađim dobnim kategorijama.

Svi klubovi pa i oni koji rade samo s jednim mlađim dobnim uzrastom, moraju biti

sufinancirani iz lokalnog proračuna u Programu javnih potreba u sportu po održivim , jasnim i

pravednim kriterijima sufinanciranja.

 Financijska sredstva se ne smiju dodjeljivati prioritetno prema rezultatu, već

prvenstveno prema:

o broju uključenih mladih sportaša

o kvaliteti edukacijskih programa

o razini stručnog rada

o kontinuitetu rada u lokalnoj zajednici

• Državne subvencije za rad s mlađim kategorijama, usmjeriti isključivo prema klubovima koji

sustavno

rade s djecom i mladima, bez obzira na kratkoročne natjecateljske rezultate.

• Programi edukacije i licenciranja trenera uz financijsku podršku iz lokalnog i državnog

proračuna;

prioritet imaju treneri koji rade s mlađim dobnim skupinama.

• Programi edukacije sudaca i pomoćnih sudaca u košarci kako bi se osigurao dostatan broj

kvalitetno obučenih sudaca u svim regijama Hrvatske.

• Stipendijski fondovi za mlade igrače u slabije razvijenim regijama. Posebni fondovi za

sportaše čije obitelji nemaju mogućnosti financiranja treninga, opreme i natjecanja.

Obvezno uvesti nadzor i evaluaciju klubova od strane neovisnog tijela, kako bi se spriječile

zlouporabe i nepoštena raspodjela sredstava.

Ovakav pristup bi omogućio pravedniju i razvojno orijentiranu raspodjelu sredstava, čime se

stvara snažniji temelj za rast domaće košarke.

3.2. Poboljšanje statusa, financiranja i nagrađivanja trenerskog kadra

Realnost u mnogim sportovima, a posebno izraženo u razvojnim i amaterskim fazama

košarke, gdje stručni treneri često primaju simbolične ili neredovite honorare, bez osiguranih

radnih prava. Takav odnos dugoročno destimulira kvalitetan rad, potiče odustajanje od

trenerskog poziva i degradira vrijednost sportskog znanja.

• Uvesti minimalni nacionalni standard za plaćanje trenera. Definirati osnovne satnice za

trenere koji rade

s djecom i mladima kao temelj za natječaje i javno financiranje.

• Uvođenje kategorije "trener mlađih dobnih uzrasta u sportu", što bi moglo omogućiti

zapošljavanje trenera kroz sustave javnog obrazovanja, sportskih saveza i sportskih klubova

putem ugovora o radu.

• Državne i lokalne subvencije za plaće trenera, posebno u regijama gdje klubovi nemaju

dovoljno vlastitih sredstava, kako bi se zadržali kvalitetni stručnjaci.

• Porezne olakšice i subvencioniranje doprinosa iz plaće za klubove koji imaju zaposlene

trenere, dodatna motivacija za sklapanje radnih odnosa.

• Javno priznanje trenerskog rada, kroz godišnje nagrade, stručne konferencije i uključivanje

u odlučivanje o razvoju sporta.

Bez adekvatnog i dostojanstvenog nagrađivanja trenera, svi napori u razvoju košarke ostaju

ograničeni. Trener je temelj sustava i bez njega nema ni igrača, ni sustavne izgradnje, ni

sportskih rezultata.

4. PRIVLAČENJE PRIVATNIH INVESTICIJA

• Porezne olakšice za sponzore i investitore

 Oslobađanje od plaćanja PDV-a na ulaganja u sportsku infrastrukturu i razvoj mladih

igrača.

 Umanjenje porezne osnovice za svaki oblik sponzorstva, donacije ili ulaganja u

košarkaške klubove, saveze ili projekte.

 Mogućnost reinvestiranja dobiti u sport bez dodatnog oporezivanja.

• Javni natječaji i javno-privatna partnerstva (JPP)

 Ulaganja u izgradnju dvorana, regionalnih trenažnih centara i sportskih kampova.

 Prioritet imaju projekti koji uključuju društvenu komponentu

• Marketinški programi i sustav javnog priznanja za sponzore –

 Sponzori se javno promoviraju kao partneri u razvoju mladih.

 Uključivanje u promotivne kampanje, turnire, edukacije i projekte društvene

odgovornosti.

• Povećanje vidljivosti košarke kroz javne medije

 Uvođenje redovitih emisija i reportaža o košarci na nacionalnoj televiziji (HRT i druge

dostupne mreže).

 Prijenosi utakmica svih dobnih uzrasta, posebno državnih prvenstava U9, U11, U13,

U15, U17, U19 i seniora.

 Suradnja s medijima kroz posebne tematske emisije, rubrike i dokumentarne serijale

o razvoju košarke.

 Obveza javne televizije kao nacionalnog servisa da promiče razvojne i amaterske

sportove.

