Igrač Cibone, reprezentativac Švicarske, psiholog i magistar poduzetništva i inovacije

Toni Ročak, košarkaš zagrebačke Cibone, do prije dvije godine nije bio previše poznat u Hrvatskoj. Svojim igrama na sebe je definitivno skrenuo pozornost.

Kao dijete je, kad je imao tri godine, s obitelji preselio u Švicarsku gdje je odrastao i gdje se počeo baviti sportom. On i mlađi brat Niko od malih nogu su u Ženevi, gdje su živjeli, u sportu. Od nogometa, tenisa, stolnog tenisa do košarke u koju su se obojica zaljubila.

Nakon studija u SAD-a – gdje je završio studij psihologije te magisterij iz poduzetništva i inovacije - odlučio se za Dubravu, a nakon sjajno odrađene sezone stigao je poziv iz Cibone. Uz sve to 2021. godine dobio je poziv u švicarsku košarkašku reprezentaciju za pretkvalifikacije za Svjetsko prvenstvo. Sve mu se dogodilo jako brzo...

Sve je pokvarila Covid kriza 

„U košarci sam od svoje sedme godine života i u Ženevi, gdje smo živjeli, prošao sam kroz sve kategorije. Kad sam imao nekih 15 godina – tj. kada sam pozvan u mladu reprezentaciju Švicarske - shvatio sam da bih mogao igrati košarku na visokoj razini i jednoga dana živjeti od nje. Tad se pojavila i ideja da bih volio otići u SAD na studij pa sam tako kad sam imao 18 godina otišao prvo u Phillips Exeter Academy u New Hampshireu – što je priprema za college (prep) – a nakon toga sam dobio stipendiju od Regis University, sveučilište iz Divizije 2 iz Denvera. Nakon jako dobre dvije godine, gdje sam bio među boljim igračima u konferenciji, dobio sam stipendiju sveučilišta UC San Diego iz Kalifornije. Bio sam sretan jer sam uspio sam doći do Divizije 1, ali sve je pokvarila Covid kriza. Nakon dvije jako dobre sezone odlučio sam na magisterij otići na sveučilište San Francisco koje je sezonu prije igralo March Madness. No, nisam puno igrao i odlučio sam se vratiti u Europu. I tad se među nekoliko ponuda pojavila Dubrava koja se pokazala kao pun pogodak.“

'Svi ganjaju veliki novac, nije važno koliko dobro igraš nego koliko si plaćen'

U zadnje dvije sveučilišna NCAA liga više nije ista jer su se pojavili NIL sponzorski ugovori i neki igrači iz Europe godišnje zarađuju i više od milijun dolara. Kako to komentirate?

„To je baš velik zaokret i sigurno mijenja stvari, mijenja kompletnu dinamiku oko košarke. Čak bih rekao da se sad vrijednost igrača svodi na to koliko je plaćen, a ne koliko dobro igra. Brat Niko još igra u NCAA za UC Davis Aggiese i jako dobro znam da je ove, ali i prošle sezone većina igrača dizala velik novac. Ukratko, sad ispada da svi ganjaju velik novac i mislim da više neke lojalnosti prema ekipi. U NCAA košarka više nije na prvom mjestu nego svi žure iz srednje škole kako bi napravili što bolji transfer. Samo se ganja novac i jednostavno se izgubila ta neka čar košarke, ta ljubav prema sportu. Od amaterizma preko noći je NCAA postao nešto drugo, a taj velik novac sve više privlači mlade igrače iz cijelog svijeta.“

Foto: Ivana Dergez/KK Cibona

Vratimo se nakratko na KK Dubrava. Imali ste jako dobrih utakmica, često i double double učinak, a vaše igre (prosjek 17 koševa i 7 skokova) nije prošao nezapaženo?

„Meni je u Dubravi zaista bilo sve vrhunski jer nakon te zadnje godine na sveučilištu, gdje zbog nekih političkih razloga nisam uopće igrao što je psihički bilo dosta teško za mene, trebala mi je sredina koja je zdrava i koja će mi omogućiti da se vratim. A Dubrava je u potpunosti to i bila jer osim sjajne kemije u momčadi moram reći kako mi je jako pomogao i tadašnji trener Jeronimo Šarin koji mi je dao slobodu u igri i dopustio mi greške. Sve mi je to bilo važno da se probijem, da se vratim u formu i da sam sebi dokažem da mogu igrati na ovoj razini. Mislim da sam u svojoj prvoj sezoni u Premijer ligi to i ostvario. Jer je brza došla ponuda Cibone.“

'Teška godina u Ciboni, bilo je tu svačega, ali...' 

Cibona je svakako razina iznad jer osjetili ste između ostalog kako je igrati u regionalnoj ABA ligi?

