Intervjui
Slavko Trninić: Učitelji mlađih dobnih skupina trebaju biti vizionari

Slavko Trninić: Učitelji mlađih dobnih skupina trebaju biti vizionari

Autor: Branko Tabak Photo: Basketball.hr (Šime Zelić)

U nastavku intervjua s prof.dr.sc. Slavkom Trninićem pitali smo i raspravljali o aktualnim temama koje su povezane posredno ili neposredno sa uspjehom ili neuspjehom.

ČETVRTI DIO INTERVJUA
O USPJEHU I NEUSPJEHU (II DIO)

KAKO PROCJENJIVATI CJELOKUPNU USPJEŠNOST IGRAČA U KOŠARKAŠKOJ IGRI?

Ocjena natjecateljske uspješnosti pojedinog tipa igrača temelji se na ocjeni ukupne kvalitete njegove igre. Takav pristup modelu odlučivanja za ocjenjivanje uspješnosti igrača u igri zahtjeva ocjenu kvalitete igranja u obrani (razina pritiska u obrani, pomaganje u obrani, uspješnost u obrani protiv blokova, blokiranje šuta, osvajanje lopti, skakačka uspješnost u obrani, uspješnost u tranzicijskoj obrani i sposobnost igranja na višestrukim pozicijama u obrani) i ocjenu kvalitete igranja u napadu (kontrola lopte, vještina dodavanja, prodor s loptom, šut s vanjskih pozicija, šut s unutarnjih pozicija, slobodna bacanja, iznuđivanje osobnih grešaka i realizacija, postavljanje uspješnih blokova, napad bez lopte, skakačka uspješnost u napadu, uspješnost u tranzicijskom napadu i sposobnost igranja na višestrukim pozicijama u napadu). Na temelju navedenih sustava kriterija za procjenu stvarne kvalitete moguće je učinkovitije usmjeravanje igrača na pojedine pozicije i uloge u igri kao i samovrednovanje i samopraćenje izvedbe. Radi postizanja sportskog rezultata važno je procjeniti stvarnu kvalitetu (uspješnost) i potencijal pojedinog igrača. Potrebno je znati kako je koeficijent važnosti navedenih kriterija različit za pojedinu poziciju i ulogu u igri. 

KOJE KARAKTERISTIKE SU VAŽNE, A TREBA IH POTICATI KOD MLADIH IGRAČA, A KOJE KOD SENIORSKIH IGRAČA DA BI OSTVARILI USPJEH?

U mlađim dobnim skupinama najvažniji faktori koji predviđaju uspješnost mladog sportaša su motoričko- funkcionalne sposobnosti i karakteristike tjelesne građe (npr. visina tijela, visina dohvata, širina šake, odnos između brzih i sporih mišićnih vlakana). Razvoj potencijala darovitih mladih igrača zahtijeva ovladavanje vještinama i principima razumijevanja igre bez kojih nema razvoja sportsko-specifičnih sposobnosti kod igrača. Učitelji košarkaške igre trebaju poticati rizičnost u izvedbi kod darovitih igrača koji posjeduju „znanja u igri“ i vještine. Isto tako, treneri bi trebali poticati spontanitet, kreativnost i maštovitost, želju da se postignu određeni ciljevi te strategije koje igrači mogu koristiti kako bi postigli realno ostvarive, mjerljive i specifične ciljeve. Pored toga, mlade igrače potrebno je poučavati da samostalno postavljaju ciljeve jer su oni temelj motivacije. Treneri mlađih selekcija trebaju djelovati ne samo na jake, već i na slabe strane igračevog potencijala i njegove trenutne stvarne kvalitete u igri. Isto tako, trebaju biti sposobni prepoznati koji „dijelovi“ potencijala nisu potaknuti kod pojedinog igrača u procesu rasta i razvoja te što može u njegovoj budućoj igri biti ometajući faktor za uspješan prijelaz u seniorsku selekciju. To upućuje da učitelji mlađih dobnih skupina trebaju biti košarkaški vizionari.

