Kad sam čula da se jedna djevojčica s pužnicom upisala na košarku bila sam najsretnija na svijetu...

Nedjelja, nešto iza 17 sati... U sjedalicama, mrtve umorne zavaljene Edita Grubišić i Aida Drinjaković. Projekt "Dani športa grada Splita" što ga je za vikend organizirala Javna ustanova Športski objekti u potpunosti je uspio. Prema nekim slobodnim procjenama bilo je između četiri i pet tisuća posjetitelja, što djece, što roditelja, djedova, baka, teta... 

- Uh, umorne smo, ali sretne. Ova dva dana bila su doslovno užitak, a ako deset posto od ove djece ostane u sportu znamo da smo napravili veliku stvar. Što se mene tiče, kad sam čula da se jedna djevojčica s pužnicom upisala na košarku bila sam najsretnija na svijetu, to mi je bio znak da je projekt uspio - govori nam Edita, nekoć slavna plivačica, a danas vrijedna sportska radnica, koja je zajedno s Aidom iznijela glavni teret projekta.Iza cijele priče, koja se pripremala mjesecima, čvrsto je stao ravnatelj Športskih objekata Tomo Borozan.

- Dani športa grada Splita imaju predispoziciju da postanu prava velika splitska sportska manifestacija. Vjerujem da ćemo sljedeće godine sve podići na još višu razinu - kazuje Edita.A djeca su bila najveće blago cijele manifestacije, od onih dvogodišnjaka, pa do srednjoškolaca. Na raspolaganju su imali 32 sporta za okušati se u njima. Sve pod motom "a koji je moj šport". 

- Koji je moj šport - uzviknula je trenerica dok su se djevojčice okupljale ispod koševa.- Košarka - uzvratile su.Trenerica je proslavljena košarkašica Žana Lelas, čija Akademija postže odlične rezultate.

- Dani športa su pun pogodak, užitak je djeci pokazivati prve košarkaške korake - rekla je Žana.Šušur je bio u dvoranama SC Gripe, ludilo je vladalo na bazenima i dvoranama u Poljudu, na travnjaku u Parku mladeži...- Ajme, vidi ga, vau, vau - vikala je oduševljena klinka dok joj je prilazila maskota.Dalmatinac, u kostimu je bila neumorna Aida, je zagrlio malenu, dao joj toplinu da joj prvi dodir sa sportom ostane u najljepšem sjećanju. Bilo je puno lijepih "sličica" ova dva dana, nama je nekako u srcu ostao razgovor što smo ga prisluškivali. 

- Tata, ajde me sad odvedi na rukomet. Bio sam na košarci, probao mačevanje. Ajme, sve bih trenira - govorio je sedmogodišnji Luka svom ocu, a malecka Ivana, svega su joj četiri godine nešto je spominjala gimnastiku.