Radost loptanja pod obručima: Španjolski tango bolji od argentinskog.

Španjolski konkvistadori porobili su Argentinu još u 17. stoljeću. 

Košarkaški su to učinili u finalu u kome se govorilo samo španjolskim jezikom ovih dana ponovno na Dalekom istoku. Ponovili su zlato od prije 13 godina u Japanu. Finalni sraz bio mi je po mjeri jer je razbio nemušte prognoze o srpsko –američkoj dominaciji, a oba latino finalista skinuli su s nebeskih visina srpski san.

Scariolova mudrost osigurala im je i lakši put preko Poljaka i Australaca. Očekivano njihova širina u finalu lako je nadvladala umorne Gaučose brzo i glatko. U reviji igrača iz španjolske lige gdje igraju i osmorica Argentinaca bilo je dostatno da Oriola pritisne potrošenog junaka ovih dana Scolu koji je igrao dok smo još išli u školu. 

A odlepršala je i lepršavost Campazza pa sam se već na poluvremenu mogao mirno vratiti berbi grožđa na koju sam pozvan. Španjolska berba drugog zlata znači ponavljanje zlata iz Saitame kamo će ponovno poći sljedeće godine na Olimpijadu na kojoj će ih čekati američka „kažnjenička bojna“ ne bi li ispravila gorčinu razočaranja njihove C/D reprezentacije na ovom loptanju.

Znali su Španjolci gubiti i doma, ali su prikupili 19 kolajni. Pod vodstvom Sergia Scariola, a taj je Talijan ne zaboravimo i vlasnik NBA prstena s Torontom kao pomoćnik. Među inima tri je puta osvojio Europsko zlato (Poljska 2009, Litva 2011 i Francuska 2015) i taktički je uvijek nadmudrio suparnike. Pobjeđuju oni koji imaju najbolje razigravače – MVP Rubio i Llull te Campazzo i De Colo su osvojili medalje premda kapa dolje i teškašima Gasolu i Scoli...

Ovih dana misli su mi se često vračale dvjema ranijih svjetskim smotrama – onoj u Indianapolisu (2002.) i Saitami (2006.) na kojima su ovogodišnji finalisti plesali najljepši tango. U Indiyju moj zadarski prijatelj Mišo Ostračević kao skaut Indiane sredio nam je smještaj u hotelu u kome su boravile momčadi što je naravno zabranjeno, ali nam je omogućilo pregršt privilegiranih informacija...

Kari Pešić jedini je pušio u hotelu (dobro i ja sam ), ali je u najkontroverznijem finalu „popušila“ Argentina. Nakon tog produžetka pred 17 000 gledatelja nastala je kovanica „o vjetru u leđa“ reprezentaciji Jugoslavije unatoč 28 koševa Oberta. Glavni tajnih FIBE Bora Stanković imao je svoj stol kraj terena, preveliki je gospodin da bi na bilo koga utjecao, ali Grk Picilkas i Mercedes iz Dominikanske Republike pridonijeli su porazu košarke. Amerikanci su“ visili“ protiv Litve u Sidneyu dvije godine ranije, ali je NBA repka poražena ne samo od Jugoslavije već su proknjižili očajno šesto mjesto u dvorani u kojoj se loptao Reggie Miller.

Sada u Kini bili su još gori – sedmi na prvenstvu na kome je ispred njih i - Češka! Kad već prebirem po tim 17 godina starim sjećanjima treba reći da sam „skautirao“ nadarenog Brazilca Varejaa, a taj se dečko još uvijek lopta i igrao je pod palicom „smirenog“ Ace Petrovića. Vrag mi ne da mira ponovno ne spomenuti Luisa Scolu (u četrdesetoj). 

Dok smo mi jedva čekali u mirovinu potjerati i tog Petrovića i Ukića i Tomasa u vrijeme kada su nedaće kvalifikacija za ovo SP i malo jače reprezentacije nego što smo mi - Španjolska i Srbija spašavale vadeći igraće iz naftalina. I oni su bili u Kini, a mi u kinu. Rekli smo da su se Španjolci prvog svjetskog zlata dokopali u Saitami, a tamo nisu trebali ni biti. Godinu ranije u Beogradu imali smo ih na konopcima...ali to već znate. Taj Vasquez koji nam je zabio ključni koš dok se današnji predsjednik španjolskog saveza Horge Garbajosa hrvao s Matejem Mamićem igrao je kvaleifikacije za ovo prvenstvo. Još jedna poveznica Španjolske i Argentine. Gaučosi su porobljeni i u košarkaškom smislu, a tu nevoljkost da im stranci budu iz SAD ili ostatka Španjolke patentirali su – Baski. Oni su prvi „poslali brodove“ i skautirali jeftine igraće uz Scolu, Ginobilija u ranoj fazi, Prigionija pregršt je Argentinaca preplovio veliku baru. 

Ali Španjolci su uvjerljivo bolje otplesali završni tango i neporaženi Idu u Saitamu, predgrađe olimpijskog Tokija na novi svjetski summit. Prije 13 godina usavršio sam prijelaz iz vlaka u vlak na liniji Tokio – Saitama. Bilo bi lijepo da se uvjerim u napredak japanskih željeznica na godinu – s našom reprezentacijom!