Igračka i trenerska karijera izdanka ZG škole košerke.

Izdanak zagrebačke škole košarke je svakako Ivan Meheš, današnji trener mlađih kategorija KK Zapad. Cijelu svoju igračku karijeru proveo je u Zagrebu gdje je bio važan kotačić u najvećim uspjesima Zagreba (ulazak u I.ligu bivše države), Zrinjevca i Benstona (današnja Dubrava).

Kao desetogodišnjak košarkom se počeo baviti u Zapruđu gdje su mu prvi treneri bili Naser Ivković i Željko Došen.

”Imali smo odličnu generaciju koja je u juniorima pobjeđivala i Cibonu, a u seniorima su veliki derbiji bile utakmice Zapruđa i Novog Zagreba. To su bile kultne zagrebačke utakmice. Nakon toga sam otišao u Monting gdje sam bio dvije godine i uslijedio je odlazak u vojsku” - kaže Meheš koji ističe prvo veće igračko ostvarenje nakon povratka iz vojske.

”Stigao sam u Novi Zagreb koji je tada bio na vrhuncu svojih prijeratnih rezultata. Osvojili smo B ligu bivše države i izborili tadašnju I.ligu u sezoni 1989/90. Sjajna generacija s Vulićem, Ozmecom, Acom Petrovićem, Petranovićem, Alanovićem i ostalima koju je s klupe vodio pokojni Boško Božić Pepsi.”

Uslijedile su ratne godine i prelazak u Industromontažu, odnosno Zrinjevac.

”Klub koji je držao Ante Ledić rastao je iz godine u godinu, a vrhunac smo doživjeli u sezoni 1994/95 kada smo igrali finale Kupa i PH. Kao kapetan Zrinjevca sam nažalost u siječnju 1995.godine u utakmici protiv Šibenke doživio ozljedu koljena, odnosno prednjih križnih ligamenata gdje su mi stradali i meniskusi tako da kao igrač nisam igrao drugi dio te sezone kada su nas neke okolnosti ostavile bez trofeja. Tada je Zrinjevac imao odličnu ekipu u kojoj su igrali Radulović, Arapović, Marić, Alanović, Kelečević, Tvrdić, Kapov i ostali.”

Ozljeda koljena je gotovo jamčila pauzu od godinu dana.

”Takve su tada bile procjene, ali zahvaljujući dr.Miroslavu Smerdelju dobio sam ortozu koja je stigla iz SAD-a napravljena samo za mene. Sjećam se da je koštala tadašnjih 3000 maraka. U svakom slučaju htio sam izbjeći operaciju jer teško da bi se s 32 godine mogao vratiti profesionalnoj košarci”.

Uslijedio je poziv iz Dubrave (tadašnji Benston) koji Meheš nije mogao odbiti.

”Sjajne i nezaboravne godine. Iako nismo igrali utakmice u Dubravi naši navijači su nas pratili u dvorani Dražena Petrovića. Atmosfera i zajedništvo koje smo imali u svlačionici je nešto što nije doživljeno. Nakon treninga i utakmica, pa na putovanjima mi smo samo pričali o košarci. Sjajna klapa od Gnjidića, Krunića, Maloče, Erjaveca, Malenice i ostalih. Benston je iz godine u godinu rastao igrački i rezultatski, a posebno u sezoni 1996/97 kada smo nesretno u Kupu Radivoja Koraća ispali od Tofasa iz Turske koji je kasnije za dva poena u finalu izgubio od Arisa kojeg je vodio Piksi Subotić. Pet sezona sam nosio dres Benstona, a svi igrači koji su prolazili kroz klub uz karakter imali su snagu i tehniku. Tu posebno moram istaknuti profesora Ivana Juga koji nas je u teretani digao do neslućenih mogućnosti. Upravo taj rad u teretani mi je najviše pomogao da moje koljeno izdrži sve napore, pa sam u Benstonu po snazi mogao i igrao na poziciji centra”.

Kroz najveće uspjehe Dubravaša (tri godine zaredom u polufinalu doigravanja) veliki broj mladih igrača iz Cibone upravo se kalio u Benstonu.

 ”To sam htio posebno naglasiti. Od Nicevića, Bagarića, Skelina, Zorana Planinića, Longina i ostalih koji su nakon samo jedne sezone u Benstonu i jedne u Ciboni odlazili u NBA i Europu i radili velike transfere. Ti mladi igrači su imali nešto što danas mladi igrači nemaju, a to je iskusne igrače pored sebe. Mi smo tim igračima bili produžena ruka i bez obzira na koji način oni razmišljaju danas mislim da im je ta sezona ili dvije u Benstonu strahovito puno značila.”