U seniorskim selekcijama pored navedenih karakteristika koje predviđaju uspješnost pojedinog igrača presudne su osobine ličnosti (npr. visoka savjesnost i visoka emocionalna stabilnost), brzina obrade vidnih informacija, snaga karaktera i poželjni misaoni postav koji može utjecati na mogućnosti stvarnih promjena koje pojedini igrač može ostvariti tijekom sportske karijere. Izgleda da je u vrhunskoj seniorskoj košarci  najvažnija dosljednost u načinu treniranja, stabilnost u načinu igranja i konzistentnost u ponašanju u odnosu na suigrače. Iskustvo ukazuje da dimenzije koje određuju uspješnu izvedbu tijekom utakmice su sposobnost usmjeravanja i zadržavanja koncentracije i kontrole intenziteta igre na treningu i utakmici, kao i konzistentnost u učinkovitosti izvedbe pojedinog igrača i cijele momčadi. Zato trener treba strategiju i taktiku igre i treninga prilagoditi stanju pripremljenosti, kao i specifičnim karakteristikama igrača te u skladu s njima postaviti zadatke unutar pozicije i uloge u igri. Dvije osobine ličnosti (niska savjesnost i niska emocionalna stabilnost) mogu utjecati na nestabilnost u načinu treniranja, na nekonzistentnost u učinkovitosti izvedbe, ali i na nestabilne odnose na igralištu. Dakle, suvremena košarka zahtjeva osim izraženih motoričko-funkcionalnih sposobnosti i tjelesne građe, inteligenciju, motivaciju i stabilnost ličnosti, kao i cjelovitu pripremljenost koja se očituje kroz igračevu sposobnost kontrole ritma igre i brzine oporavka od trenažnog i natjecateljskog stresa. Šire gledano, da bi uspjeli u seniorskoj košarci potrebno je da igrači posjeduju optimalnu kombinaciju psiholoških i fizičkih atributa.

JE LI EFIKASNO IGRAČEVO SUOČAVANJE SA TRENAŽNIM I NATJECATELJSKIM STRESOM PREDUVJET USPJEHA? 

U suvremenoj košarci sve je veća razina trenažnog i natjecateljskog stresa što upućuje na važnost cjelovite pripremljenosti, kao i na važnost funkcioniranja ličnosti sportaša. Pritom, ličnost sportaša ima ishodišnu ulogu u prilagodbi na sve veće zahtjeve u vrhunskoj košarci. Adaptivno funkcioniranje sportaša u situacijama poraza, umora i trenažnog i natjecateljskog opterećenja određeno je i njegovom razinom pripremljenosti i strukturom ličnosti. U situacijama trenažnog i natjecateljskog stresa, uloga trenera je poticanje pozitivnih emocija i naglasak na pozitivnoj strategiji što može biti presudno za učinkovitu igru i brzinu obnavljanja i oporavak igrača. Pozitivna strategija u komunikaciji te u treniranju pojedinog sportaša ili cijele momčadi treba biti usmjerena na rješavanje problema u igri koji će unaprijediti individualnu i timsku izvedbu i sportsko postignuće. Velik broj utakmica, bezbrojna putovanja, neadekvatan broj treninga u odnosu na broj utakmica sasvim sigurno povećava razinu stresa kod igrača i trenera, ali i može utjecati na njihovo adaptivno funkcioniranje, na smanjenje treniranosti, kao i oscilaciju sportske forme. To zahtjeva tjelesnu i psihičku prilagodbu kao i primjenu adekvatnih metoda i sredstava za regeneraciju i oporavak, ali i učenje i uvježbavanje psiholoških vještina koje omogućavaju igračima efikasno suočavanje sa stresom. Isto tako, nužno je oblikovati individualne programe u sklopu treninga psiholoških vještina koji će pomoći pojedinom igraču u prilagođavanju natjecateljskim izazovima i zahtjevima na pojedinoj poziciji i ulozi u igri. Izgleda da košarkaši koji posjeduju izraženi optimizam, mentalnu čvrstoću, spremnost za kontaktnu igru, kao i strategije suočavanja sa stresom uspješnije reagiraju u uvjetima natjecateljskog pritiska.