Vidljivost i širenje stvara vrijednost. Sponzori ulažu ondje gdje postoji publika i društveni

značaj. Uspješna medijska prezentacija košarke direktno povećava motivaciju privatnog

sektora za ulaganje dijela profita u društveno korisne projekte za koje su svjesni da nisu

profitabilni, ali su bitni za njih i društvo u cijelosti te ukupni boljitak. S druge strane, privatni

sektor može biti motiviran za ulaganje, nadajući se da će ulaganje moći kapitalizirati,

odnosno da će ostvariti određene benefite.

5. NACIONALNI PROGRAM STUPNJEVITOG UČENJA KOŠARKE

 Izrada jedinstvenog kurikuluma za sve dobne skupine.

 Zadržavanje programa poduke košarke kao dio izvannastavne aktivnosti u školskim

sportskim dvoranama uz vodstvo košarkaških klubova, koji imaju trenere specijaliste

za košarku.

 Trenerski priručnici i edukacijski moduli, temeljeni na suvremenim principima

sportskog razvoja.

 Digitalna platforma s video materijalima, planovima treninga i komunikacijom trenera.

6. PRAVEDNIJI SUSTAV RASPODJELE VRIJEDNOSTI U RAZVOJU IGRAČA

Na svijetu ne postoji niti jedna tvornica koja proizvodi neki proizvod a onda ga dijeli bez

naknade.

Klub koji stvara igrače nije “usputna postaja”, on je temelj cijelog sustava. Ako taj temelj ne

dobiva ono što mu pripada, cijeli sustav pada.

Zakonodavni prijedlog za nacionalnu naknadu klubovima za razvoj igrača

 Uvođenje obaveznog nacionalnog mehanizma kompenzacije: svaki igrač koji potpiše

profesionalni ugovor, u Hrvatskoj ili inozemstvu, generira određeni postotak prihoda

koji se vraća klubovima u kojima se razvijao. temeljeno na FIFA modelu “mehanizam

solidarnosti“ i „naknada za treniranje“

 Klubovi bi morali voditi preciznu evidenciju o razdobljima u kojima je igrač bio

registriran (npr. kroz HKS digitalni sustav).

Zagovaranje reforme unutar FIBA-e i nacionalnih saveza

 Hrvatski košarkaški savez (HKS) mora aktivnije lobirati unutar FIBA-e za:

o Jedinstveni pravilnik o raspodjeli prihoda kod transfera i profesionalnih

ugovora.

o Uvođenje globalnog sustava kompenzacija za razvojne klubove, poput FIFA-e.

o Standardizaciju pravila i organizacija natjecanja (ULEB, FIBA, NBA…).Svaki

ima svoje zakonitosti.

Regulacija rada agenata u košarci

 Uvođenje licenciranja i nadzora nad agentima od strane HKS-a, s jasnim pravilima o:

o Obvezama prema klubovima koji su razvijali igrača.

o Zabranama “parazitskih” odnosa – npr. agencija ne smije preuzeti mladog

igrača bez da financijski sudjeluje u njegovu razvoju.

 Agencije moraju plaćati naknadu klubovima kod svakog transfera/profesionalnog

ugovora, ako nisu ulagale u trening, stipendije, smještaj i opremu.

Transparentnost i digitalna evidencija

 Razvoj nacionalne baze igrača i ugovora koja omogućuje praćenje puta igrača od

škole do profesionalnog sporta, te automatski generira informacije o tome tko ima

pravo na naknadu.

Praćenje i evaluacija strategije

 Osnivanje koordinacijskog tijela unutar HKS-a

 Godišnji izvještaji o napretku s jasno definiranim pokazateljima uspješnosti (broj

registriranih igrača, trenera, novih terena, itd.).

 Uključivanje stručne i akademske zajednice u evaluaciju i unaprjeđenje programa.

BEZ ULAGANJA NEMA REZULTATA

Za održiv i sustavan razvoj košarke u Hrvatskoj potrebno je uspostaviti pravedan model koji

vrednuje rad klubova i stručnih trenera, osigurava financijsku naknadu za razvoj igrača te

regulira rad sportskih agenata. Klubovi koji stvaraju igrače moraju biti prepoznati kao temelj

sustava, a ne kao sporedni sudionici. Ključni preduvjeti za uspjeh uključuju i izgradnju te

modernizaciju sportskih dvorana, kao i uvođenje organizirane tjelesne aktivnosti u

predškolskim ustanovama pod stručnim vodstvom kineziologa, kao i u nižim razredima

osnovne škole. Preduvjet je i uvođenje jednosmjenske nastave u osnovne škole, što je

temeljna potreba za zdravo društvo, koja može pružiti ne samo bolje obrazovanje, već i

odgoj, zdravlje i razvoj emocionalno stabilnih pojedinaca te stjecanje životnih vrijednosti.

Samo koordiniranim djelovanjem klubova, saveza, države, lokalne uprave i privatnog sektora

možemo osigurati da djeca izrastu u zdrave, empatične i odgovorne ljude te stvoriti održiv,

učinkovit i pošten košarkaški sustav.

