Nekima ne valja i kada valja!

Izgubila je Hrvatska ne tako davne 2018. u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo od Nizozemske i Rumunjske pa 2019. od Mađarske i Poljske. Tada su novinari, čini se, imali legitimno pravo kritizirati izbor izbornika, i Ivice Skelina i Dražena Anzulović, kao i igru njihovih izabranika.

Danas kada je Hrvatska u četiri koraka riješila pitanje plasmana na Europsko prvenstvo, kada u kvalifikacijama ima savršeni skor od četiri pobjede u četiri susreta do nas stižu primjedbe da od muhe pravimo slona i da pretjerujemo. Veljka Mršića se gleda kroz prizmu rezultata u Zadru iako se zna da rezultat zajednički stvaraju igrači, struka i oni koji upravljaju. Očito je u reprezentaciji ta umreženost kvalitetnija i snažnija, samim tim i Mršić uspješniji - jer nije sve do trenera.

U najčudnijem natjecanju ikada i najčudnijim okolnostima ikada Hrvatska konačno zareda s pobjedama, a dežurni dušobrižnici bi određivali tko će na oltar, a tko na portal.

Željko Šakić, Pavle Marčinković i Miro Bilan nisu Dražen Petrović, Toni Kukoč i Dino Rađa, ali su igrači koji su na svojim leđima iznijeli ove kvalifikacije, uz 'čuvara svlačionice' Roka Ukića, čiju smo ulogu već naglasili.

Povukli su i dovukli mlađe dečke koji su budućnost hrvatske košarke do, za njih, prvog velikog natjecanja. Roku Prkačinu će na Europskom prvenstvu biti 20 godina, Mateu Drežnjaku 22, a do tada će im se vjerojatno priključiti i Boris Tišma kojemu će biti 20, Luka Šamanić uz čije će ime stajati dob od 22 godine, možda i Lovro Gnjidić kojemu je sada 19 godina.

Osigurali su i našim NBA i euroligaškim igračima novu priliku za borbu za postolje na reprezentativnoj sceni. Bojan Bogdanović će imati 33, Dario Šarić 28, Ivica Zubac i Ante Toni Žižić po 25...Ostane li ovako razigran ni Kruno Simon neće biti za staro željezo.

Da poentiramo, Šakić, Marčinković i Bilan možda neće ni vidjeti Eurobasket, Roko Ukić vrlo izvjesno, a netko se usuđuje oduzeti im trenutak slave i zasluge. Ti su se dečki prije svega borili za Hrvatsku, više za druge, nego za sebe.

Pretjerujemo jer smo tri, četiri dana na portalu koji piše o hrvatskoj košarci prostor dali pobjedama hrvatske reprezentacije? Što smo trebali, nabacivati se blatom, minorizirati ili možda najbolje ignorirati?

Na kraj pameti!!! Možda su ovo temelji velikom rezultatu na Eurobasketu, prvi koraci prema povratku na postolje, a ako i nisu - bravo dečki!!!