Forsirao je velik broj utakmica mlađih uzrasta, stvarao rezultat i igrače, a sada odmora jer mu teško pada odnos djece prema sportu.

Trenersko ime Srećka Medvedeca dobro je poznato svim ljubiteljima košarke. Kao i ostali žitelji i Medvedec ovo vrijeme koronavirusa provodi unutar četiri zida s uvijek zanimljivim pogledom na košarku jučer-danas-sutra. Ove sezone se odmara od aktivnog vođenja neke od selekcija, a posljednji posao je imao prošle godine kada je vodio mlađe selekcije Agrodalma.

 ”Jednostavno teško mi je padao odnos djece prema treningu i sportu općenito. Nisam se više mogao nositi s manjkom njihove želje za radom i neimanjem ambicioznosti”.

Prije toga radio je Dubravi gdje je i počeo svoj trenerski put, nakon čega ga je nastavio u Ciboni, pa Cedeviti, a 1998.godine bio je i izbornik seniorske reprezentacije Hrvatske. Na klupi Hrvatske reprezentacije zamijenio je Petra Skansija i vodio je naš prvi sastav u pet kvalifikacijskih utakmica. Odlične je rezultate postigao s juniorskom selekcijom Hrvatske, 1994. je osvojio drugo, a 1996. prvo mjesto na Europskom prvenstvu dok je 1995. bio četvrti na Svjetskom prvenstvu.

Sve je krenulo u Dubravi.

”Generacija predvođena Krunićem, Gnjidićem, Papićem, Lončarom, Vujićem i ostalima u selekciji juniora odigrala je jedne sezone 60 utakmica što je tada bilo ključno da bi ostvarila veliki rezultat kao što je naslov juniorskog prvaka Hrvatske. Uz juniorske utakmice tu su bile seniorske utakmice, te kvalifikacijski turniri. Moram reći da je to tada bilo jedinstveno u Europi da neka ekipa ima toliki broj utakmica u sezoni” - započeo je Medvedec svoje izlaganje o trenerskom putu kojeg je potkraj 80-ih nastavio u Ciboni.

”Tri godine zaredom Cibona je bila juniorski prvak bivše države sve do rata, a evo nakon 30 godina prošle sezone su juniori Cibone osvojili naslov ABA lige. Sve ono što sam u Dubravi radio, u Ciboni sam nastavio uz puno bolje uvjete i veći broj utakmica. Tako je generacija Mulaomerovića, Rimca, Skelina, Grgata, Giričeka, Zemljića i ostalih jedne godine odigrala 100 utakmica gdje smo nakon završetka sezone išli u inozemstvo i odigrali još četiri ili pet turnira. Ti igrači su tada puno lakše igrali seniorsku košarku kroz Donu u Prvoj ligi. Taj način rada s velikim brojem utakmica kasnije je preuzeo Duško Vujošević i s Partizanom imao dugogodišnju dominaciju”.

Medvedec je dugi niz godina radio u Cedeviti, a u nekoliko navrata je vodio i seniorsku momčad. Ipak najviše vremena proveo je u radu s mlađim kategorijama i njihovoj drugoj momčadi Mladost s kojom je iz B lige došao na korak od Prve lige. 

”Cedevita nije imala svoj vlastiti pogon već su to većinom bili igrači koji su pristizali iz ostalih zagrebačkih klubova. Mi smo dovodili igrače i slagali selekcije. Izdvojio bih Ivana Buvu, pa Rogića, Bundovića. Rogić je recimo u jednoj utakmici za Mladost protiv Hermes Analitice šutirao trice 8/9 i tada pokazivao svoj šuterski talent koji evo u posljednje vrijeme ipak dolazi. Ja sam i tada ljudima u Cedeviti naglašavao njegov potencijal koji ipak od njihove strane nije bio prepoznat’ - ističe Medvedec koji s mlađim kategorijama Cedevite ostvario niz uspjeha, a izdvajmo juniroski naslov 2012.godine.

