Dopisnik Basketball.hr-a iz Beograda Nenad Stanković detaljno analizira prednosti i mane reprezentacije Srbije i prognozira njezine dosege na Eurobasketu.

Teodosić, Marković, Nedović, Simonović, Kalinić, Bjelica, Jokić, Raduljica.

Ne to nije ekipa koja će se boriti za zlato već samo popis imena onih koji su iz raznih razloga otpali iz kombinacije za reprezentaciju Srbije.

Od njih 8 čak 6 je ozlijeđeno, a samo su Marković (oprostio se) i Jokić (preskače zbog priprema za sljedeću NBA sezonu) otkazali, a da su zdravi. Od njih 8 čak 7 je bilo u sastavu ekipe na Olimpijskim igrama u Riju na kojima je Srbija osvojila srebro.

Dodajte ovim imenima Jovića, Bogdanovića na backcourtu te Marjanovića i Kuzmića pod košem i dobit ćete momčad koja bi vjerojatno bez obzira na iskustvo i kvalitetu Španjolaca bio glavni pretendent za zlato.

Pisac ovih redova prati košarku tamo od početka 80-ih i ne sjeća se da je neki tim bio ovoliko osakaćen ozljedama i niti situacije da neki izbornik uopće nije morao sam skraćivati popis jer ga je već skratio njegov medicinski tim.

Đorđeviću za utjehu ostaje činjenica da ovaj put nije imao taj neugodni zadatak odlučiti i priopćiti tko posljednji otpad, mada izborniku olimpijskog viceprvaka izgleda ne pada na pamet niti se tješiti, niti kukati već i dalje najavljuje borbu za medalju. Kako on tako i njegovi izabranici koji se drže devize – koga nema bez njega se mora i može.

I ma koliko takva najava izgledala besmislena kad se pogleda popis onih koji nedostaju, ako malo bolje pogledamo tih 12 koji su ostali vidimo da taj optimizam i nije bez osnova.

Naravno puno će zavisiti od zdravlja Jovića, forme Bogdanovića i prilagođavanja Marjanovića timu i obratno, ali Srbija ima i te kako dovoljno oružja za borbu za odličje.Generalno, ova momčad ima dva problema.

Kako nadoknaditi lucidnost i šut Teodosića te obranu na poziciji 4 i 5 kad u igri nije Kuzmić i donekle Marjanović?

Ako Jovića i Micića bude išao šut posljedice izostanka Teodosića će biti svedene na najmanju moguću mjeru tako da se problem obrane pod košem čini ozbiljnijim. Zato je izostanak Bjelice i Kalinića čak i veći hendikep.

Ako Srbija nađe rješenje za te probleme oni će i u ovom sastavu biti ozbiljni kandidati za medalju, a najveći ispit će ih čekati u osmini finala gdje ako ne budu prvi u grupi mogu naletjeti na kvalitetnu, ali nepredvidljivu Hrvatsku, manje kvalitetnu ali isto dosta jaku Crnu Goru ili Španjolsku koja nekako uvijek mlako krene u grupi pa onda upale sve motore u eliminacijskoj fazi.

Iako gotovo nitko ne zna kako će ova ekipa izgledati jer ima čak 7 novih igrača u odnosu na Olimpijske igre jedno je sigurno.

Zaštitni znak tima Aleksandra Đorđevića bit će obrana i borba do kraja jer su bukvalno svi igrači izašli iz škole Duška Vujoševića i Dejana Radonjića, a poznavatelji košarke znaju što to znači i vjerojatno drugi izbornici već traže način kako se spasiti od pritiska koji će praviti vanjska linija Srbije.

Jović, Bogdanović, Lazić (Milosavljević), Lučić, Kuzmić.

Petorka koja brani sve, odlična u tranziciji, šuterski dobra pogotovo iz spot up situacija.

Uistinu, Đorđević može napraviti puno kombinacija, a ako se Bogdanović isprofilirao kao vođa i dobro odradi tu ulogu nije daleko medalja. Iako nedostaje čak osam reprezentativaca na koje se računalo na Eurobasketu.

Za kraj napomenimo da u ovoj ekipi koja je ipak legitimni kandidat za medalju igra čak 5 igrača koji su prošlu sezonu igrali u ABA ligi što nam jasno govori da ta liga I nije baš nekvalitetna kao što mnogi žele reći već da je puna talenata kojim treba pravi rad s pravim trenerima.

Naravno uvjet je da se ne trči za prvim ponuđenim novcima i nagrada će doći. No, to je priča za neku drugu temu koju ćemo načeti nakon Eurobasketa na kojem ćemo usprkos svim izostancima gledati dobru košarku i na kojem ćemo upoznati neke nove košarkaške zvijezde.