Razgovor s povodom

Crikvenički ŽKK Arx u samo dva tjedna ostvario je izvanredan podvig, osvojio je dvostruki naslov prvakinja Hrvatske. Mlade košarkašice Arxa okitile su se zlatom u konkurenciji mini košarke do 11 godina te u uzrastu do13 godina, i time nastavile impresivan niz osvajanja naslova državnih prvakinja koje ovaj klub niže posljednjih godina.

ŽKK Arx tako potvrđuje status jednog od najsustavnijih i najuspješnijih ženskih košarkaških kolektiva u Hrvatskoj u mlađim dobnim kategorijama, a jedan od najzaslužniji za to je Krešimir Kozlevčar, najbolji sportski trenera Grada Crikvenice za 2023. godinu.

Njegov posvećen i stručan rad prepoznat je i na nacionalnoj razini – Hrvatski košarkaški savez uključio ga je u rad mladih reprezentativnih selekcija, a bio je i član stožera kadetske reprezentacije Hrvatske koja je 2022. godine osvojila brončanu medalju na Europskom prvenstvu.

Kozlevčar, osim rada u dvorani, promovira žensku košarku i putem vlastitog YouTube kanala, čime dodatno doprinosi vidljivosti i afirmaciji djevojčica u sportu. U nastavku donosimo intervju s čovjekom koji u Crikvenici stvara velike priče iz male sredine.

Sjajni rezultati 

Krešimire, u samo dva tjedna osvojili ste dva naslova prvaka Hrvatske s dvije različite uzrasne kategorije – kakav je osjećaj raditi s ovako dominantnom generacijom mladih igračica?

Osjećaj je sigurno jako ispunjujući i odgovoran. Moram reći da sam na Mini košarci U11 bio u ulozi pomoćnog trenera i da je do tog uspjeha došla naša trenerica Mia Blažević dok sam sa U13 bio glavni trener. Kada smo prije tri godine osvojili prvi naslov nismo dopustili da nam isti uspjeh ode u glavu jer na taj turnir isto kao i svaki do sada nismo išli sa ciljem medalje već sa ciljem da našim košarkašica damo iskustvo više koje će ih motivirati u startu bavljenja košarkom. Moja uloga u klubu nije samo trenerska već sam i predsjednik te obaveze sežu za strateškim planom kako sve poboljšati. Cilj je bio podijeliti tu sreću i tako je došlo do dogovora sa Miom Blažević koja je u tim trenucima igrala Prvu ligu za nas. Tri godine kasnije ponavljamo rezultat s novom trenericom, novom generacijom ali s istom filozofijom igre uz podizanje uvjeta rada. Uvjete smo podizali svake godine i kako nam dolaze nove generacije tako dolaze i izazovi da se održi kontinuitet rada tj. da se djeca animiraju za košarku. 

Kako je nastao ŽKK Arx

Kako je nastala ideja i vizija ŽKK Arx? Koji su bili prvi koraci i ciljevi kada ste krenuli u ovaj projekt?

Ideja je sada ušla u svoju 11 godinu kako smo osnovani 2014. godine. Prvi koraci su bili rad u tada KK Crikvenica gdje sam animirao djecu po osnovnim školama i dao im prvi doticaj sa košarkom. Naravno na animacijama su sudjelovale i djevojčice te su s vremenom i one počele dolaziti na treninge. Na žalost tada nije bilo uvjeta da se napravi grupa za djevojke jer se ipak radi o muškom klubu koji je prije preko 45 godina imao ženske kategorije i naravno ideja da se osnuje klub nastala je logično. Djevojčice su se počele upisivati i često kažem "zbog jedne" je sve krenulo. Jedna je upisala svoje prijateljice, prijateljice su skupile ostale i sve je krenulo. Kada se sjetim prvih uvjeta u kojima smo radili stvarno je nevjerojatno gdje smo danas. Bez potpore profesora Đonija Švarca i Rešada Mujkanovića koji su bili nevjerojatna podrška gdje su jednom entuzijastičnom mladom treneru dali krila da se sve pokrene. Svaka generacija igračica koje su prošle klub dala je svoj otisak na žensku košarku u Crikvenici pa su nam tako i prve košarkašice koje su upravo u KK Crikvenici prije previše godina bez ženske košarke u Crikvenici dale podršku i pomagale gdje su mogle. Od ulaska u upravu kluba, do animacije djece do savjeta kako sve krenuti. Tu ne mogu ne spomenuti gospođe Dubravku Mijalić i Ernu Prpić koje su radile puno toga da se krene na zdravim temeljima. 

Tajna uspjeha

U čemu je, po vašem mišljenju, tajna uspjeha Arxa u mlađim dobnim kategorijama? Što Arx radi drugačije od drugih?

