Ali, netko drugi se boji ledenog vjetra. Tko i zašto, otkrijte u velikom intervjuu s mladim nadama hrvatske košarke.

Ako ste mislili da će ovaj tekst početi bez dnevne doze grintanja na vremenske (ne)prilike, jako ste se prevarili. Vaš omiljeni novinar je po tko zna koji put okusio čari finske, turske i još kojekakve saune u svom punoljetnom limenom ljubimcu, pa je poprilično oznojen stigao na dogovoreno mjesto. Tamo su se već nekoliko minuta u suvremenom i klimatiziranom Audiju A3, skriveni pod debelom hladovinom Draženovog igrališta pored dvorane na Baldekinu, rashlađivali junaci ovog teksta – Domagoj Šarić i Toni Nakić. Nakon odrađene fotoseanse u dvorani, zaputili smo se u obližnji popularni kvartovski kafić.

Tonija Nakića je hrvatska javnost upoznala još kao četrnaestogodišnjaka (kako vrijeme leti!) koji je na domaćem All Staru 2014. godine upravo u svojoj dvorani osvojio natjecanje u tricama. Srećom, nije se zadovoljio ulogom one hit wondera, već je u miru i tišini nastavio raditi i razvijati se igrački.

Domagoj Šarić nije imao televizijski trenutak kojim je postao poznat široj javnosti u mlađim danima, već je postupnim prijelazom od kadeta, preko juniora do seniora, postao dio najvišeg stupnja natjecanja u Hrvatskoj.

Ova dva devetnaestogodišnjaka su upravo privela kraju svoju prvu pravu seniorsku sezonu. O njoj, ali i o mnogim drugim stvarima pročitajte u nastavku ovog teksta.

Dečki, sezona je bila duga i naporna. Kakvi su vaši dojmovi i koliko ste zadovoljni učinkom?

Domagoj: Sezona je, što se kluba tiče, bila iznadprosječna. Biti peti u prvenstvu, u kojem smo većim dijelom sezone imali realne šanse i za broj 4, osobito nakon prognoza koje su nas svrstavale u borbu za opstanak, je rezultat vrijedan divljenja. Isto tako, premda smo u četvrtfinalu ispali s 2-0 od Splita, ne smatram da smo bili lošija momčad i mislim da smo imali realne šanse za prolaz. Usto, ne treba zaboraviti uspjeh u juniorskoj konkurenciji, u kojoj smo tek u završnici finalne utakmice pokleknuli pred jakom Cedevitom. Ovo je bila jako dobra sezona za klub.

Toni: Slažem se s Domagojem, smatram da smo u doigravanju mogli izvući minimalno majstoricu u Splitu, jer smo u prvoj utakmici odigrali jako lošu završnicu, dok smo u Šibeniku izgubili utakmicu „na jednu loptu“.  Prvi dio prvenstva smo odigrali izvrsno, osobito otvaranje u kojem smo došli do omjera 8-0. U juniorskom prvenstvu ostaje mali žal za porazom u finalu, ali za naš klub je i titula viceprvaka države velika stvar.

Individualno, kojim segmentima igre ste zadovoljni, odnosno na poboljšanju kojih biste trebali poraditi?

Toni: Smatram da sam dosta napredovao na taktičkom planu. Individualno sam mogao više napredovati, ali mislim da je u ovom trenutku bitnije stjecanje iskustva kroz minutažu što je upravo došlo najviše do izražaja na završnici juniorskog prvenstva kada smo igrali sa svojim vršnjacima (Tonijeva statistika na FF: 20 poena, 9 skokova i 5 asistencija u prosjeku, op. a.). Nešto sam zadovoljniji napadom no obranom, ali dosta toga ima veze s promjenom pozicije u igri, na što se još privikavam.

Domagoj: Apsolutno taktički, puno se vremena posvetilo sistemu iz kojeg nije bilo puno iskakanja, što je bilo dobro za privikavanje na seniorsku košarku. Imali smo veliku minutažu, ja sam osobno imao oko 25 minuta u prosjeku, što je bio ogroman skok u odnosu na 15 koliko sam imao u projekcijama prije sezone. Spletom financijskih okolnosti, roster je bio dosta pomlađen pa smo dobili puno više prilike, što smatram da smo dobro iskoristili. Žao mi je što krajem sezone nisam nešto više igrao na poziciji playmakera, ali trener je u finišu sezone više vjerovao iskusnijim dečkima, a nije pomogla ni ozljeda našeg kapetana Domagoja Bašića nakon koje sam dobio zadatak pokrpati rupu na beku šuteru.

