Intervjui
Slavko Trninić o uspjehu i neuspjehu: Nisu najbolji treneri oni koji najviše znaju

Slavko Trninić o uspjehu i neuspjehu: Nisu najbolji treneri oni koji najviše znaju

Autor: Branko Tabak Photo: Basketball.hr (Šime Zelić)

'Željko Obradović je prvi ekspert košarkaške igre u Europi.'

ČETVRTI DIO INTERVJUA
O USPJEHU I NEUSPJEHU

U nastavku razgovora s prof. dr. sc. Slavkom Trninićem htjeli smo podijeliti priču o uspjehu i neuspjehu, i to sa stručnog, znanstvenog i duhovnog kuta gledanja. 

KAKO DEFINIRATI USPJEH U ŽIVOTU I TIMSKOM SPORTU?

Ne postoji jasna granica između životnih i sportskih uvjerenja u odnosu na uspjeh i neuspjeh. Međutim, postoje različiti putevi do cilja, a time i do uspjeha kao i različite definicije uspjeha. Za najvećeg, najtrofejnijeg i najcitiranijeg učitelja košarkaške igre Johna Woodena koji je vodio tim s kalifornijskog sveučilišta u Los Angelesu (UCLA), uspjeh se postiže samo kroz zadovoljstvo, a počiva na saznanju da ste učinili sve što je u granicama vaših mogućnosti da postanete najbolji što možete u bilo čemu što radite. 

Kao učitelj košarkaške igre promijenio je shvaćanje o tome od čega se sastoji nadmoć u bilo kojoj sportskoj aktivnosti. Njegova osobna filozofija o postignuću, uspjehu i izvrsnosti, za mnoge intelektualce, ima veću primjenu u životu nego u igranju ili treniranju košarke. Za Woodena uspjeh znači dati sto posto truda u pojedinoj aktivnosti. Ako to postignete kao igrač i momčad, to je uspjeh. Isto tako, uspjeh je kada kao trener pokušavate dovesti pojedince do najvišeg stupnja kompetencije i autonomije (samoodređenosti).

Nadalje, Wooden je oblikovao piramidu uspjeha čiju bazu uspjeha čine osobine marljivost, entuzijazam, prijateljstvo (emocionalni odnos), lojalnost i suradnja (funkcionalni odnos). Drugi sloj njegove piramide uspjeha čine osobine samokontrola, budnost, inicijativa i odlučnost. Pritom, srce piramide uspjeha čine kondicija (mentalna, moralna i fizička), osnove igre i timski duh. Ispod samog vrha piramide uspjeha je strpljenje i vjera, a ispod njih natjecateljska veličina. Kao učitelj i trener bio je sposoban prosječne igrače pretvoriti u pobjednike te je bio veoma uspješan u analiziranju i motiviranju svojih igrača. S ovim vještinama bio je spreman pomoći igračima da ostvare svoj cjelokupni potencijal u košarkaškoj igri.  Nadalje, za njega je personalni uspjeh kad radiš najteže da bi postao najbolja verzija sebe. U konačnici, sklon sam postavci da se uspjeh može definirati kao prevladavanje prepreka u životu i sportu.


KOJE SU SASTAVNICE USPJEHA SPORTAŠA U TIMSKIM SPORTOVIMA?

Postoje veoma različiti specifični pristupi problemu određivanja sastavnica sportske uspješnosti. Većina stručnjaka smatra kako na sportsku uspješnost utječu razina znanja, tehničko-taktičke i psihološke vještine, sposobnosti, osobine ličnosti i motivacijske dimenzije, kao i sportaševa okolina (trener, roditelji, klima u okruženju, publika, mediji...). Iskustvo trenera i sportaša, kao  i sportskih znanstvenika upućuje da su razlike između sportaša u onom što sportaš može (potencijalno postignuće) od onog što hoće učiniti (spremnost na postignuće). Razlike između sportaša mogu biti u sposobnosti dugotrajnog sustavnog treniranja, tehničko-taktičkim i psihološkim vještinama, u otpornosti na ozljede, u stupnju razumijevanja igre, u kombinaciji osobina ličnosti te u izraženosti motivacijskih dimenzija. Nadalje, mislim da ono što može razlikovati vrhunske igrače od ostalih je razina razvijenosti urođenih i stećenih sportsko-specifičnih karakteristika. Također, sklopovi vještina (međusobno povezane vještine) koje primjenjuje pojedini igrač u igri te razina umijeća koja proizlazi iz samopouzdanja i stabilnosti u učinkovitosti izvedbe mogu razlikovati vrhunske od prosječnih i nadprosječnih igrača. Literatura o vrhunskim igračima u košarci nam sugerira da motivacijske dimenzije i temperament pojedinog igrača mogu biti presudni za kontinuitet unaprijeđivanja individualne i timske izvedbe koja je preduvjet uspjeha pojedinog igrača i momčadi. 