Tajna je da nema tajne već vjera u svoj rad, filozofiju i iskustvo. Skupili su se ljudi oko kluba koji su stavili djecu na prvo mjesto i podržali ideje koje sam pokušao plasirati. 

Arx je godinama imao rezultate što timski što individualno za naše okvire. Iz naše sredine izašlo je nekoliko reprezentativki što od samih početaka potvrđuje da smo znali što želimo sa našim igračicama. Skupljali smo iskustvo i mijenjali na bolje. 

Početak ovih većih uspjeha krenulo je sada prije četiri sezone kada sam napustio KK Crikvenicu i priključio se radu s KK Kraljevicom. Oni su mi omogućili po prvi puta zaposlenje i uvjete da sam još više mogao razmišljati o košarci. Kliknuo sam s čovjekom koje je iskreno želio staviti djecu na prvo mjesto, a to je Igor Konjević. Igor je glavna "katica" za sve u klubu i na raspolaganju je bio za sve. Sjeli smo i pričali o viziji kako bi trebalo i koji su ciljevi kada se djeca uključe u košarku. Napravili smo plan animacija i krenuli. Zajedničkim snagama krenuli smo u program i što se tiče ženske košarke došli sa praktički 5 cura iz Kraljevice na broj od 20 djevojčica uzrasta od 8 do 14 godina. I dalje je to premali broj ali bio je veliki početak interesa da se djevojke uključe u košarku. Problem je bio da Kraljevica nije imala dovoljan broj igračica za natjecanja i zajednički smo ušli u program. Djevojčice su počele trenirati zajedno što u Crikvenici što u Kraljevici i razvila su se prijateljstva. Sve je nekako kliknulo. Roditelji su se počeli družiti, djeca ići na međusobne rođendane i krenulo je druženje u slobodno vrijeme. Počela se stvarati EKIPA. 

Fantastični uvjeti rada

Kakvi su uvjeti rada i treniranja u Crikvenici – infrastruktura, dvorane, raspored termina...?

Uvjeti rada su fantastični. Crikvenica ima četiri dvorane od koje su tri na par minuta hoda dok je naša dvorana srednje škole dr. Antun Barac nešto dalje od centra grada, ali dvorana gdje imamo termina za rad. Kada se na to sve nadoveže novoobnovljena dvorana u Kraljevici gdje osim glavnog terena imamo "na terenu" i pomoćni koš za individualan rad te teretanu možemo reći da infrastruktura postoji za najviše domete i sve to na 10 minuta od jednog grada do drugog znači u Zagrebu ili Splitu se npr. više putuje iz jednog kvarta u drugi. Na tome se zahvaljujem gradu Crikvenici koja je osluškivala potrebe sportaša i omogućila nam da se djeca bave sportom bez problema. Velika mi je sreća da se i pripreme reprezentacije upravo odvijaju u Crikvenici i nedavno jedna grupa u Kraljevici i da tako proširujemo priču o kvaliteti naše infrastrukture. 

ŽKK Arx je postao rasadnik talenta, ali s obzirom na veličinu grada, mnoge djevojke odlaze u veće sredine. Kako se osobno nosite s tom činjenicom, i gledate li to kao uspjeh ili gubitak?

Pričamo iz iskustva. Prva djevojka koja je otišla od nas bila je u kadetskom uzrastu i radi se o Eleni Peričić. Elena je tada zamijenila našu sredinu s Rijekom gdje je igrala više natjecanja i igrala veći rang. Nakon toga je upisala studij u Americi i ide prema tome da ima školu, preduvjete da se profesionalno nastavi baviti košarkom i ima nastupe u reprezentaciji iza sebe. Elena je mogla ostati koju godinu više kod nas, ali postavlja se pitanje zašto? Zbog pobjede više ili medalje? Ovako je klupsko dijete dobilo zdrav nastavak svoje karijere. Kako na to možemo gledati negativno? Mi smo na Elenu jako ponosni jer znate gdje se priprema za novu sezonu? Kod nas u dvorani gdje je i krenula. Mi kao manje sredine moramo biti svjesni svojih mogućnosti i pružiti igračicama da napreduju i da im mi upravo damo kvalitetu da ne moraju pre rano ići u veće sredine. Svaka sredina ima nosioca kvaliteta koji igra najviši rang natjecanja. Ako taj nosioc ne gleda samo seniorski pogon već i uvjete i rad u mlađim uzrastima gdje je cilj imati i najbolji staff koji radi sa mladim talentima postavljaju se temelji za zdravu suradnju. Moramo izbjeći i to dosta kolega komentira slanje igračica na veći rang kod samo dobrog trenera. Taj trener može sutra dobiti otkaz i bitno je da je klub zdrava sredina i da je razvijena komunikacija. U Hrvatskoj imamo svijetlih primjera sredina koje zaista pružaju svojim igračicama i onima koje su došle uvjete i brigu. Nadam se da će ih biti još više i da idemo prema tome što se radi u Mađarskoj. Uvjete kako se treba raditi upravo su oni postavili, a ako netko ne zna o čemu pričam neka odigra jednu utakmicu s npr. Akademijom Ratgeber i sve će biti jasno. 