KOJE KARAKTERISTIKE ČINE PSIHOLOŠKI PROFIL POBJEDNIKA?

Mislim da karakteristike kao što su usmjerenost na učenje ili ovladavanje vještinama, kao i usmjerenost na učinak ili rezultat, motiv za postizanje uspjeha i motiv za postizanje dominacije, samopouzdanje, liderske sposobnosti, mentalna čvrstoća, inteligencija i psihička izdržljivost čine psihološki profil pobjednika te imaju posebnu važnost u ostvarenju cjelokupnog potencijala sportaša. Takvu kombinaciju psiholoških atributa posjeduju super elitni igrači koji su stvarali natjecateljski uspjeh na najvišim razinama natjecanja.  Igrači koji kontinuirano u kritičnim trenucima utakmice realiziraju akcije, koji kontrolirano reagiraju na provokacije su igrači odluke koji nisu skloni gubljenju vjere u uspješan ishod. Situacijski trening koji potiče razvoj psihološkog profila pobjednika treba uključivati poticanje preuzimanja odgovornosti i inicijative u situacijama unutar vlastitog sustava igre kako bi se osigurala uigranost cijele momčadi. Uvježbavanje kako odigrati završnicu utakmice zahtjeva da se na situacijskom treningu ponavljaju odabrani taktički sustavi igre uz prisutne suce i semafor. 

Pravi natjecatelji cijene posvećenost i izazove, izraženo vole natjecanje sa samim sobom i sa drugima, uživaju u stressfull situacijama, vole teške situacije, a u kritičnim trenucima utakmice preuzimaju rješavanje situacija u igri. Takvi profili igrača najviše uživaju kada igraju protiv najboljih protivnika. U takvim trenucima u većoj mjeri ostvaruju i učinkovitost u izvedbi. Procjena pobjednika kod vrhunskih trenera ne temelji se samo na njihovom cjelokupnom potencijalu, već na izvoru podataka koliko iskorištavaju vlastiti potencijal u kritičnim trenucima utakmice. Nadalje, za oblikovanje psihološkog profila pobjednika važno je poticati optimizam, pozitivan stav prema preuzimanju odgovornosti, ali i identificirati i ispravljati loše navike, razvijati fokusiranje pažnje u stressfull siutacijama, poticati razvoj sposobnosti mijenjanja razine pobuđenosti, unaprijeđivati samopouzdanje te razvijati ustrajnost u uspješnom obavljanju zadataka u igri. 

JESU LI SUSTAVI IGRE KOJE ODABIRE TRENER DOSTATNI ZA NATJECATELJSKE USPJEHE POJEDINE KOŠARKAŠKE MOMČADI? 

Napadački i obrambeni sustavi trebaju se temeljiti na adekvatnom korištenju potencijala pojedinog igrača i cijele momčadi. Za uspješnu primjenu sustava igre u fazi napada potrebno je usavršavati usklađenost tempa kretanja i pravovremenost i točnost akcija. Trener i stručni tim trebaju oblikovati geometriju igre u napadu koja će kreirati visok postotak šuta za različite tipove igrača, kreirati mogućnosti prodora za igrače koji su sposobni stvarati prednost te otvoriti mogućnosti skoka u napadu za najbolje skakače u napadu.

Za usklađeno i zajedničko djelovanje igrača i momčadi nisu dostatne osnove igre i principi organizirane igre, već je potrebno u situacijskom treningu poticati razinu specifičnih osobina ličnosti kao što su: taktička disciplina, taktička odgovornost, kao i kvaliteta suradnje igrača. Važno je istaknuti kako valjani sustavi obrane i napada nisu dostatni za natjecateljski uspjeh već je važno kako se trenira, kako se igra i kako se igrači odnose na igralištu. Danas je presudna razina vještine, umijeće i stupanj razumijevanja igre, kreativnost, igračko i natjecateljsko iskustvo i igračka prilagodljivost na zahtjeve pojedine razine natjecanja te konzistentnost u učinkovitosti izvedbe u nizu utakmica.