KAKO SE POSTIŽE USPJEH U TIMSKOM SPORTU?

Čini se da postizanje uspjeha u timskom sportu ovisi, u prvom redu, o razini stvarne kvalitete igrača (jer su oni nositelji igre i uspjeha), o potencijalu cijele momčadi, o kvaliteti suradnje i uigranosti momčadi, o funkcioniranju stručnog stožera te o učinkovitosti pratećih mehanizama kluba bez kojih se ne može ostvariti uspjeh u timskom sportu.  S tim u vezi, svaki uspjeh je uspjeh cijele institucije. Temeljna uloga učitelja ili trenera s gledišta postizanja uspjeha je naučiti igrače trenirati, naučiti ih kako pobjeđivati te ih naučiti vjerovati u pozitivne ishode. Važno je da igrač na subjektivnoj razini vjeruje da je, u životu i sportu, moguće ostvariti nemoguće. Dakle, sportaš može uspjeti ako misli i vjeruje da može uspjeti. Zato je važno kod igrača poticati optimističan stav. Najvažnije je u sportu prihvatiti postavku kako cjelovita sportska priprema i igra blizu gornje razine sposobnosti i vještina su dva odlučujuća faktora koja omogućavaju postizanje uspjeha. Veliki učitelji košarkaške igre više su zainteresirani za proces stvaranja igrača i igre nego za trenutni natjecateljski rezultat. Tako primjerice, učitelji košarkaške igre usmjeravaju mlade igrače da ne brinu o rezultatu te da se ne brinu o protivniku, već da se isključivo koncentriraju na nadigravanje u igri. 

Za Woodena pet sastavnica čine „najbolju početnu petorku svih vremena“: marljivost, entuzijazam te kondicija (mentalna, moralna i fizička), osnove igre i timski duh (kohezija sportskog tima). Njegov „šesti igrač“ na klupi je posvećivanje pažnje detaljima. Na natjecanju u košarci igrači u mnogim utakmicama doživljavaju neuspjeh kao negativnu povratnu informaciju, a uspjeh kao pozitivnu povratnu informaciju. Uspješna iskustva pojedinog igrača vode k uvjerenju da je on kompetentan i efikasan u svojim vještinama, dok iskustvo ili doživljaj neuspjeha smanjuje uvjerenje pojedinog igrača da je kompetentan i učinkovit. Važno je da trener poučava igrače i suradnike da dobivenu utakmicu „arhiviraju“ i da se koncentriraju na sljedeću utakmicu.


RAZLIKUJETE LI KRITERIJE USPJEŠNOSTI ZA TRENERE MLAĐIH I SENIORSKIH SELEKCIJA?

Talenat u životu i sportu ne garantira ništa, stvarne promjene u kvaliteti igrača određene su procesom sportske pripreme, igračevom spremnosti i motivacijom za promjenom. Vrhunski učitelji i treneri primarno vjeruju u proces. Pritom, za njih je povezivanje procesa stvaranja igrača i ekipe „dvostruki uspjeh“. Dakle, uspjeh trenera kod seniorskih selekcija možete promatrati iz različitih kuteva. Prvi kriterij uspješnosti za trenera seniorske selekcije može biti natjecateljski rezultat koji je proizvod igre pojedine momčadi, ali i kvalitete obje ekipe. Drugi kriterij uspješnosti za trenera mogu biti priznanja koje trener može dobiti od igrača koje je trenirao i od trenera s kojima je surađivao. Treći kriterij uspješnosti za trenera može biti koliko iskorištava potencijal igrača i cijele momčadi. Zato sam sklon postavki da je uspjeh biti bolji nego što jesi. Tako primjerice, ako pojedini igrač i/ili momčad igra na gornjoj granici sposobnosti i vještina tada je trener učinio maksimum što može u upravljanju procesom sportske pripreme. Međutim, u radu s mlađim selekcijama kriterij uspješnosti za učitelje košarkaške igre je pored postizanja natjecateljskog rezultata i stvaranje igrača za seniorsku selekciju. Pritom se uspješno poučavanje učitelja košarkaške igre očituje i u oblikovanju određenog tipa igrača. Također, kriterij uspješnosti može biti utjecaj trenera na cjeloviti razvoj igrača (tjelesni, spoznajni, emocionalni i socijalni) koji može, u konačnici, odrediti njegovu sportsku karijeru.

