Intervjui
Toni Dijan o krcatim Jazinama i 'ostvarenju snova', trenerskom poslu i Danijelu Jusupu

Toni Dijan o krcatim Jazinama i 'ostvarenju snova', trenerskom poslu i Danijelu Jusupu

Autor: Vlado Radičević Photo: KK Zadar

Treneri iz sjene

Prva ljubav  - nogomet

Toni Dijan odrastao je u mjestu Sukošan nedaleko Zadra i kao klinac trenirao je nogomet  lokalnom klubu NŠK Zlatna luka te je sanjao kako će jednoga dana zaigrati na velikoj sceni. Košarka ili basket na igralištu Ruševac tik uz njegovu rodnu kuću samo mu je bio hobi. No, kako je vrlo brzo izrastao do dva metra i na basketu je dominirao uz puno starije od njega, nije mogao promaknuti ljudima iz KK Zadar.

'Da, moj prvi kontakt s organiziranom košarkom bio je KK Zadar. Iako sam sanjao da ću postati nogometaš s vremenom sam zavolio basket i igrao sam ga s društvom dan i noć. Tek kad sam imao nekih 13 godina sam se ozbiljnije počeo baviti košarkom i to kod legende zadarske košarke Uče Pulanića', ispričao je za Basketball.hr danas 41-godišnji Dijan koji zadnjih nekoliko sezona radi kao pomoćni trener u prvoj momčadi KK Zadar.

Srebro na juniorskom EP u Jazinama

Oni koji prate košarku sigurno se Dijana sjećaju kao jednog od najvećih talenata svoje generacije. Već sa 17 godina ostvario je svoje dječačke snove; izborio se za mjesto u seniorskoj momčadi KK Zadar te je na Europskom prvenstvu za juniore (U18), koje se igralo u Zadru - na kojem je hrvatska reprezentacija osvojila srebrnu medalju - izabran u prvu petorku turnira. Najbolji igrač turnira bio je francuski playmaker Tony Parker, buduća NBA zvijezda, ali posebna priča tog turnira bile su krcate Jazine i atmosfera kakva se nikada više neće ponoviti.

'To Europsko prvenstvo je bilo nešto posebno. Na svakoj našoj utakmici Jazine su bile krcate i kao klinci smo imali priliku igrati u nevjerojatnoj atmosferi. Dobro se sjećam svog prvog izlaska na teren pred krcatim Jazinama kad smo igrali smo sa Slovenijom. Ufff, svi smo bili uzbuđeni jer to nam je bilo prvi put u takvoj atmosferi. Zaista je to poseban osjećaj. Iskreno, tad sam kao klinac od 17 godina prvi puta skužio kako ta publika u Jazinama pozitivno djeluje na igrača. Mi smo doslovno letjeli terenom! Ako ćemo realno, napravili smo rezultat koji je premašivao našu kvalitetu, a razlog je ambijent i navijači koji  su nas gurali. Nezaboravno!'

Zadarska petorka

Posebna priča tog turnira bio je i potez izbornika Joška Pulje koji je dodatno podigao Jazine na noge potezom kakav je danas nezamisliv, slažete li se?

'Da. pričali smo vi i ja već o tome. Na jednoj utakmici Pulja je namjerno na parket postavio petorku koju su činili braća Gligora, Denis Vrsaljko, Marko Popović i ja, dakle sve igrači iz KK Zadar. Kad se s tribina zaorilo 'Mi smo Zadrani, Zadar je naš' to je za sve nas bilo nešto nestvarno, nešto posebno. Jer bili smo klinci od 17, 18 godina... U finalu smo nakon drame izgubili od Francuza za jedan poen i to od reprezentacije koje je bila prepuna igrača koji su kasnije napravili sjajnu karijeru poput Tonyja Parkera, koji je pet puta bio NBA prvak sa San Antonio Spursima, zatim Borisa Diawa, Ronyja Turiafa, starijeg Pietrusa... Na tom turniru Grčka je bila brončana, a za njih su igrali Vassilis Spanoulis, Nikos Zisis i drugi. Ukratko, to je bilo jako kvalitetno EP!'

Tijekom seniorske karijere igrali ste osim za Zadar, s kojim ste 2003. u Ljubljani osvojili povijesnu titulu prvaka Jadranske lige (tada Goodyear liga), još za klubove kao što su slovenska Union Olimpija, zatim Široki, Zagreb te Split u kojem ste u 35. godini života okončali igračku karijeru.  Jeste li zadovoljni karijerom?