Moramo znati ako igrači nemaju visoku razvijenost tehničko-taktičkih i psiholoških vještina, ako „ne vide u igri“, ako ne znaju što mogu učiniti u svakom trenutku na unutarnjim i vanjskim pozicijama, napad neće biti efikasan neovisno o njegovoj sofisticiranosti. Taktički aspekti uspjeha u europskoj košarci određeni su jedinim stabilizirajućim faktorom igre - obranom koju mora, prije svega, obilježavati disciplina u: pritisku na loptu, uzajamnom pomaganju i visokom zatvaranju prilaza košu prije hvatanja odbijenih lopti. Nadalje, važna je brza tranzicija obrane (sprint ispod nivoa lopte) s brzim matchiranjem vanjskih i unutarnjih igrača, kao i brzina tranzicije napada gdje je kolektivno pretrčavanje protivnika preduvjet za kreiranje otvorenog šuta i skoka u napadu.

JE LI EMOCIONALNA INTELIGENCIJA TRENERA I IGRAČA VAŽNA SPOSOBNOST ZA USPJEH U TIMSKOM SPORTU?

Iskustvo nas upućuje da treneri i igrači trebaju posjedovati specifične sposobnosti za: upravljanje emocijama (osobito negativnim), suočavanje sa stresom, neodustajanje od zadatka ostvarivanja ciljeva, utjecaj i vođenje igrača i stručnog tima te vještine za rješavanje konflikta. Vjerujem da emocionalna inteligencija kao prilagodljiv oblik inteligencije može poslužiti za „prognozu“ uspjeha za trenersku i igračku karijeru. 

KOJI SU SKRIVENI TAKTIČKI ASPEKTI USPJEHA U KOŠARCI?

Individualna i timska kontrola intenziteta igre je uz sposobnost usmjeravanja i zadržavanja koncentracije u obavljanju zadataka u igri postala presudan faktor koji utječe na natjecateljski uspjeh momčadi.

Trener u procesu pripreme treba biti primarno usmjeren da mijenja dijelove igre koji omogućavaju regulaciju intenziteta igre kao što su:

Disciplinirani pritisak na loptu, kontrola pozicije obrane na strani lopte i od lopte koja čini igrače brzim u reakcijama, kao i visoko zatvaranje prilaza košu

Rješavanje ili „kontroliranje“ hvatanja kratko i dugo odbijenih lopti u obrani

Brzina cirkulacije igre u fazi tranzicijskog i pozicijskog napada koja omogućuje usklađenost tempa kretanja, pravovremenost i točnost izvedbe te svrsishodne međusobne kretnje u napadu s brzim protokom lopte. Pritom, igrači moraju znati što mogu, što ne smiju, kao i što moraju učiniti na unutarnjim i vanjskim pozicijama u obrani i napadu te 

Produžetak agresivnosti napada koji se očituje u skoku u napadu gdje se izbor prednje pozicije za skok u napadu izvodi prije nego što je šut izveden. To zahtjeva od igrača da predviđa gdje će se lopta odbiti (spacijalna anticipacija) i kada će se lopta odbiti (temporalna anticipacija). U tom segmentu igre je izbor prednje pozicije, stav pred skok, pravovremenost i ustrajnost u hvatanju odbijenih ili ničijih lopti najvažniji psihološki atribut koji može posjedovati pojedini igrač.

 Međutim, ako se misli ostvariti aktivne minute u igri tada su presudne taktičke finese koje utječu na nagle promjene brzine i agresivnosti igre tijekom utakmice. Poseban naglasak mora biti na sustavu igre koji prisljava protivnika na stalne adaptacije koje stvaraju kod protivnika igru pogrešaka i smanjenu efikasnost u igri. 