Postoji li želja da se ponovno pokrene seniorska ekipa ŽKK Arx i da se barem dio tih talenata zadrži pod crikveničkim grbom?

Najveća želja je napraviti zdravu piramidu. Kada nam se djeca upišu da imaju sistem rada i sustav unutar kluba koji ih gura prema naprijed. Prerani odlazak nije dobar za nikoga ali struka je ta koja mora procijeniti kada je vrijeme za odlazak iz svoje sredine i zašto. Počeli smo razgovarati i imamo ideju gdje želimo biti za dvije godine. Korak po korak gradimo nove generacije i ne zaletavamo se i ne radimo igračice preranim zvijezdama. Ispred njih je jako puno učenja i usvajanje novih znanja i vještina.

Sustav poreznih olakšica je nužan

Financijska stabilnost uvijek je izazov u manjim sredinama. Kako se ŽKK Arx nosi s tim izazovima? Bi li sustav poreznih olakšica za sponzore omogućio lakše funkcioniranje klubova poput vašeg?

Kao Arx igrali smo Prvu žensku ligu tri godine i vidjeli probleme nejednakosti na svojoj koži. Privatni sektor financija kroz sponzore gotovo da i ne postoje i sponzore ne zanima Prva liga koja je zapravo drugi rang natjecanja. Kada se na to nadoveže da primjerice klubovi u muškoj košarci koji igraju drugi rang natjecanja i žene koje također igraju drugi rang natjecanja imaju ogromnu financijsku razliku postaje sve jasno. Igrač u drugoj ligi za svoje igranje može dobiti što se kaže "za pokriti kredit" i nešto sitno "zaraditi" dok igračice igraju većinom u Hrvatskoj ovaj rang natjecanja besplatno. Cure same kažu da na žalost kada upišu fakultete i kada ih roditelji više ne financiraju dolaze do problema hoće li ići konobariti za 50 € cijelu noć ili putovati cijeli dan u Solin za nula eura. Ukoliko se ne napravi sustav poreznih olakšica za sponzore sport u Hrvatskoj doći će do još većih problema. Hrvatska je zemlja gdje imamo talente i imamo trenere koje znaju raditi i to nikada nije bilo upitno ali očito je da druge zemlje počinju imati uvjete rada koje mi nemamo i samim time dobijamo sve više za naš egzotičnih zemalja koje nisu košarkaške, a kao primjer možemo uzeti Finsku ili Portugal. 

Rad u reprezentacijama

Vaš rad prepoznao je i Hrvatski košarkaški savez. Uključeni ste u rad mladih reprezentativnih selekcija, a 2022. ste bili dio stožera koji je osvojio broncu na EP-u. Koliko vam to iskustvo znači u radu s mladim igračicama u klubu?

Prvi doticaj u reprezentaciji Hrvatske dobio sam 2021. kada me je Željko Ciglar otkrio i stavio u ulogu pomoćnog trenera u U16 kategoriji. Gospodinu Ciglaru sam vječno zahvalan što je pokrenuo moju reprezentativnu priču i veliko hvala Hrvatskom košarkaškom savezu na prilici da budem dio reprezentativnih selekcija.  Odmah me stavio u rad i prepoznao da imam kvalitetu za rad sa visokim igračicama gdje sam se specijalizirao i dao mi je posao pripreme ekipe kroz scouting.  Kako je bila pandemija nisu se igrala prvenstva niti utakmici i bilo je izazovno naći ikakve informacije o protivničkim igračicama i pripremiti ekipu u scoutingu. Sve je to nekako valjda u meni probudilo interes jer je bilo teško i od tada jednostavno obožavam raditi scouting i jedva čekam ljeto gdje ću se baviti ovim istraživačkim dijelom košarke.  Godine 2022. nastavio sam rad u U16 reprezentaciji pod izbornicom Tatjanom Jacović i dobio još veću slobodu za rad. Taj valjda fanatizam prema scoutingu i radu sa visokim igračicama nadovezao sam na neke nove stvari gdje mi je vjera od izbornice dala posebna krila u radu. Od samog starta vidio sam zašto je igračice obožavaju i zašto trenerica ima nevjerojatne rezultate od kojih treba izdvojiti osvajanje trećeg mjesta na europskom natjecanju U16, do plasmana na svjetsko prvenstvo do samog svjetskog prvenstva govore same za sebe. Kada se na to sve nadoveže da sam dobio mentoring Stipe Bralića kako, zašto i zbog čega sve sjeda na svoje mjesto. Imao sam sreće da su ljudi nesebično dijelili svoja znanja i bili kreatori onoga što danas prenosim na mlade naraštaje igračica. 

