Treneri i roditelji imaju ishodišnu ulogu u cjelovitom razvoju mladih košarkaša.

SLAVKO TRNINIĆ: Primarno uloga učitelja košarkaške igre je poticanje cjelovitog razvoja igrača 

Autor: Branko Tabak

Photo: Zvonko Kucelin 

U prvom dijelu intervjua s prof. dr. sc. Slavkom Trninićem imali smo potrebu razgovarati o različitim temama koje uključuju cjeloviti razvoj igrača.

Zahvaljujući čelnim ljudima HKS-a nastavlja se ciklus predavanja koji obuhvaća učenje treniranja, usvajanje različitih načina treniranja na situacijskom treningu, trening usmjeren na cjeloviti razvoj sportaša te na treniranje kako pobjeđivati na nizu natjecanja. S tim u vezi, nakon predavanja na završnici prvenstva za mlađe dobne skupine (od U-19 do U-13) koje se održalo od 23.-26.5.2019. na temu „Sustav cjelovitog razvoja igrača – „II. DIO“ vodili smo neformalni intervju s prof. dr. sc. Slavkom Trninićem s ciljem dobivanja jasnih i potpunih odgovora na pitanja koja intrigiraju učitelje i trenere košarkaške igre, a povezani su sa stvaranjem vrhunskih igrača. Na ovom drugom dijelu predavanja o sustavu cjelovitog razvoja igrača bili su Joke Vranković, Arijan Komazec, Vladimir Anzulović, Ante Nazor, Jure Šango, Jakov Borčić, Mladen Erjavec, Rajko i Šime Vidaković, Jure i Tomislav Ružić, Damir Rajković, Milan Karakaš, Milan Čanković...Svi prisutni bili su jako zadovoljni načinom objašnjavanja kako u procesu sportske pripreme poticati cjeloviti razvoj igrača.

ŠTO SUSTAV CJELOVITOG RAZVOJA IGRAČA OBUHVAĆA?

Prije svega to je sustav koji je usmjeren na stvaranje vrhunskih košarkaša, a uključuje razradu plana i programa za mlađe dobne skupine od U-8 do U-19. Plan i program obuhvaća stupnjevito poučavanje/učenje i vježbanje košarkaške igre za dobne skupine od U-8 do U-19, a usmjeren je na cjeloviti razvoj djece i mladih košarkaša. Cjelokupan sustav oblikovan je u suradnji s kolegom dr.sc.Antom Pericom (pomoćni trener seniorske reprezentacije Austrije, glavni trener juniorske reprezentacije i instruktor njihovog košarkaškog saveza). Sustav cjelovitog razvoja igrača pokazuje metodički slijed stjecanja vještina, usvajanje principa različitih sustava obrane, stjecanje principa za otvorenu geometriju igre u tranziciji napada i pozicijskom napadu te sustava komunikacije u igri. Posebno su obrađena specifična znanja iz područja tjelesnog, kognitivnog, emocionalnog i socijalnog razvoja djece i adolescenata. To proizlazi iz činjenice što su igrači nositelji igre i natjecateljskog rezultata, kao i ostvarenja trenera i kluba u kojem igraju. 

MOGU LI SE VRHUNSKI REZULTATI U KOŠARCI POSTIZATI SAMO NA TEMELJU VRHUNSKOG IGRAČKOG POTENCIJALA?

Smatram da je preduvjet razvoja igračeva potencijala u stvarnu kvalitetu vrhunski učitelj košarkaške igre. Da bismo ostvarili kontinuitet kvalitetne specifične edukacije potrebni su posebni tečajevi koji će biti usmjereni na tematske cjeline koje obuhvaćaju razvoj stvaranja vrhunskih igrača i vrhunske izvedbe te kampovi koji će biti usmjereni na učenje različitih tehnologija treninga koje omogućavaju stvarne promjene u učinkovitosti individualne i timske izvedbe. Sustav situacijskog treninga je usmjeren na mlađe dobne skupine te potiče poznavanje i razumijevanje igre. Igrači u svakoj fazi igre moraju znati što mogu, što moraju i što ne smiju činiti kako bi se uspješno nadigravali u igri. Dominantne igrače/ekipe moguće je oblikovati jedino načinom treniranja koji potiče iznalaženje kreativnih rješenja, odnosno oslobađanje od pravila shematskog reagiranja, posebice u završnicama akcija. Za takav pristup nužno je stjecati tehničko-taktičke i psihološke vještine kao i principe slobodne igre do razine prenaučenosti. Za igrače iz naše škole tipično je izbjegavanje shematiziranih i poznatih modela. Naše najveće igrače je obilježavala izvjesna doza neposlušnosti, a poznato je da su najlucidnije inovacije u igri nosili upravo neposlušni igrači. Kreativnost, maštovitost i lucidnost su obilježja uspješnih igrača i momčadi.