TAKTIČKA PRIPREMA U SENIORSKOJ KOŠARCI JE SVE VAŽNIJA ZA NATJECATELJSKI USPJEH?

U suvremenoj košarci nužno je pripremiti optimalnu protutaktiku u odnosu na protivnika da bi iskoristili cjelokupni potencijal vlastite momčadi, a limitirali učinkovitost izvedbe protivnika. Pritom treneri trebaju postaviti višestruka obrambena rješenja (koja ne dozvoljavaju napadu da radi što hoće) da bi na taj način ne samo otežali igru protivniku, već istodobno usvajali vlastitu organizaciju napada protiv različitih obrambenih sustava i na taj način unaprijedili učinkovitost igre u fazi napada. Isto tako, potrebno je postaviti selekciju igre u napadu koja će omogućiti iskorištavanje potencijala pojedinog igrača i cijele momčadi u odnosu na slabe strane indivualne i timske igre u obrani protivnika. Treneri trebaju vjerovati ne samo konceptu protutaktike u odnosu na protivnika već i svojim instiktima koji ih mogu voditi do pravih reakcija tijekom utakmice. 

KAKO RJEŠAVATI NEPROFESIONALAN NAČIN PONAŠANJA IGRAČA KOJI PROIZVODI NEUSPJEH?

Svaka profesionalna institucija trebala bi imati kodeks ponašanja koji svaki igrač potpisuje prije nego što postane član momčadi. Djelovi pravilnika trebaju obuhvatiti: disciplinu, odgovornost, odnos prema suigračima, stručnom stožeru, sucima, publici, ponašanje na putu i odnos prema vlastitom zdravstvenom statusu. Norme ponašanja su jedan od temeljnih obrazaca koji zahtjeva savjesno ponašanje pojedinog igrača i cijele momčadi. To se reflektira i na taktičku disciplinu, taktičku odgovornost i uzajamno pomaganje u igri. Međutim, kada se problemi pojave tada je najvažnije rješavati u istom trenutku neprofesionalno ponašanje kod pojedinog igrača. Ako dozovolite da se nekontrolirano ponašanje kod pojedinog igrača pretvori u naviku tada je ona osobito u stresfull situacijama jača od trenerove riječi. 

JE LI USPJEŠNA PICK IGRA U FAZI NAPADA I USPJEŠNA OBRANA OD TAKVIH AKCIJA PREDUVJET USPJEHA U EUROPSKOJ KOŠARCI?

Pick igra iz različitih napadačkih geometrija s brzim protokom lopte i raznovrsnim završecima akcija može biti važan faktor uspjeha. Također, važno je na razni automatizma usvojiti i primjenjivati sustave obrane pick-a te uvježbavati pravovremenu komunikaciju koja je prvo pravilo timske obrane. Pritom, trener treba postaviti sustave pick igre u pozicijskoj i tranzicijskoj obrani i napadu koji trebaju odgovarati profilu pojedinog igrača i cijele momčadi što je preduvijet uspješne igre u današnjoj europskoj košarci. 

Na međunarodnom seminaru u Splitu gdje sam imao predavanje s Tonijem Kukočem, kada smo objašnjavali razvoj polivalentne tehnike, taktike i igre Toni je nedvojbeno rekao da je pick igra postala dominantna u europskoj košarci  jer je igra 1 na 1 postala deficitarna na unutarnjim i vanjskim pozicijama. Tako primjerice, nakon Dina Rađe, a to nije samo moje mišljenje već i mišljenje drugih trenera, nema igrača koji leđima i bočno prema košu igra superiorno na niskom i srednjem postu. Općenito postoji nedostatak super elitnih igrača u europskoj košarci. 

KOJE SU TEMELJNE VJEŽBE U SITUACIJSKOM TRENINGU, A PREDUVJET SU NATJECATELJSKOG USPJEHA?