Kako ste i sami spomenuli, većim dijelom je za vašu povećanu minutažu u ovoj sezoni to zasluga zaokreta u poslovanju kluba, koji se nakon sezone u kojoj je bilo velikih ulaganja odlučio na štednju do daljnjeg. Kako vidite vašu ulogu u momčadi u sljedećoj sezoni?

Toni: S obzirom da bi politika kluba trebala ostati ista, smatram da bismo u nadolazećoj sezoni trebali biti nosioci igre. Bit ćemo jednu godinu stariji, iskusniji i sveukupno gledajući – bolji igrači.

Domagoj: Slažem se s Tonijem, tu smo i trebali bismo imati značajnu ulogu u momčadi.

Igrali ste prošlog ljeta u mladoj reprezentaciji, i to upravo pod palicom vašeg klupskog trenera, Vladimira Anzulovića. Koliko vam je poznavanje Zulinog rada pomoglo u klubu, odnosno reprezentaciji?

Domagoj: Jako mi je pomoglo biti dio reprezentacije pod Zulom. Da, bili smo prošle godine tu negdje na rubu prve momčadi, ali nije isto biti 13. ili 14. igrač koji na treningu služi često da popuni broj i teško hvata finese u sustavu igre, ili biti nositelj igre koji aktivno sudjeluje u kreiranju igre momčadi. Iskustvo iz reprezentacije mi je kasnije pomoglo kroz sezonu, nisam se trebao prilagođavati na trenerove zahtjeve jer sam znao što on želi, ali isto tako je i on znao što i koliko može očekivati od mene.

Toni: Moj je dojam da nam je u reprezentaciji bilo lakše jer smo imali kakvo-takvo iskustvo s trenerom Anzulovićem od sezone prije, dok su se drugi dečki iz nacionalne selekcije morali u kratkom vremenu prilagoditi njegovom sustavu. Ipak su svi oni dolazili iz drugih klubova, radili s drugim trenerima i bili naviknuti na drugačiji rad. Mi smo utoliko bili u prednosti, jer je trener Anzulović jako predan svom sistemu, pa igrači koji brže svladaju (ili u našem slučaju, bolje poznaju) taj sistem, mogu očekivati značajnije uloge na terenu. S druge strane, reprezentacija nam je pomogla da pokažemo za što smo sposobni kad imamo adekvatnu minutažu, što u prethodnoj sezoni nismo imali prilike.

Ovog ljeta vas čekaju nove reprezentativne obveze, u pitanju je U20 selekcija koja nastupa na Eurobasketu u njemačkom gradu Chemnitzu. Kakva očekivanja imate?

Toni: Mislim da bi četvrtfinale bilo jako dobar rezultat, a sve preko toga – odličan!

Domagoj: Iskreno, ne znam što očekivati. S tom generacijom sam bio prije dvije godine u selekciji U18, ispali smo u B diviziju nakon nekoliko poraza u utakmicama na jednu loptu. Tada zbilja nije bilo neke značajnije razlike između 15. i 3. momčadi na prvenstvu, nijanse su odlučivale. Teško mi je prognozirati bilo što, sve je moguće.

Nakon povratka iz Njemačke, na Baldekinu će vas dočekati novo/staro lice. Umjesto Vladimira Anzulovića glavni trener momčadi će u nadolazećoj sezoni biti dugogodišnji prvi pomoćnik, Miro Jurić. Što očekujete od njega u novoj ulozi?

Toni: Još nismo imali niti jedan trening otkad je došlo do promjene trenera*, a sada počinju polako individualni treninzi. Bez obzira na to, ja sam siguran da će trener sada kad je dobio veće ovlasti biti nešto ozbiljniji, dok je bio pomoćni trener nije morao toliko držati autoritet. Sad neće toliko smjeti dopustiti opuštanja i zaj.... (smijeh), pa vjerujem da će to biti zanimljivo iskustvo i za njega i za nas.