KAKAV TRENERSKI STIL TREBA BITI U RADU S RAZLIČITIM DOBNIM SKUPINAMA?

U mlađim dobnim skupinama ponašanje trenera treba biti primarno usmjereno na stjecanje tehničko-taktičkih i psiholoških vještina kao i na motiviranje mladih igrača. Smatram da je situacijski pristup najvažniji u vođenju igrača i cijele momčadi. Izgleda da je presudna  jasna i razumljiva komunikacija u trenažnom procesu i na utakmici za uspješno obavljanje zadataka u igri. Učitelji košarkaške igre trebaju poticati kod djece „uživanje u igri zbog same igre“. Instruktivni stil je prikladan u radu sa mladim košarkašima jer omogućava stjecanje znanja u igri, unaprijeđivanje vještina i povećanje stupnja razumijevanja igre. Također podržavajući trenerski stil je primjeren s natjecateljski iskusnim igračima gdje je trener podrška i motivator. Vrhunski treneri sve više uključuju igrače u donošenje odluke pod pretpostavkom da ti profili igrača posjeduju izraženo natjecateljsko iskustvo i visok stupanj razumijevanja igre. Treći trenerski stil koji se primjenjuje u radu sa različitim dobnim skupinama je „zapovjedni“ stil. Tako primjerice, takav stil treneri primjenjuju u stressfull situacijama (npr. pod pritiskom vremena i rezultata) gdje se zahtijeva precizno obavljenje različitih zadataka u igri koji kreiraju otvoren šut u fazi napada ili „prisiljavaju“ protivnika na promjenu ritma šuta u fazi obrane. Nadalje, postoji četvrti trenerski stil koji nazivamo delegirajući stil. Primarna uloga trenera kod primjene ovog stila je prenošenje uopćenih smjernica te otvaranje igračima slobode u izvedbi. Trenersko iskustvo upućuje kako su nefleksibilni treneri stereotipni, te nisu spremni adaptirati se obilježjima sportskog okruženja u kojem djeluju i osobinama igrača koje treniraju. Važno je istaknuti kako u procesu sportske pripreme prekomjerno nadziranje igrača neće kod njega poticati razvoj unutarnje motivacije. U trenažnom procesu postoje mogući problemi da mladi sportaš ulaže napor kada trener nadzire situaciju i obratno kada trener ne kontolira pojedinog igrača. Takav profil igrača smanjuje ulaganje napora, a time i ograničava razvoj i iskoristivost vlastitog potencijala. 

KOJI JE PRVI KORAK KOJI TREBA UČINITI PRIJE PLANIRANJA I PROGRAMIRANJA TRENINGA?

Prvi korak je procjena cjelokupnog potencijala. Provodi se već u mlađim dobnim skupinama prije nego što postavljamo ciljeve, zadaće i vremenske cikluse za ostvarenje postavljenih ciljeva. Međutim procjena stvarne kvalitete igrača započinje od četrnaeste godine ako je specifično trenažno iskustvo ili treniranje košarkaške igre minimum četiri godine. Izvori podataka o potencijalu igrača, trenutnoj stvarnoj kvaliteti, upućuju na mogućnosti napredovanja pojedinog igrača. Isto tako potrebno je procjeniti biološku dob (Mirvaldova formula), imati u vidu trenažnu (generalna i specifična) i relativna dob (u kojem mjesecu je sportaš rođen) prije nego što činimo selekciju igrača i njihovo usmjeravanje na pojedine pozicije u igri. 

KOJE KARAKTERISTIKE TREBA PROCJENJIVATI PRIJE NEGO ŠTO SE PLANIRA I PROGRAMIRA TRENING U MLAĐIM DOBNIM SKUPINAMA?