Uvježbavanje igre u match-up situacijama 1 na 1, 2 na 2, 3 na 3, 4 na 4 i 5 na 5 pripadaju temeljnim vježbama na situacijskom treningu koje imaju direktan učinak na natjecateljski uspjeh. U situacijskom treningu pri uvježbavanju osnova igre nužno je tražiti u igri; 1 na 1, 2 na 2 i 3 na 3 da obrana u pritisku na loptu prisili igrača s loptom na višak driblinga s ciljem zaustavljanja lopte i napadanja igrača s loptom. Posebnu važnost trebaju imati vježbe koje uključuju hendikep situacije (npr. 1 na 2, 2 na 3) na unutarnjim i vanjskim pozicijama da bi se razvijale vještine za rješavanje udvajanja. Nadalje, igra 5 na 5 bi trebala u seniorskoj košarci činiti više od 50% ukupnog volumena na situacijskom treningu. Isto tako, treniranje osnova košarkaške igre i principa razumijevanja igre u selekcijama mlađih dobnih skupina trebalo bi činiti najmanje 50% od cjelokupnog sadržaja treninga. 

KOJI OBRAMBENI I NAPADAČKI MANEVRI RAZLIKUJU USPJEŠNE OD NEUSPJEŠNIH MOMČADI?

Istraživanja stanja igre tijekom utakmice sugeriraju na važnost pravovremenog prilaska na loptu koji sprječava otvoren šut, vertikalan prodor i unutarnje dodavanje, kao i na važnost učinkovitog napadanja obrambenog igrača koji izvodi pritisak na loptu (npr. stvaranje prostorne prednosti i brojčane nadmoći). Ta dva aspekta igre uz visoko zatvaranje prilaza košu nakon šuta prije brzog i agresivnog hvatanja odbijenih lopti, kao i agresivan skok u napadu čine čimbenike koji mogu razlikovati uspješne od neuspješnih momčadi. 

KOJA OBILJEŽJA ČINE VRHUNSKOG TRENERA KOJI STVARA NATJECATELJSKI USPJEH?

Mislim da su četiri najvažnija i nenadomjestiva aspekta trenerskog djelovanja: ekspertno znanje i iskustvo, vještina rješavanja situacijskih problema u svim fazama igre, kontrola razine cjelovite pripremljenosti i regulacije sportske forme te sposobnost stvaranja pobjedničke klime u natjecateljskom razdoblju.    

Međutim, nesumnjivo je da trener postaje ekspert u onom trenutku kad dosegne znanja u igri koja uključuju „male“ detalje i finese u području osnova igre, taktike i strategije na treningu i utakmici. 

U mlađim selekcijama najvažnije je da trener ima uravnotežen razvoj individualne i timske igre u obrani i napadu kao i uravnotežen tjelesni, spoznajni, emocionalni i socijalni razvoj igrača. To su stručnjaci koji znaju kako poticati razvoj zrele osobnosti te kako poučavati/učiti i vježbati jednostavno nadigravanje u igri. Mnogi uspješni treneri imaju kvalitetne emocionalne odnose sa svojim igračima i sposobni su postavljati specifične ciljeve za razvoj stvarne kvalitete igrača i momčadi. 


ŠTO ODREĐUJE DA LI ĆE VRHUNSKI IGRAČ ISPUNITI ULOGU U IGRI I UTJECATI NA USPJEH?