JE LI TRENERSKI POSAO DANAS POSTAO IZRAŽENO NESIGURAN?

Pogrešan je pristup, ako se u sportskoj praksi, primjenjuje samo jedan kriterij za uspješnost pojedinog trenera kao što je to natjecateljski rezultat. To stoga što objektivni problemi koje je trener naslijedio mogu utjecati na mogućnosti stvarnih promjena koje može učiniti. 

ŠTO MISLITE O OVISNOSTI O USPJEHU?

Mnogi sportaši misle i vjeruju da njihova vrijednost ovisi o natjecateljskim uspjesima što je pogrešno mišljenje. Takve sportaše obilježava vanjska motivacija. Sportaše treba poučavati kako izvor zadovoljstva proizlazi iz kontinuiteta napredovanja, a ne trenutnog natjecateljskog rezultata. Treneri mnoge utakmice koje izgube od superiornog protivnika ili zbog neregularnog kriterija suđenja mogu igračima interpretirati kao uspjeh jer su uložili ekstra napor u igri.

JE LI MOGUĆE POBOLJŠATI USPJEŠNOST U IZVEDBI PRIMJENOM INTERVENCIJSKIH PSIHOLOŠKIH TEHNIKA?

Pozitivan trenerov pristup u situacijama poraza i pogreške povećava količinu pozitivnog samogovora i samopouzdanja kod pojedinog igrača i cijele momčadi.

Sportaš treba biti svjestan da je razgovor sa samim sobom važna intervencija koja određuje stanje raspoloženja, ali se reflektira i na učinkovitost izvedbe. U suvremenom sportu potrebno je steći do razine prenaučenosti vještine zaustavljanja negativnih misli i zamjenjivati ih s pozitivnim mislima (porukama stop ili predočavanjem crvenog svjetla). Najvažnije je što pojedini igrač ili trener misli i vjeruje na subjektivnoj razini, a ne ono što čini objektivnu situaciju. Za uspješnost trenera i igrača potrebno je mijenjati pogled na mnoge stvari u sportu i životu te oblikovati psihološke strategije koje im omogućuju da se efikasno suočavaju sa stresom. U radu s vrhunskim sportašima, važno je znati poticati njihovo ulaganje napora, vjerovati u njihovu igru, podijeliti s njima svoje misli i osjećaje. Današnji treneri trebaju posjedovati sposobnosti za prepoznavanje kako se igrači osjećaju i utjecati na to. Pritom se trebaju zanimati za igračev privatni život, ali i utjecati na njegov stil života.

ŠTO JE POBJEĐIVANJE ZA TRENERA U TIMSKOM SPORTU?

Vince Lombardi kao legendarni trener američkog nogometa je rekao : „Pobjeđivanje nije sve, to je jedina stvar“. To sugerira da je za njega nadvladati protivnika, odnijeti pobjedu, smisao profesionalnog sporta. Međutim najveći učitelj košarkaške igre John Wooden vjeruje da je sve u najvećem mogućem trudu, te da je sve što je ikada želio i sve što je tražio od svojih igrača ulaganje napora na treningu i utakmici. Pritom je istaknuo: „ako tako radite, nećete nikada izgubiti ni u sportu ni u životu“. Njegov završni rezultat se temeljio na uvjerenju da će mu ekipa biti uspješna u onoj mjeri koliko su mu igrači pripremljeni za izvedbu blizu njihovog objektivnog maksimuma. Kao trener, nikad nije upotrijebio pojam „pobijediti“ protivnika. Prije utakmice je smatrao da je potrebno postepeno poticati emocije. Tvrdio je da nakon svakog vrhunca koji je trener stvorio dolazi udolina, a da osobina samokontrola kod pojedinog igrača utječe na manje udolina u izvedbi i sportskom postignuću.