Mislim da je potrebno procjenjivati temeljne sposobnosti i osobine, specifične sposobnosti i osobine, elementarne i specifične vještine kao i razinu pripremljenosti u odnosu na dob. S tim u vezi, u natjecanju treba pratiti i vrednovati pokazatelje izvedbe kod pojedinog igrača, ali i provoditi procjenu njegove ukupne stvarne kvalitete (razina cjelokupne uspješnosti u igri na temelju postavljenog sustava kriterija). Rangiranje igrača moguće je provesti na temelju njegove ukupne vrijednosti.

KOLIKO JE BITNA PODRŠKA TRENERA I RODITELJA U RAZVOJU MLADIH IGRAČA?

Treneri i roditelji imaju ishodišnu ulogu u cjelovitom razvoju mladih košarkaša. Podrška trenera i roditelja omogućuje osjećaj sigurnosti kod mladih košarkaša te povoljno utječe na podizanje samopoštovanja kao i na njihov osjećaj emocionalne sigurnosti. Pri tome je presudno postavljanje realno ostvarivih, visoko zahtjevnih, mjerljivih i specifičnih ciljeva kao i posvećenost postavljenim ciljevima. Treneri i roditelji bi trebali sustavno utjecati na određene stavove, uvjerenja i vrijednosti koji se odražavaju na oblikovanje zrele osobnosti. Previše zaštitničkog ponašanja roditelja može otežati stjecanje neovisnosti kod djeteta. Uvijek treba procjeniti individualnost i specifičnost pojedinog djeteta ili adolescenta te u skladu s tim prilagoditi vlastito ponašanje. Tako primjerice, natjecateljska anksioznost je povezana s niskim samopoštovanjem kod mladog košarkaša. S druge strane na uživanje u košarkaškoj igri najviše utječe visoka unutarnja motivacija (usmjerenost na izazov i težinu zatatka). Program usmjeren na savladavanje vještina i kvalitetu suradnje u igri potiče razvoj individualne i timske izvedbe. U mlađim dobnim skupinama usmjerenost na učenje, zadatak, na savladavanje vještine, na ulaganje napora, na kvalitetu suradnje sa suigračima treba biti primaran u trenažnom procesu. 

KAKVA KOMUNIKACIJA TRENERA TREBA BITI S RODITELJIMA?

U određenim vremenskim ciklusima potrebno je razgovarati s roditeljima o ponašanju djeteta na treningu i na utakmici. Frustrirajuće je za trenere kad roditelj svoje nezadovoljstvo iskazuje prigovaranjem i kritikama koje nemaju opstojnost u činjenicama nego u subjektivnoj percepciji roditelja. Jedan od zadataka učitelja košarkaške igre je zadobit povjerenje mladog košarkaša i roditelja. Iskrenost trenera prema sebi i prema svojim sportašima i roditelju je preduvjet uspostavljanja povjerenja. Važno je istaknuti kako djeca već od 8. do 12. godine su sposobna rječima izraziti svoje osjećaje. Nadalje, u pubertetu (koji započinje oko 11. godine), u razdoblju krize identiteta u ranoj adolescenciji (11 do 13 godina) važno je uspostaviti povjerenje. Učitelj košarkaške igre u trenažnom procesu treba omogućiti mladim košarkašima da usvoje vještine i principe razumijevanja igre, ali i da potiču rizičnost u izvedbi te odlučnost tijekom igre. 

JESTE LI SKLONI RADIKALNOJ SELEKCIJI U MLAĐIM DOBNIM SKUPINAMA?

U košarci stručni timovi odabiru mjerne instrumente za procjenu potencijala i rangiraju igrače na temelju trenutne razine razvijenosti potencijala i ukupne stvarne kvalitete igrača. Nisam sklon radikalnoj selekciji tijekom rane adolescencije (11 do 13 godina) niti srednje adolescencije (13 do 15 godina). Uvijek moramo imati u vidu da pojedini profili igrača zahtijevaju strpljenje od trenera, vjeru u uspješan ishod procesa sportske pripreme, te da je kod igrača koji imaju usporen rast i razvoj potrebno produženo odrastanje. 

NA TEMELJU KOJIH KRITERIJA SE ODABIRU MJERNI INSTRUMENTI ZA PROCJENU POTENCIJALA?