Sustavna cjelovita priprema znači pripremiti se za uspjeh. Jedino što trener uz selekciju igre može imati pod kontrolom je upravljanje procesom sportske pripreme. Ako pojedini igrač funkcionira na svojim gornjim granicama sposobnosti i vještina to upućuje na razinu njegove cjelovite pripremljenosti. Uspješno obavljanje zadataka u igri pojedinog igrača unutar pozicije i uloge u igri je temeljni preduvjet učinkovite igre. Trener i igrač trebaju uvijek u percepciji imati činjenicu da rad proizvodi pogreške, ali i uspjeh. Nadalje, trener sudjeluje u formiranju stavova da igrači ne mogu ostvariti svoj potencijal ako ne treniraju i igraju s ekstra naporom. Zato što težak rad mijenja razinu učinkovitosti izvedbe i karakter kod igrača. Ne možete uspješno obavljati zadatke unutar uloge u igri, ako niste fizički i mentalno pripremljeni da se možete efikasno suočiti s bilo kojim protivnikom. Igrači koji postignu ravnotežu u tehničko-taktičkoj, kondicijskoj i psihološkoj pripremljenosti pokazuju veću konzistentnost u učinkovitosti izvedbe u natjecanju. Nadalje, važno je da igrač ustraje u trenucima neuspjeha te da zadrži kontinuitet razvojnih treninga da bi došao ponovo na stazu uspjeha. Iz trenerskog iskustva shvatio sam da igrači s prosječnim talentom, a izraženom ustrajnošću mogu uz sustavan i kontinuiran trenažni proces ostvariti uspješnu sportsku karijeru. 

KOLIKA JE MOGUĆNOST RAZVOJA CJELOKUPNOG POTENCIJALA IGRAČA?

Veliki učitelji su fascinirani mogućnostima razvoja talenta i utjecajem višegodišnjeg procesa poučavanja/učenja i vježbanja na stvarne promjene sposobnosti i vještina kod pojedinog igrača i momčadi. Poželjno bi bilo da treneri postavljaju visoke standarde vrijednosti igre za njihove igrače (npr. centar bi svake dvije minute trebao uhvatiti odbijenu loptu, dok bi razigravač trebao imati asistenciju svake tri minute). Veliki učitelji i/ili treneri poučavaju sportaše kako nakon toga razviti cjelokupni potencijal i učinkovitost u izvedbi. Vjerojatno je težak rad na osnovama igre i principima razumijevanja igre, razvoj psiholoških vještina do razine prenaučenosti i razvoj sportsko-specifičnih kondicijskih sposobnosti, kao i poticanje razvoja fleksibilnog misaonog postava temeljna odrednica razvoja cjelokupnog potencijala igrača i uspješnosti u individualnoj i timskoj izvedbi.  

JE LI TRENEROVO PONAŠANJE I STIL TRENIRANJA UTJEČE NA USPJEH ILI NEUSPJEH?

Trenerovo ponašanje može utjecati na sportaševu samoodređenost ili percepciju kompetencije, autonomiju i povezanost sa suigračima. Kontrolirajući ili diktatorski stil treniranja može potkopati sportaševu unutarnju motivaciju „oduzimajući“ mu percepciju autonomije. Tijekom utakmice, takav tip trenera zahtijeva da se slijede isključivo njegove upute. S druge strane, trener koji je demokratičan podržava autonomiju, daje slobodu izvedbe, potiče igrače da igraju na gornjoj granici svojih sposobnosti i vještina. 

Mislim da prema stvarateljima igre treneri trebaju biti otvoreni te im omogućiti autonomiju u igri, a prema koncepcijskim igračima zahtjevati striktno izvođenje radnih aspekata igre. Važno je istaknuti kako treneri koji preferiraju jedan ili drugi stil treniranja imaju natjecateljski uspjeh u seniorskom sustavu rada. 

Smatram da je u sportu važno biti u stanju prihvatiti neuspjeh i poraz ne doživljavati osobno, već kao izvor informacija koje omogućavaju selektivne korekcije pogreški te unaprjeđivanje izvedbi. Nije primjereno osuđivati igrače nakon poraza, već ih treba usmjeravati na samoispravljanje igre. U natjecateljskom razdoblju uloga trenera je da potiče samopouzdanje i samopoštovanje kod igrača. Isto tako, nužno je seniorske igrače trenirati isključivo ono što neposredno utječe na učinkovitu izvedbu i sportsko postignuće. Velika je pogreška trenera da načinom komunikacije smanjuju samopouzdanje igrača osobito u natjecateljskom razdoblju kada je presudno igračevo vjerovanje u sposobnost obavljanja različitih zadataka u igri. 

