U pitanju je ugled hrvatske košarke koji se ne mjeri brojem osvojenih medalja, niti godinama bez nje, već brigom o Draženovoj i Krešinoj ostavštini.

Teško je pao poraz od Italije hrvatskim reprezentativcima. Najviše ih boli činjenica da je nakon dugo vremena reprezentacija zaigrala pred punim tribinama KC Dražen Petrović. I s lakoćom pala. 

- Igramo doma, dođe tisuće ljudi, stigne tisuću poruka podrške. Svi su bili uz nas i stvarno mi je teško palo. Žao mi je ljudi. Mi smo narod koji voli biti pri vrhu. Prepoznali su da nam treba pomoć i onda se dogodi glupost. Nadam se da neće biti zla prema ovoj reprezentaciji. Skidam kapu mojim momcima koji su došli i dali sve od sebe. Nadam se da ćemo nositi ovu reprezentaciju i biti bolji, kazao je nakon utakmice kapetan Filip Krušlin.

Pokušavajući pronaći razloge velikog pada u igri i visokog poraza rekao je:

- Kratko smo skupa. Bilo je malo vremena da se pripremimo. Sljedeće dvije opet igramo doma, moramo se bolje pripremiti i nadam se da ćemo popraviti dojam. Sigurno smo sada u teškoj situaciji, no nadam se i vjerujem da ćemo proći dalje. I protiv Italije smo imali svoje šanse, poluvrijeme je trebalo otići na našu stranu barem za pet, šest poena i tko zna kakvu bismo utakmicu gledali u nastavku. Sigurno bi sve bilo drugačije, zaključio je kapetan Krušlin.

Željko Šakić bio je podjednako utučen.

- Žao mi je svih tih ljudi koji su došli i suigrača jer znam da smo dali sve od sebe. Puno je tu mladih igrača i sigurno im treba podrška. Utakmica smo otvorili odlično, posebno u segmentu čvrstoće i agresivnosti. Zadnjih par minuta prvog poluvremena napravili smo nekoliko grešaka, Talijani su ušli u ritam i utakmica je otišla u drugi smjer. Po otvaranju utakmice vidi se da možemo, ali fali nam kontinuitet pripremanja i igranja. Svega smo tri dana zajedno trenirali i uz to odigrali dvije utakmice, podsjetio je Šakić.

Najbolji igrač hrvatske reprezentacije u susretu s Italijom Darko Planinić, koji je ostvario double-double učinak i tijekom cijele utakmice bio čvrst na lopti i na igraču, otišao je u svom obraćanju navijačima korak dalje:

- Ispričavam se navijačima na ovakvoj igri i porazu. Strah od toga da nećemo proći postoji, ali tu je i vjera da ćemo uspjeti. Moramo vjerovati, dignuti glavu, tražiti bodove na strani. Žao mi je kao i svim suigračima, bila je puna dvorana...

Ako su igrači dali sve od sebe, a redom to priznaju i oni i izbornik, onda se nešto u igračkom kadru mora mijenjati. Izbornik Ivica Skelin je odlučan kako nema povratka na staro te je na konferenciji za novinare ponovio kako neće tražiti komadiće mozaika koji nedostaju među starijim igračima, već da će posegnuti za rješenjima među onima mlađe životne dobi.

Na upit ima li ih, odgovorio je: 'Sve ćemo još jednom prošeljati'.

Valja voditi računa o tome da ovdje nije i ne smije u prvom planu biti isključivo plasman na Svjetsko prvenstvo (povezano s tim i na Olimpijske igre). Ako ćemo do kosti - u pitanju je ugled hrvatske košarke koji se ne mjeri brojem osvojenih medalja, niti godinama bez nje, već brigom o Draženovoj i Krešinoj ostavštini, a sinoć su na utakmici bili članovi obitelji i jednog i drugog hrvatskog velikana, Krešina supruga Ljerka i Draženova majka Biserka, jedna pored druge.

Hrvatskoj košarci potreban je sustav koji će prepoznati, usmjeriti, stvoriti i zadržati uz državni dres njihove nasljednike. Kritizirati izbor izbornika i izbornikov izbor, igrače koji su se stavili na raspolaganje reprezentaciji i one koji to nisu pucnji su u prazno. U svakom tom pucnju ima istine, katkad manje, katkad više, ali niti jedan od njih neće pomoći da se stvari pomaknu s mrtve točke. Samo hijerarhija, sustav i odlučnost u njihovu provođenju. Zato bi bilo dobro krenuti od pitanja: 'Što mi ustvari hoćemo?'.