Meheša su kao igrača u Benstonu trenirali Jusup, Burić, Škrlec i Šestak, a nakon igračke karijere godinu i pol dana bio je asistent Ivici Buriću na klupi Dubravaša koji su u to vrijeme prešli u svoju dvoranu u Dubravi.

Trenerski put nakon Dubrave ga je odveo pola sezone za prvog trenera Hermes Analitice nakon čega je na poziv Jakše Vulića stigao u Zagreb gdje je bio njegov asistent.

”Bio sam s Jakšom pola sezone, a nakon njegovog odlaska preuzeo sam juniore Zagreba od trenera Andreja Tesle i s njima bio juniorski prvak Hrvatske 2004.godine. Tu momčad je predvodio Ante Tomić.

Vodio je u Zagrebu još pretkadete i juniore, nakon čega je 2007.godine uslijedio jedini posao izvan Zagreba.

”Išao sam u Sonik Puntamiku iz Zadra gdje imam samo riječi hvale, ali nažalost oni su se u drugom dijelu sezone odlučili za povratak Tihomira Bujana čime sam se vratio u Zagreb”.

U ljeto 2008. godine put ga vodi u žensku košarku.

”Preuzeo sam ŽKK Novi Zagreb koji je bio član Prve lige, ali s potpunim amaterizmom. To je za mene bilo izuzetno neobično i jedna velika škola. Nakon šest mjeseci stigao je poziv iz Cedevite”.

Dolazak u Cedevitu bio je veliki iskorak za Meheša koji je pet sezona bio u klubu koji je tada bilježio najveće uspjehe na međunarodnoj sceni. Startao je kao asistent Zdravku Raduloviću, a kasnije bio zadužen za skauting suparničkih klubova provevši po jednu sezonu sa Slobodanom Subotićem, Acom Petrovićem, Draženom Anzulovićem, te Božom Maljkovićem ”Piksi Subotić me uveo u taj posao i pokazao mi sve njegove zanimljivosti. Kroz taj period sam najviše naučio i uvidio kako se radi skauting do najsitnijih detalja. Izdvojio bi tadašnji nastup na završnici Eurokupa u Trevisu i finale ABA lige s Maccabiem u Tel Avivu gdje bi te sezone bili prvaci ABA lige da Maccabi nije sudjelovao u njoj”.

Nakon Cedevite trenerski put ga je odveo u Podsused.

”I dan danas imam super odnose s ljudima iz Podsuseda koji u to vrijeme nisu imali velikih rezutatskih ambicija što je i mene nekako demotiviralo. Sjajan klub s odličnom atmosferom”.

Prije dolaska u Zapad imao je još jedan izlet u žensku košarku.

”Na poziv tadašnjeg izbornika Braslava Turića bio sam u stožeru ženske reprezentacije u kvalifikacijama za Eurobasket što je za mene oduvijek bila velika čast. Slijedom tog rada dobio sam mogućnost da vodim U20 reprezentaciju na EP divizije B koja nekoliko godina nije sudjelovala na EP. Nažalost s puno problema oko ozljeda igračica (prvi bek i 2 centra) i slabijih priprema zbog mature osvojili smo pet mjesto čime sam završio svoj rad u ženskoj košarci”.

Meheš ističe zadovoljstvo radom u Zapadu, a posebno organizacijom kluba.

”Mislim da klub organizacijski napreduje pogotovo što se tiče rada u mlađim dobnim kategorijama. Prisutna je već sada jedan dobra selekcija dječaka koja ima dobru priliku da se nastavi pravilno razvijati. Općenito ono što vidim kroz sve ove godine je činjenica da nama u Hrvatskoj igrači dožive svoj limit već u kadetima ili juniorima i jednostavno veliki broj njih teško dolazi do seniorskih momčadi. Rad u mlađim kategorijama svi gledaju kroz prizmu rezultata, ali jednostavno mi moramo napraviti pravi program načina rada za djecu kroz sve godine omladinskog pogona. Veseli me sve veći broj seminara u Hrvatskoj, ali ono što po meni nije dobro je to da na seminaru u isti koš ne mogu spadati kadeti i seniori. Moramo imati posebne seminare kao što sam nedavno bio u Sloveniji s ostalim trenerima Zapada gdje su predavači bili treneri mlađih kategorija Juventuda i Reala koji su nas educirali na najbolji mogući način gdje smo prolazili kroz zasebne cjeline prolazili rad u U11, U13 i U15 selekciji” - završio je ovaj razgovor Meheš.