Kriteriji se odabiru na temelju koeficijenta važnosti pojedinih individualnih karakteristika koje utječu na učinkovitu individualnu i timsku izvedbu. Stupanj razumijevanja igre, razina prenaučenosti vještina, emocionalna stabilnost i savjesnost su temeljna obilježja koja utječu na kontinutitet napredovanja igrača i njegovu stabilnost u učinkovitosti izvedbe. Važno je poznavati koeficijent nasljednosti pojedinih karakteristika kao i mogućnosti selektivne kompenzacije deficita te načine treniranja koji potiču optimalni razvoj potencijala igrača. Tako primjerice, karakteristike ili osobine ličnosti su 30 do 50 posto nasljedni, a 50 do 70 posto pod utjecajem okoline. Isto tako tjelesna visina je 90 posto nasljedna  a 10 posto pod utjecajem okoline. Nadalje, tjelesna težina je 50 posto nasljedna a 50 posto pod utjecajem okoline. Interesantno je da su specifične spoznajne sposobnosti 40 posto nasljedne a 60 posto pod utjecajem okoline. 

 JE LI U VRHUNSKOJ KOŠARCI OSOBINE LIČNOSTI ZNAČAJNO UTJEČU NA OSTVARENJE POTENCIJALA I STVARNE KVALITETE IGRAČA?

U vrhunskoj košarci temeljne i specifične osobine ličnosti i motivacija mogu „olakšati“ ili „prigušiti“ ostvarenje potencijala igrača, odrediti način treniranja i iskoristivost cjelokupnog potencijala igrača. Tako primjerice, emocionalno nestabilan igrač nije u mogućnosti da ostvari stabilnost u načinu treniranja, konzistentnost u učinkovitosti izvedbe u nizu natjecanja. Isto tako, igrač s niskom razinom savjesnosti pokazuje nedostatak usmjerenosti što se može reflektirati kroz nedisciplinu i neodgovornost u izvedbi.  Zato u višegodišnjem procesu sportske pripreme potrebno je poticati razvoj samodiscipline, odgovornosti, marljivosti, težnju k postignuću, entuzijazam, ali i naglašavati uživanje u učenju i izvedbi. Također, nužno je poticati stjecanje psiholoških vještina kao što su predočavanje, sposobnost postavljanja ciljeva i kontrola fokusa pažnje. 

Iskustvo nas upućuje kako igrači koji imaju izraženu mentalnu čvrstoću, optimizam i spremnost za kontaktnu igru se efikasno suočavaju s tjelesnom agresivnošću protivnika i natjecateljskim pritiskom. Isto tako i visok stupanj razumijevanja igre, kreativnost i maštovitost mogu „olakšati“ uspješno rješavanje problemskih i složenih situacija u igri. Nadalje, taktička disciplina i odgovornost te kvaliteta suradnje koja utječe na uspješno obavljanje zadataka unutar koncepta igre značajno utječu na ostvarenje cjelokupnog potencijala momčadi. 

 JE LI RAD NA OSNOVAMA IGRE NAJVAŽNIJI U MLAĐIM DOBNIM SKUPINAMA?

Košarkaška igra je sastavljena od temeljnih i specifičnih vještina koje se „testiraju“ u svim fazama tijeka igre kao i u prekidima igre. S tim u vezi potrebno je istaknuti kako u osnove igre ne pripadaju samo tehničko-taktičke vještine već i efikasna igra 1 na 1, 2 na 2 i 3 na 3. Igrači koji su imali priliku kontinuirano raditi na temeljnim i naprednim vještinama kao i kombinacijama vještina u odnosu na njihove individualne karakteristike imali su preduvjet za kontinuitet napredovanja u individualnoj i timskoj izvedbi. Izvrsna ili superiorna igra zahtjeva ne samo automatizam već i primjenu vještine u igri kao i inventivnu i inovativnu kreativnost na pojedinoj poziciji ili višestrukim pozicijama u igri koje zahtijevaju specifične sposobnosti, osobine, vještine i umijeće kod pojedinog igrača. 

ŠTO JE NAJVAŽNIJE ZA RAZVOJ POTENCIJALA IGRAČA?

Stjecanje vještina do razine prenaučenosti te unaprjeđivanje stupnja razumijevanja igre su važni preduvjeti razvoja potencijala igrača. Učitelji i treneri košarkaške igre se razlikuju u načinu formiranja vještina. Preciznije iza rada na vještini može stajati razrađeniji ili manje razrađen sustav „malih“ detalja i finesa koji čine vještinu i umiječe. Dakle jedan od ciljeva trenažnog procesa je postići stabilnost u učinkovitosti izvedbe što zahtijeva ne samo razvoj tehničko-taktičkih vještina već i stjecanje psiholoških vještina do razine prenaučenosti kao i specifičnu pripremljenost igrača za pojedinu poziciju ili višestruke pozicije i uloge u igri. Sportaši koji imaju visok stupanj uvjerenja u vlastite mogućnosti, koji doživljavaju trening i natjecanje kao priliku za razvoj cjelokupnog potencijala i koji su svakodnevno predani učenju i vježbanju mogu razviti stabilnost u izvedbi u nizu natjecanja. 