„Od malih nogu znaš da je Cibona velik klub, ali isto tako se posljednjih godina više govorilo o teškoj situaciji u kojoj se klub našao. Želio sam doći u sredinu gdje mogu pomoći i zaigrati na višoj razini. E sad, ni sam ne znam koliko sam to dobro ostvario jer rezultat je mjerilo. Mučile su me tijekom sezone neke ozljede, zatim su se neke stvari događale, a uz sve su se mijenjali treneri. Ukratko, bilo je tu svačega, a ja na neke stvari ne mogu utjecati. Ukratko, bila je dosta teška godina, ali i dalje se trudimo dati sve najbolje od sebe jer vjerujemo da možemo bolje.“

Zadar ima posebno mjesto u mom srcu

Po ocu podrijetlo vučete iz Dalmacije, točnije iz Primoštena, a obitelj Ročak je podrijetlom iz mjesta Debeljak pored Sukošana. Tko vam je bio igrački uzor kao klincu jer čuli smo da ste navijali za Zadar?

„Da, Zadar je uvijek imao posebno mjesto u mom srcu i možda jednog dana i zaigram u tom klubu. U Zadru i okolici imam puno rodbine i svako ljeto, kada imam slobodno, posjećujem Debeljak i Sukošan. Inače, prvi i najveći košarkaški uzor, kao djetetu, bio mi je Toni Kukoč! Naravno, Dražen Petrović je također bio među tim idolima, ali Kukoč mi je omiljen zbog stila igre jer on je bio poseban igrač! No, kako sam sazrijevao pokušavao sam pronaći svoj stil igre i svoj put. Sam sebi sam određivao ciljeve i odlučio sam naporno raditi da uspijem.“

Foto: Zvonko Kucelin/KK Zadar 

Otac vam je na vas i mlađeg brata definitivno prenio ljubav prema sportu?

„Da, on je bio uspješan u karateu. Ja sam vrlo rano shvatio koliko je trening važan i da je taj radni dio isključivo na meni, da je to u potpunosti u mojoj kontroli. Uvijek radim na sebi i želim biti najbolja verzija sebe i svjestan sam kako na putu do uspjeha ne mogu varati ni sebe ni druge. Svjestan sam da svaki dan moraš naporno raditi i da se put do uspjeha gradi korak po korak. Ako ću uz to imati malo sreće – te ako nastavim naporno raditi – uvjeren sam kako ću doći do toga što zaslužujem.“

'Tražim sredinu u kojoj mogu dalje napredovati, imam unikatan stil igre' 

Nakon Dubrave i Cibone – s kojom imate ugovor do kraja ove sezone - koje ste sportske ciljeve postavili ispred sebe?

„Iskreno, uvijek tražim sredinu koja je zdrava za moj razvoj te u kojoj i dalje mogu napredovati. Mislim da imam unikatan stil igre, a kao i svaki igrač imam neke jače strane, ali i one slabije koje želim ispraviti. Kad gledam prema naprijed kod mene čak nije pitanje koliko je jaka liga ili koliko je velik ugovor, nego mi je važnije koliko je zdrava sredina u koju dolazim.“

Foto: Ivana Dergez/KK Cibona 

Švicarski reprezentativac 

Košarkaški ste stasali u Švicarskoj, a već nekoliko godina ste standardni u seniorskoj reprezentaciji?

„Ponosan sam što sam dobio poziv i igrom slučaja na tim počecima u dresu Švicarske, nastupio sam na utakmici protiv svoje Hrvatske u kvalifikacijama za Eurobasket. Iskreno, to je bio sjajan osjećaj kad smo u Opatiji igrali protiv najjače Hrvatske sa NBA igračima Bogdanovićem, Šarićem i Zupcem. Naravno, došla me gledati cijela obitelj i to je bilo nešto posebno. Što se tiče švicarske reprezentacije mogu reći da se dižemo, imamo nekoliko NBA igrača od kojih je najpoznatiji Clint Capela iz Atlanta Hawksa, a imamo i nekoliko velikih talenata u sveučilišnoj NCAA ligi te recimo u španjolskoj ACB ligi igrača kao što je Anthony Polite. Mislim da imamo dobru ekipu i što je još važnije jako dobru kemiju te odličnog izbornika, a to je grčki stručnjak Ilias Papatheodorou koji trenutačno vodi Promitheas Patras. On je po meni prva liga trener i s vremenom ćemo svi biti još bolji.“

Dobro se radi i u mlađim kategorijama u Švicarskoj. I tamo jedan Hrvat ima važnu ulogu?

„Da, za mlađe kategorije zadužen je hrvatski stručnjak Ivan Rudeš. Zadnjih godina se u košarku puno više ulaže i rezultati se vide. Švicarska ima jako puno talenata koji zahvaljujući dobrom radu u mlađim kategorijama sad imaju puno bolju priliku za napredak i razvoj. Uvjeren sam kako će uskoro mnogi od njih napraviti nešto veliko.“