Domagoj: Trener Jurić ima dobar odnos sa svima, ima odličan pristup i smatram da neće biti problema oko vođenja momčadi i da će se dobro snaći u tome.

*u trenutku kada se ovaj razgovor odvijao dečki zbilja još nisu trenirali, ali već nakon dan-dva su ušli u radnu shemu, op. a. 

Trenutno ste na odmoru, kako provodite vrijeme?

Domagoj: Ha, uglavnom idemo po kavama, kupamo se, gledamo utakmice... europske, NBA je prekasno za gledanje, a nitko od nas nije toliki zaljubljenik.

Ipak, vjerojatno ste pratili sezonu Darija Šarića u Philadelphiji? Kakvi su vam dojmovi što se njegovih igara tiče?

Domagoj: Jesmo, naravno. Zanimljivo će biti kada opet bude okupljanje reprezentacije, pa kad se opet počnu povlačiti priče u stilu „kako Dario može tako pogađati u NBA, ali kad je u reprezentaciji ne može ništa“. Ono što većina ljudi zaboravlja je činjenica da Šiši u Phili šutira puno trica iz dotrčavanja, pa mu se otvaraju šutevi s određenih pozicija jer nije prva opcija u napadu, o njegovom ofanzivnom skoku da ne govorimo... U reprezentaciji će se, pak, morati dobrano pomučiti kako on individualno, tako i cijela momčad. Obrane će biti poprilično fokusirane na njega.

Euroliga? Nedavno ste, naime, bili gosti u studiju Šibaj TV kod voditeljice Sanje Raičković, pa ste u tom razgovoru otkrili koje momčadi simpatizirate; Domagoj Žalgiris, a Toni Panathinaikos.

Toni: Ma da, pratila se Euroliga, ali ja sam sad uzeo tjedan dana strogo za spavanje (smijeh). Nakon što se naspavam, odem na plažu, bacim neki đir i popijem piće... i to je to. Nakon tih tjedan dana krećem polako s teretanom i nakon toga kreću reprezentativne pripreme tako da treba iskoristiti svaki slobodan trenutak. Što se bolje odmorim, bit ću spremniji za nove izazove.

Kad spominjete teretanu, jeste li već dobili određeni program od klupskog kondicijskog trenera, Kreše Baljkasa? Postoji li neki dio na koji morate posebno dati naglasak?

Domagoj: Nismo još ništa dogovarali jer smo nakon seniorske sezone imali i juniorske obaveze, dok je recimo Pavao Paić nakon jednotjednog odmora krenuo s teretanom prije nekoliko dana, s planom treninga i prehrane. Pretpostavljam da je nešto slično predviđeno i za nas dvojicu.

Toni: Mi za dva tjedna idemo na reprezentativne pripreme, tako da se u tom kratkom vremenskom periodu malo što i može napraviti. Eventualno možemo održavati formu koju steknemo kroz sezonu.

Kroz mlađe reprezentativne selekcije se pripremate za eventualni poziv u seniorsku vrstu u budućnosti. Zasigurno ste pratili sve ove putešesvije naših momaka kroz kvalifikacijsku skupinu?

Toni: Naravno. Iskreno, smatram da je velika greška bilo nepozivanje najboljih od samog starta, već se išlo na neko „pomlađivanje“, a mladih baš i nije bilo. Najmlađi je bio Luka Božić s 22 godine, a s druge strane Hrvoje Perić je dobio poziv tek kad je bilo gusto.

Domagoj: Za razvijanje mladih igrača služe mlađe selekcije. A reprezentacija bi ipak trebala biti sastavljena od najboljih igrača, i njima se trebaju uručiti pozivi, a onda će oni sami procijeniti u kakvom su psihofizičkom stanju i mogu li, poput recimo Ukića ili Žorića, odgovoriti izazovima reprezentacije ili ne. Ako ne mogu, onda je u redu uvesti mlađe, ali ne na silu jer to u konačnici može biti medvjeđa usluga.

Kako se opuštate između utakmica? Kakvim zanimacijama odnosno hobijima ispunjavate slobodno vrijeme? Igrate li možda PC igre, Fortnite se poput epidemije proširio svijetom, nema tko ga ne igra?