U ljeto 2013. Medvedec se vratio u Dubravu, a posljednih godina uz rad na istoku Zagreba značajne rezultate bilježio je i u Zrinjevcu 1937 kojeg je uveo u Drugu mušku ligu, te u spomenutim mlađim kategorijama Agrodalma.

Ovaj razgovor smo više bazirali na temi rada s mlađim kategorijama nekada i danas.

”Danas treneri imaju puno bolje uvjete, ali i puno veće probleme. Naš veliki problem je selekcija jer jednostavno treneri su prisiljeni zbog drugih okolnosti slagati selekciju na način na koji ih slažu. Prije se u selekciji nije naplaćivala članarina, a danas je to neminovno. Uz to igrači nisu naviknuti na dril i mogućnost da treniraju 5-6 sati dnevno, a ne 3-4 koliko treniraju danas. Uz sve to mislim da škole košarke trebaju puno bolje raditi i da one moraju postaviti prve zahtjeve pred djecu koje bi onda oni mogli ispunjavati u nastavku svoje karijere. Talenta imamo, ali put od škole košarke pa dalje može biti puno bolji. Vidimo i sami kada se sretnemo s reprezentacijama u ljetnim prvenstvima u mlađim kategorijama da imamo veliki problem u trčanju, dodavanju, šutu, a tranzicija nam je vrlo slaba”.

Rezultati koje postižu klubovi s mlađim kategorijama i nisu tako loši. 

”Nisu. Cibona je primjer toga da se mogu postizati dobri rezultati, ali nama trebaju igrači, a ne trofeji u mlađim kategorijama. Mislim da su treneri zanemarili igru 1-1, 2-2, 3-3 što se mora preferirati u mlađim kategorijama, a ne kroz seniorsku taktiku 5-5. Problem je naravno što nam mladi igrači putem menagera odlaze rano u inozemstvo. Ako baš nekog moram istaknuti onda je to svakako trener juniora Splita Milan Karakaš’‘.

Puno toga smo čuli od Medvedeca u njegovom dojmu što bi trebalo napraviti da košarka uhvati jači korak za Europom.

 ”Najveći problem su naravno financije jer vidimo da i naši najbolji klubovi nisu u mogućnosti pratiti trendove u Europi. Moramo imati igrače koji su spremni trenirati, pa tako sam u jednom razgovoru s izbornikom Veljkom Mršićem isto razgovarao o nekim igračima, a on kaže da nije siguran da će taj igrač željeti i moći trenirati na taj način. Stručni rad u klubovima mora biti bolji. Prije se znalo kako se dolazi u određenim klubovima na mjesto trenera u mlađim kategorijama, a danas je puno drugačiji put. Nisam protiv velikog broja trenera s KIF-a, ali nije mi jasno čemu na klupama po tri ili četiri trenera, pa čak i psiholog kod djece’‘.

Osjeti se i nedostatak igrača koji bi karijeru bolje razvijali kroz najbolje klubove Europe. 

”Nama je sreća da imamo igrača u NBA ligi i oni bi nas rezutatski mogli vratiti u vrh, ali mi moramo u Hrvatskoj puno više i bolje raditi i proizvoditi igrače. U ovom trenutku mi nemamo igrače za ABA ligu, a kamoli za Euroligu”.

I za kraj smo se vratili aktualnoj situaciji i koronavirusu koji je naprasno prekinuo sezonu.

”Igrači u ovom vremenu moraju raditi doma, na kućnom biciklu, trčanju negdje ako se može ali naravno da će to biti premalo za nastavak trenažnog procesa koji po meni neće tako brzo uslijediti. Po povratku na teren moja je pretpostavka da će igrači izgubiti barem 30 posto svojih mogućnosti i to će biti veliki problem u pripremama za novu sezonu. Ja sam stava da i ova godina treba imati prvaka, a i bez obzira što se neće igrati mislim da je korektno da se Zadra proglasi prvakom”.

Uvijek je zanimljivo razgovarati s Medvedecom koji ima veliku želju da svoje bogato trenersko i stručno mišljenje o košarci putem web stranice uskoro prenosi mladim trenerima.