'Pa mogu reći da sam zadovoljan jer mislim da sam imao imao karijeru točno kakvu sam trebao imati. OK, neke stvari su mogle biti bolje, ali isto tako su mogle biti i gore po mene. No, kad podvučem crtu ne mogu žaliti za niči,. Bilo je tu puno lijepih stvari, ali i ružnih od kojih su najgore bile ozljede. Ali to je posebna tema...'

Ulazak u trenerske vode

Mnoge zanima kad ste odlučili baviti se trenerskim poslom i kakvi su vam bili uopće planovi nakon igračke karijere?

'Iskreno, uopće nisam razmišljao o trenerskom poslu dok sam igrao. Kad sam prestao igrati košarku moje društvo su bili već umirovljeni igrači i tema je uvijek bila košarka. U tom periodu Brane Longin je tad bio sportski direktor i koordinator omladinskog pogona u KK Zadar, a obzirom da smo jako dobri prijatelji u jednom razgovoru je došao na ideju da uđem u trenerske vode. Nakon kraćeg razmišljanja pristao sam i na početku sam volonterski radio u klubu u mlađim uzrastima. I tako je sve počelo...'

Vidaković, Selin...

Koji vam je bio prvi posao, kako je tekao vaš put do klupe seniorske momčadi i pomoćnika Danijelu Jusupu?

'Rajko Vidaković, koji je u to vrijeme bio trener juniora me uzeo kao volontera i kod njega sam pola godine intenzivno radio. Iskreno, taj mi se posao jako dopao jer sam uživao raditi s mladima. Moja ideja je bila da one stvari, koje sam ja ka klinac krivo radio t eone koje nisu bile dobre, u odmah u početku karijere ispravim i da pokušam od svakog igrača izvući maksimum. To mi je bio cilj i ambicija. Nakon toga sam tri godine radio s Markom Selinom, trenerom koji je ekspert u radi s mladima, te moram reći da smo i s ljudske i i trenerske strane surađivali vrhunski. Rezultat toga je nekoliko igrača iz generacije 2003. koji su izgradili lijepu seniorsku karijeru kao što su Brala, Klarica, Buljan, Klarić i drugi.'

Uživali ste u radu s mladima te o seniorskoj košarci niste razmišljali, ali ste usprkos tome brzo završili na klupi kao pomoćni trener. Kako je to toga došlo?

'Do toga je došlo na inzistiranje kluba. Zaista mi nije bila ambicija seniorska košarka jer sam želio raditi s mladima. Praktički preko noći postao sam pomoćnik Ivanu Perinčiću, a kasnije sam još surađivao s Vladimirom Anzulovićem te kratko sa Srđanom Helbichom. Znate, kad uđete u seniorski pogon nešto drugo je bitnije, a to je tzv. taktičko nadmudrivanje. Brzo sam vidio da mi to leži pa sam se nekako 'navukao' na taj dio posla. Mogu reći da sam trenutačno jako zadovoljan poslom koji radim. Motivira me i iskreno uživam u rad sa stručnjakom kao što je trener Danijel Jusup.'

Danijel Jusup i Toni Dijan/Foto: ABA League j.t.d./Dragana Stjepanović

Suradnja s Jusupom 

Kako je surađivati s iskusnim i mnogi kažu zahtjevnim trenerom kao što je Danijel Jusup?

'Jako dugo se poznajemo jer sam godinama bio njegov igrač i mogu vam reći da surađujemo jako dobro. Imam dosta slobode u radu i zasad sam jako zadovoljan. Jusup je čovjek koji ima veliko tren, ali i životno iskustvo i svaki proveden dan s njim je jedna lekcija i meni je najvažnije da svakog dana napredujem kroz njegove savjete i njegov način rada.'

Prošla sezona bila je sjajna, Zadar je uzeo dva trofeja (kup i prvenstvo), ali čini se da je sezona koja je u tijeku prepuna izazova jer ste ostali bez tri stožerna igrača, Božića, Lakića i Drežnjaka?

'Igrači koji su otišli danas su puno bolji nego su bili kad su došli ovdje. No, zbog ovog što ste naveli je trenerski posao interesantan. Mene veseli i činjenica da dosta radim individualno s igračima kako bismo im podigli kvalitetu tako da sam spojio svoje dvije ljubavi, rad s mladima i proučavanje taktike. I to me potpuno ispunjava.'