KOJI ASPEKTI U RAZUMIJEVANJU IGRE SU VAŽNI ZA IZVEDBU I OSTVARENJE NATJECATELJSKOG USPJEHA?

Mislim da tehničko-taktička, kondicijska, psihološka, natjecateljska i teoretska priprema igrača(cjelovita priprema) je usmjerena na ostvarenje natjecateljskog uspjeha. Za ostvarenje sportskog postignuća nužno je obuhvatiti dijelove ili aspekte razumijevanja igre kao što su: kako odigrati završnicu utakmice s obzirom na trenutni rezultat, kako razviti osjećaj za trajanje napada, shvaćanje jakih ili slabih strana svojih suigrača te u skladu s tim podešavanje vlastite igre, prepoznavanje jakih ili slabih strana suparnika, prepoznavanje i nadigravanje missmatch situacija te područje kako dobivati utakmice. Takav pristup razumijevanju igre uključuje strategiju i taktiku igre koja se temelji na zakonitostima košarkaške igre koje stručnjaci trebaju poštovati da bi ostvarili kontinuitet natjecateljskog uspjeha. 

Veliki natjecatelji bolje iskorištavaju vlastiti potencijal pod natjecateljskim pritiskom. Međutim potrebno je istaknuti kako nije konstruktivno da sportaš posjeduje niti pretjerani, a niti preniski osjećaj taktičke discipline i odgovornosti u igri. Tako primjerice, sportaša sa pretjeranim osjećajem odgovornosti preduboko doživljava svoje pogreške i o njima „stalno misli“, pa je zato manje uspješan. Isto tako i preniska razina taktičke odgovornosti može ometati uspješnost ekipe. 

JE LI SPREMNOST NA SURADNJU I KOMUNIKACIJU TEMELJNI PREDUVJET RAZVOJA MEĐULJUDSKIH ODNOSA U EKIPI?

Postoje razni oblici suradnje i komunikacije s igračima. Razina kooperativnosti uvjetovana je komunikacijom igrač-trener i igrač-igrač te razinom kohezivnosti momčadi. Zato neprekidno treba poticati svjesno sudjelovanje u suradnji i raznim uzajamnim oblicima pomaganja u svim fazama igre te poticati igrače da shvate kako su uspješniji kao tim dok pomažu jedni drugima i sinergijski djeluju u svim fazama tijeka igre. Kooperativnost je u timskim sportskim igrama i preduvjet za izražavanje igračevog potencijala kao i cjelokupnog potencijala momčadi. 

JE LI SVAKI IGRAČ NA TRENINGU I NATJECANJU TREBA BITI SPREMAN PRIMATI POVRATNE INFORMACIJE I SELEKTIVNO KORIGIRATI IGRU?

Svaki igrač u timskim sportovima mora biti spreman primati povratne informacije – od onih koje proizlaze iz poznavanja izvođenja pokreta i iz poznavanja rezultata. S tim u vezi, zahvaljujući povratnim informacijama igrač zna kada i zašto je pogriješio i što treba korigirati u reakcijama u igri. U procesu sportske pripreme nakon brojnih ponavljanja tehničko-taktičkih elemenata pojedinačni motorički odgovori organiziraju se u složene motoričke programe koji se prilagođavaju pod utjecajem osjetnih povratnih informacija bez svjesne kontrole zato što se senzomotoričke vještine koje sportaš uvježbava prenose, pod utjecajem velikog broja ponavljanja, s viših razina na niže razine živčanog sustava. Tako u procesu sportske pripreme automatizirane vještine (motorički programi) oslobađaju sportaševe spoznajne funkcije za selektivno rješavanje situacija u igri koje se temelji na usmjerenosti i zadržavanju koncentracije, perceptivnoj brzini, prepoznavanju situacija, na sposobnosti predviđanja poteza suigrača i protivničkih igrača, te na selektivnom odlučivanju i reagiranju u igri.