KOJE POKAZATELJE IZVEDBE U SUVREMENOJ KOŠARCI BI TREBALO ISTAKNUTI ZBOG VELIKOG UTJECAJ NA NATJECATELJSKI USPJEH?

Pravilo tri poena je stvorilo novo tržište za konzistentne, precizne i brze šutere. Šut za tri poena nije samo jedan od načina za postizanje pogodaka već je promjenio način igranja košarke, a postotak šuta za tri poena ima sve veći značaj za natjecateljski uspjeh. Linija tri poena je stvorila jedinstvene mogućnosti za „scorere“ velikog šuterskog ranga. Istodobno se povećao zahtjev na tjelesnoj agresivnosti u pristisku na vanjskom prostoru. Povećala se važnost uspješne obrane jedan na jedan bez pomaganja, kao i različite vrste pomaganja: pomoć i pravovremen povratak direktnom napadaču, pomoć pomagaču, pomoć preuzimanjem, udvajanje i različite vrste rotacija obrane. Nadalje, šuterskim treninzima koji bi trebali biti zastupljeni najmanje 20% od ukupnog volumena rada na treningu se unaprijedila stabilnost preciznosti šuta izvan linije 3 poena. Interesantno je istaknuti kako je već Krešimir Ćosić tvrdio da šut ne ulazi u vrijeme rada na treningu, te da visok postotak šuta može prikriti niz nedostatak u igri pojedine momčadi. 

Također, čini se da se povećao značaj skoka u napadu kojeg treba promatrati ne samo kao produžetak agresivnosti napada koji omogućava novi posjed lopte za realizaciju, već osigurava uspješnu prvu fazu tranzicijske obrane. Akcija iz skoka u napadu, iznuđivanje osobne pogreške i realizacija, kao i akcija skoka u napadu sa dodavanjem izvan linije 3 poena mogu biti najkvalitetniji događaji u fazi napada. Kod mnogih ekspernih trenera raspored 4 igrača bez lopte i igrača s loptom određuje strukturu igre u fazi pozicijskog i tranzicijskog napada. Sve više dominiraju mješovite obrane koje uključuju različite vrste pomaganja (npr. flotiranje, aktivna ili pasivna udvajanja, rotacije i preuzimanja).

U fazi napada svrhovito kretanje igrača s loptom i igrača bez lopte i brzina cirkulacije igre imaju sve veći značaj i utječu na kreiranje otvorenog šuta osobito protiv kolektivno tvrdih obrana. Priprema za svaku utakmicu zahtjeva studiranje i uvježbavanje optimalne protutaktike igre. 

KOJI SU VAŠI SAVJETI ZA SPORTAŠA, TRENERA U TIMSKIM SPORTOVIMA, A U FUNKCIJI SU USPJEHA?          

Trener u procesu sportske pripreme treba poticati pozitivne i funkcionalne vrijednosti, stavove i uvjerenja kod igrača. Nadalje, nužno je postaviti standarde vrijednosti za pojedine pozicije u igri, te postaviti ciljeve vezane za unaprijeđivanje individualne i timske igre u tranzicijskoj i pozicijskoj obrani i napadu.Na taj način realno je očekivati da će igrači koje trener poučava biti spremni prihvatiti savjete koji imaju utjecaj na uspjeh. Tako primjerice, savjeti koji se mogu primjeniti na svim razinama natjecanja su:

  • Izbjegavajte podcjenjivanje bilo kojeg protivnika. 
  • Na svakoj utakmici treba biti fokusiran na uspješno obavljanje zadataka u igri. 
  • Nikada nemojte suigrača i protivnika kompromitirati, kad pogriješi ili ne uspije u akciji. 
  • Uvijek zahtjevajte od igrača taktičku disciplinu, taktičku odgovornost i uzajamna pomaganja u igri kao pristup usmjeren na kolektivno nadigravanje protivnika.