KOJI FAKTORI U NAČELU ONEMOGUĆAVAJU POSTIZANJE USPJEHA?

Adekvatna taktika i selekcija igrača su tajne uspjeha za mnoge vrhunske trenere. Međutim, nesposobnost regulacije razine cjelovite pripremljenosti igrača i nesposobnost regulacije sportske forme uz nesposobnost stvaranja pobjedničke atmosfere mogu spriječiti ostvarenje potencijala pojedinog igrača i cijele momčadi. Isto tako, neobuzdani individualizam igrača u košarkaškoj igri može unerediti mogućnost postizanja uspjeha. Također, situacija u kojoj ekipa ne posjeduje timsku kemiju može ograničiti ostvarenje cjelokupnog potencijala momčadi. Sinergijski učinci koji su rezultat međudjelovanja igrača odnosno njihovog uzajamnog pomaganja presudni su za uspjeh pojedine momčadi. Ono što ekipa može učiniti zajedno, uzajamnim pomaganjem u igri ne može biti jednako onome što svaki igrač može učiniti individualno. Pritom, ekipu treba uvjeriti da ekipna igra započinje obranom te da je ona zaštitni znak kontrole intenziteta igre i jedini stabilizirajući faktor u košarkaškoj igri koji vodi u ekipni napad. Uskladiti pojedinačnu igru sa igrom suigrača stvara zajedništvo u igri i vodi uspjehu. Kada izgubi momčad jer igrači nisu napravili mentalni napor da uspješno obave zadatke u igri tada su oni izvor neuspješnog ishoda. Nadalje, bez racionalnog upravljanja procesom sportske pripreme i adekvatne selekcije igrača nije moguće provoditi transformaciju igre tijekom sezone. 

MOGU LI PROFESIONALNI USPJEH I SLAVA PROMIJENITI PRIORITETE KOD POJEDINOG TRENERA?

U trenerskom poslu mnoge situacije vas mogu otuđiti od poželjnih odnosa i uravnoteženog života. U ovom trenutku mislim da obitelj, vjera i prijatelji uvijek trebaju imat prioritet nad strukom i znanosti. Optimalno bi bilo postići ravnotežu u životu, a to zahtjeva balans između trenerskog djelovanja i drugih aktivnosti i odgovornosti. Da bi ostvarili ravnotežu u životu, važno je koristiti i druge aktivnosti van sporta koje nas čine cjelovitijim. 


MOŽE LI PORAZ BITI KONSTRUKTIVNO PERCIPIRAN?

Treneri i igrači trebaju znati i  zgubiti i tolerirati poraz. Zato je prvi zadatak trenera i stručnog tima uočavanje pogrešaka koje su stvarale prazne intervale u igri ili stanja neravnoteže u igri. Velika je pogreška ako se poraz interpretira kao potpuni neuspjeh, jer poraz može biti najvažniji izvor podataka za stvarne promjene koje treba učiniti u doselekciji momčadi te u procesu sportske pripreme. Pritom je potrebno uvjeriti igrače kako je selektivna korekcija pogreški put do uspjeha, kao i put za unaprijeđivanje izvedbe. Što se tiče toga kako provoditi trening nakon poraza trener i njegov stručni tim nikada ne smiju pokazivati potištenost i tjeskobu, već stanje raspoloženja koje stvara motivacijsku klimu usmjerenu na preinake u igri. Pozitivan trenerov pristup u situacijama poraza i pogreške povećava količinu pozitivnog samogovora i samopouzdanja kod igrača. Međutim, negativan pristup porazu može imati psihološku „cijenu“: razočarenje sportaša i smanjenje samopouzdanja. Isto tako, negativan pristup pogreški u izvedbi može povećati anksioznost i strah od pogreške, ali i povećati osjetljivost na buduće pogreške. Mali broj mladih sportaša ima snage ustrajati ako se svakodnevno suočavaju s frustracijama jer se loše osjećaju i mogu odlučiti prestati trenirati. Danas velik broj djece napušta sport već u dvanaestoj godini.