Domagoj: Iskreno, nikad nisam bio tip od igrica. Uglavnom sam na mobitelu, surfam internetom, gledam serije...

Toni: Da, serije su odličan način opuštanja. U proteklom razdoblju sam pogledao True Detective, Breaking Bad...

Izlazite li često, ipak ste mladi dečki?

Domagoj: Ne izlazimo previše, mjesta koja su popularna nam jednostavno nisu privlačna iz više razloga.

Toni: Pod velikim smo povećalom, svi nas poznaju i jedva čekaju bilo kakav naš pogrešan korak da bi mogli kasnije kritizirati. To je jedan od najvećih razloga zašto izbjegavamo takva mjesta.

Domagoj: Ma, može se izaći recimo jednom u dva mjeseca, ali da izlazimo češće... pa naš režim treninga ne dopušta neke pretjerane veselice. Dva treninga dnevno, vikendom utakmica... jedva dočekaš slobodnu nedjelju da se malo naspavaš i odmoriš.

Što se tiče obrazovanja, u kakvom ste trenutno stadiju? Studirate li i kako vam ide?

Domagoj: Studiram energetiku. Naslonilo se to na moje srednješkolsko obrazovanje, pa sam samo odlučio nastaviti u istom smjeru. U početku sam bio pun entuzijazma, pa sam planirao kako dobro iskombinirati studij i sportske obveze, ali to je brzo propalo (smijeh). Pokušat ću na ljetnim i jesenskim rokovima riješiti što je više moguće, tako da si rasteretim eventualne buduće ispitne rokove.

Toni: Završio sam gimnaziju, položio maturu i zamrznuo to. Trenutno sam posvećen isključivo košarci, a što se obrazovanja tiče, nikud mi se ne žuri. Uzeo sam pauzu i dat ću si vremena da smislim što ću jednog dana upisati.

Vozački ispit je bar jedan od vas dvojice položio, s obzirom da ste na ovaj intervju došli autom?

Toni: Da, ja sam položio vozački tijekom ove sezone, i bilo je tu zanimljivih anegdota (smijeh).

Domagoj: Stvarno, bilo je tu svega (smijeh). Jednom prilikom smo nakon treninga stajali na ulici, Toni je čekao instruktora. Bio je to zimski dan, negdje oko podne,  puhala je jaka bura, a u tom trenutku je prolazio Zula i vidio ga kako stoji na toj buri. Naravno, odmah je izašao iz auta i pitao što radi(mo) ovdje. Toni je odgovorio da čeka instruktora, na što je Zula burno reagirao. Istog dana na popodnevnom treningu je izdvojio nas dvojicu i Paića, te smo otišli na obavijesni razgovor (smijeh). Rekao nam je kako nema više vožnje između dva treninga, da se trebamo odmoriti, pa smo ga pitali kada možemo voziti. Kao iz topa je ispalio „pa imate srijedu ujutro slobodno“! Naravno da je to rezultiralo time da se naše polaganje vozačkog ponešto odužilo (smijeh).

Toni: Ja sam imao sreću da sam već odvozio dvadesetak sati, pa sam nešto brže to riješio.

Domagoj: Da, a ja i Pajo (Pavao Paić, op. a.) smo odvozili tek desetak, pa je to trajalo puno duže. Usto, danima kad imamo samo jedan trening, nikada nismo unaprijed znali u koliko je sati. Dobili bismo poruku sa satnicom sutrašnjeg treninga oko devet, deset sati navečer, a tada bi moj instruktor već dobrano spavao (smijeh).

Toni: Dobro, s takvim režimom smo se poprilično navikli na profesionalni život i dosta su nam pomogle takve šok-terapije.

 U šaljivom tonu smo priveli naš razgovor kraju. Ostaje nam poželjeti Toniju i Domagoju puno sreće s reprezentacijom ovog ljeta, kao i u sljedećoj sezoni u Premijer ligi. Dokazali su da mogu, a s ustrajnim radom mogu dotaknuti zvijezde. Ne sumnjamo da će ovi vrijedni dečki dati sve od sebe da se to stvarno i dogodi.