DRAMATIČNO STANJE U PODRUČJU  TJELESNE AKTIVNOSTI NAJMLAĐE DJECE

Prije nekoliko dana je u Novinarskom domu u Zagrebu, održan okrugli stol  na temu tjelesne aktivnosti najmlađih. Svi okupljeni eminentni panelisti iz područja sporta, kineziologije, medicine, psihologije, pedagogije…), kao i sudionici, složni su oko toga da hrvatsko društvo, država i politika ne ulažu dovoljno financijskih sredstava u programe razvoja djece putem tjelesne aktivnosti, iako su mnoga istraživanja pokazala da ulaganje u sport i bavljenje sport smanjuje troškove zdravstvenog sustava jer čini ljude zdravijima a mlade ljude motorički i mentalno sposobnijima.

Sport i tjelesna aktivnost ne djeluje samo na tijelo, već i na um, a brojna istraživanja potvrđuju snažnu vezu između tjelesne aktivnosti i razvoja intelektualnih sposobnosti te boljeg školskog uspjeha.

Organizirana tjelesna aktivnost za djecu dolazi tek u 5. razredu osnovne škole a poznato je da se najveći utjecaj na razvoj djece može ostvariti prije desete godine života, s time da su prve tri godine ključne za mentalni razvoj, a od 3 do 7 godina za motorički. Naravno, razvoj se nastavlja i kasnije, ali organizirano vježbanje u najranijoj dobi ima najveći efekt.

U predškolskim ustanovama nema adekvatnih sportskih dvorana niti kineziologa koji bi trebali provoditi programe tjelesne i zdravstvene kulture.

Ista je situacija i u prva 4 razreda osnovne škole. Učenici nižih razreda imaju u kurikulumu 3 sata tjelesne i zdravstvene kulture tjedno a mnoga razredna odjeljenja nemaju uvjeta da održe više od jednog sata tjedno jer nema dovoljno termina u sportskoj dvorani a sate provode učiteljice i učitelji razredne nastave.

Višesmjenska nastava kao uzrok neprihvatljivog ponašanja djece i mladih

U većini osnovnih škola u Hrvatskoj nastava se i dalje odvija u dvije smjene, prijepodnevnoj i poslijepodnevnoj. Ovaj zastarjeli sustav izravno negativno utječe na odgoj djece i dovodi do ozbiljnih posljedica:

• Djeca bez nadzora. Kada su u poslijepodnevnoj smjeni, djeca su prijepodne sama kod kuće. Roditelji rade, a povratkom kući kasno navečer, iscrpljeni su i emocionalno nedostupni.
• Nedostatak kućnog odgoja. Roditelji nemaju dovoljno vremena, znanja ni energije za razgovor, emocionalnu podršku ni praćenje ponašanja svoje djece.
• Škola fokusirana samo na nastavu i rezultate. Učitelji su preopterećeni obimom gradiva i administracijom, pa nemaju vremena za odgojni rad, iako se od njih često to očekuje.
• Odsustvo alternativnih utjecaja. Djeca sve manje borave u sportskim klubovima ili organiziranim aktivnostima jer nema termina ni motivacije, što dodatno smanjuje pozitivne obrasce ponašanja.

Posljedice

• Povećanje neprihvatljivog ponašanja, agresije, ovisnosti o ekranima, emocionalne nepovezanosti i smanjene empatije.
• Odsustvo socijalnih i životnih vještina koje bi se razvijale kroz sport, igru i zajedništvo.
• Dugoročno nezdravi, frustrirani i nefunkcionalni pojedinci koji se teško integriraju u društvo.

Rješenje

Jednosmjenska nastava i cjelodnevni boravak u školama je jedino sustavno i održivo rješenje a za realizaciju je potrebno stvoriti preduvjete:

• Izgradnja novih školskih kapaciteta (škole i adekvatne školske sportske dvorane) i dogradnja postojećih za prelazak na jednosmjensku nastavu.
• Uvođenje produženog boravka s kvalitetnim sadržajem za djecu i njihove roditelje (sport, kreativne i odgojne radionice, grupni rad, psihološka podrška).
• Korištenje školskih sportskih dvorana i sportskih sadržaja za organizirane aktivnosti u suradnji sa sportskim klubovima.
• Veća prisutnost pedagoga, psihologa i stručnjaka za razvoj djeteta u školama.

TKO ĆE POKRENUTI POTREBNE AKCIJE ZA ULAGANJE U TJELESNE AKTIVNOSTI OD NAJRANIJE DOBI?

Jednosmjenska nastava nije luksuz, već temeljna potreba za zdravo društvo. Ona omogućuje ne samo bolje obrazovanje, već i odgoj, zdravlje i razvoj emocionalno stabilnih pojedinaca. Samo zajedničkim djelovanjem obrazovnog sustava, roditelja i sportskih institucija možemo osigurati da djeca izrastu u zdrave, empatične i odgovorne ljude.