Dakle, pogreška i poraz je iskustvo koje treba percipirati kao izvor informacija za unaprijeđivanje izvedbe, a ne kao katastrofu. Najvažnije je uočiti uzročne mehanizme poraza jer tada možemo provoditi selektivne korekcije pogreški koje će unaprijediti izvedbu i sportsko postignuće. Trenerova percepcija pogreške i poraza mora poticati izazov i insipiraciju kod igrača da unaprijede način treniranja, odnose na igralištu te taktičku disciplinu i odgovornost u ostvarenju koncepta igre. Najgore je ako igrač misli 'što ako pogriješim' ili 'što ako doživimo poraz' jer takva obrada informacija može potaknuti negativan samogovor što može činiti izvedbu lošijom, a time i smanjuje mogućnost sportskog postignuća. Važno je da igrače usmjeravamo da je na putu prema uspjehu poraz sastavni dio tog puta, ali da nema obeshrabrivanja ili skretanja s glavnog puta. Pritom potrebno je istaknuti kako je u vrhunskom sportu nužno ustrajati u trenucima neuspjeha i nastaviti dalje i da će takav način ponašanja dovesti cijelu momčad na stazu uspjeha. Vrhunski treneri i vrhunski igrači su usmjereni na cilj. S tim u vezi, treba ustrajati platiti cijenu da bi se ciljevi mogli ostvariti. Iz trenerskog iskustva očito je da igrači s prosječnim talentom, a izraženom ustrajnošću i sustavnim procesom višegodišnje sportske pripreme mogu ostvariti uspješnu sportsku karijeru. U konačnici, uspjeh se mjeri preprekama koje je pojedini trener i/ili igrač savladao tijekom sportske karijere. To treba biti trajni princip ponašanja u životu i u sportu.  

KAKVA JE ULOGA TRENERA NAKON PORAZA?

Uloga trenera treba biti usmjerena na prepoznavanje onih slabih strana igre koje su utjecale na poraz. Pritom je potrebno nakon poraza na prvom treningu provoditi selektivne korekcije igre i primjeniti regenerativni trening. Bilo bi optimalno poticati razvoj ili održavanje jakosti gornjih ekstremiteta i stabilizatora te izvoditi vježbe koje potiču stabilnost i preciznost šuta. Mislim da su to četiri temeljna cilja treninga koja treba ostvariti nakon poraza ili pobjede. Iskustvo nam govori da poraze mentalno čvrsti treneri i igrači nadilaze jer svaku teškoću doživljavaju kao izazov i inspiraciju, a ne kao prijetnju. Pritom zadržavaju samopouzdanje i posvećenost u rješavanju problema koji su utjecali na poraz. Takvi profili trenera i kod sebe i kod igrača potiču razvoj optimizma. Mislim i vjerujem da svaki poraz može biti prilika za rast i razvoj trenera, pojedinog igrača i cijele momčadi.

TKO SU NAJUSPJEŠNIJI TRENERI U STVARANJU NATJECATELJSKOG REZULTATA?

Čini se da su najkompetentniji praktičari koji posjeduju ekspertno znanje i iskustvo istodobno najbolji treneri. Mislim da je Željko Obradović prvi ekspert košarkaške igre u Europi, trener pobjednik koji trenira igrače kako dobivati utakmice i kako postići vrhunsku izvedbu u nizu utakmica na različitim razinama natjecanja. Jedan je od trenera koji utječe na osobnost igrača i identitet momčadi. Nesumnjivo je da kao vrhunski stručnjak posjeduje izraženu emocionalnu inteligenciju, autoritet znanja, autoritet ličnosti, kao i autoritet natjecateljskog rezultata. Nadalje, kao trener izrazito je precizan u zahtjevima igre, ali i u praćenju i vrednovanju uspješnosti obavljanja zadataka u igri pojedinog igrača i cijele momčadi. Pritom traži od igrača taktičku disciplinu i taktičku odgovornost, kao i uzajamno pomaganje u svim fazama igre. Na svakom treningu i utakmici stvara odnos povjerenja između sebe i igrača te pokazuje razumijevanje za njihove probleme i sudjeluje u njihovom rješavanju. U konačnici, posjeduje umijeće kako iskoristiti potencijal cijele momčadi.

ŠTO JE NAJVAŽNIJE OSTVARITI ZA USPJEH U TIMSKOM SPORTU?

U timskom sportu za postizanje sportskog postignuća postaje sve važnija selekcija igrača, selekcija i transformacija igre, način treniranja koji određuje razinu pripremljenosti i regulaciju sportske forme, trenerovo ponašanje i sposobnost trenera da razvija natjecateljski duh, da potiče želju za pobijeđivanjem te stvara pobjedničku atmosferu. Isto tako, njegovo oblikovanje motivacijske klime na treningu i natjecanju može odrediti u konačnici vrhunsku izvedbu. Važno je znati da nisu najbolji treneri oni koji najviše znaju, nego oni koji znaju pripremiti najadekvatniju taktiku igre u odnosu na potencijal cijele momčadi, oni koji znaju voditi pametne treninge te selekcionirati i doselekcionirati igrače koji se nadopunjavaju u igri, stvarati klimu koja omogućava razvojni trening, kao i igru na gornjoj granici sposobnosti i vještina cijele momčadi. 

Za natjecateljski uspjeh presudan je sastav momčadi koju trebaju činiti stvaratelji igre, igrači koji mogu obavljati najteže zadatke na unutarnjim i vanjskim pozicijama u obrani i napadu, kao i realizatori unutar i izvan reketa. Pritom važno je da se odabrani igrači nadopunjavaju u igri. Takav pristup ozbiljnom odabiru igrača smatrali su najvažnijom zadaćom u trenerskom djelovanju i „investicijom velikog rizika“. Isto tako, tada su vrhunski treneri znali da pobjeđuje igrač i momčad koja ono što zna izvodi na razini prenaučenosti. Vrhunski učitelji i/ili treneri su bili profesionalno neumoljivi i nepopustljivi u ponavljanju novih vještina i prethodno automatiziranih te su bili skloni organiziranom treningu i organiziranoj igri. Današnji treneri u timskom sportu pokušavaju ostvariti prikladan psihološki odnos spram igrača te zahtjevaju od njih učinkovitu individualnu i timsku igru u obrani i napadu, kao i individualnu i kolektivnu odgovornost. Pritom vjeruju ne samo znanju i vještinama, već i svojim osjećajima i profesionalnoj intuiciji. Generalno, najveći treneri se pouzdavaju u vlastite sudove, shvaćaju probleme igrača i preuzimaju odgovornost za konačni natjecateljski rezultat.

 U drugom dijelu intervju o uspjehu i neuspjehu saznajte odgovor na sljedeća pitanja:

  • KOJE KARAKTERISTIKE SU VAŽNE, A TREBA IH POTICATI KOD MLADIH IGRAČA, A KOJE KOD SENIORSKIH IGRAČA DA BI OSTVARILI USPJEH?
  • JE LI EFIKASNO IGRAČEVO SUOČAVANJE NA TRENAŽNI I NATJECATELJSKI STRES PREDUVJET USPJEHA? 
  • KOJE KARAKTERISTIKE ČINE PSIHOLOŠKI PROFIL POBJEDNIKA?
  • JESU LI SUSTAVI IGRE KOJE ODABIRE TRENER DOSTATNI ZA NATJECATELJSKE USPJEHE POJEDINE KOŠARKAŠKE MOMČADI?
  • JE LI EMOCIONALNA INTELIGENCIJA TRENERA I IGRAČA VAŽNA  ZA USPJEH U TIMSKOM SPORTU?
  • KOJI SU SKRIVENI TAKTIČKI ASPEKTI USPJEHA U KOŠARCI?
  • JE LI TAKTIČKA PRIPREMA U SENIORSKOJ KOŠARCI SVE VAŽNIJA ZA NATJECATELJSKI USPJEH?
  • KAKO RJEŠAVATI NEPROFESIONALAN NAČIN PONAŠANJA IGRAČA?
  • JE LI USPJEŠNA PICK IGRA U FAZI NAPADA I USPJEŠNA OBRANA OD TAKVIH AKCIJA PREDUVJET USPJEHA U EUROPSKOJ KOŠARCI?
  • KOJE SU TEMELJNE VJEŽBE U SITUACIJSKOM TRENINGU, A PREDUVJET SU NATJECATELJSKOG USPJEHA?
  • KOJI OBRAMBENI I NAPADAČKI MANEVRI RAZLIKUJU USPJEŠNE OD NEUSPJEŠNIH MOMČADI?