2024. dobio sam poziv Ive Borović za reprezentaciju U20 gdje sam ponovno dobio priliku učiti od najboljih. Cijele pripreme sam uživao jer sam stalno skupljao iskustvo učeći od Ive nešto što mogu prenijeti u rad kluba, a ona je nesebično djelila svoje veliko iskustvo samnom. Ipak moram priznati da mi je to ljeto ostalo u najgorem sjećanju jer smo na europskom natjecanju doživjeli trovanje u Bugarskoj. Gotovo cijeli staff i igračice doživjele su nešto što ne bih htio ni najveće neprijatelju. Izrazito mi je žao da se nismo mogle prikazati u boljem svjetlu jer smo cijele pripreme prošli izrazito kvalitetno. Odraditi skoro 40 dana priprema i ne pokazati najbolje što možeš na natjecanju za koje se pripremaš je najveća kazna koju smo mogli doživjeti.  2025. godine dobio sam upit za pomoćnog trenera u skoro svim reprezentacijama. Od U16, U18 i U20 na kraju je pala odluka da idem na pripreme sa U18 reprezentacijom koju vodi Tatjana Jacović. Neizmjerno sam zahvalan kolegama koji su me pitali da budem dio njihovog staffa i meni najveće priznanje za rad jer kada te kolege priznaju i žele onda to govori sve o tebi.

Promotor ženske košarke na YouTubeu

Osim rada u dvorani, aktivni ste i na YouTubeu gdje promovirate žensku košarku. Što vas je potaknulo na taj korak i što želite postići tim kanalom?

Sve je krenulo sa jednom idejom koja je nastala u Slavonskom Brodu kada smo igrali sa reprezentacijom Slovenije. Igrali smo pripremne utakmice i kao nagrada i motivacija igračicama sastavljen je jedan "highlights" video njihovih poteza. Cure su to prihvatile s velikim oduševljenjem i nekako je to postao "zakon" da nakon utakmice gledaju najbolje poteze. Sa time se postigla pozitivna atmosfera u ekipi i nastavili smo sa time. Naravno kako sam karakter da ništa ne može biti bez nekog nastavka razvila se ideja da svojim igračicama u klubu prezentiram neke naše igračice iz Hrvatske. Počele su se javljati i igračice kojima je bilo potrebno sastaviti video za Ameriku kada odlaze na sveučilišta i razvio se novi hobi. Meni je bilo neprirodno da nema mjesta na kojem cure iz našeg kluba ne mogu vidjeti npr. Ivanu Dojkić koja je prošle sezone osvojila WNBA prvenstvo ili npr. da ne znaju tko je Mihaela Lazić, Emilija Podrug. Ima tu i videa o mladim i talentiranim igračicama kao što je Nina Novak, Zara Valčić, Elena Peričić itd....Nadam se da ću uspjeti i napraviti video o našim igračicama sa olimpijskih igara jer ako ne znaš povijest ne možeš gledati prema budućnosti. 

Coach KK's Basketball Workshop

Što vas danas najviše motivira kao trenera i gdje vidite ŽKK Arx i sebe za, recimo, pet godina?

Najviše me motivira situacija da sam kao trener profesionalac i da mogu u svojem poslu dati najbolje što znam. Motivira me otkrivati načine na koje se mogu poboljšati, educirati i biti koristan i gdje mogu pridonijeti radu kluba i najvećem ponosu za trenera, a to je rad u reprezentaciji Hrvatske. 

Arx za pet godina vidim sa zdravom piramidom rada i kao sredinom koja se još više raširila i izvan svojih sredina. Smatram da imamo prostora za uključivanje još više djevojčica za bavljenje košarkom. Čitao sam odličan intervju od scouta reprezentacija Marka Tomasa gdje je rekao da ima talenata i u malim sredinama i da treba zaviriti u svaki kutak diljem Lijepe naše. U našem kutku upravo radimo u tom smjeru gdje će te igračice jednog danas imati zdrave temelje, znanje i kvalitetu za next level. Treba po stranu staviti ego i biti pozitivan, pokušati svaki dan napravit korak da nam svima bude bolje i gledati finalan cilj ženske košarke. Sebe kao trenera za pet godina vidim sa akademskim stupnjem više jer mi je želja nastaviti obrazovanje i sa svojom obitelji koja mi je najveća podrška bez koje ne bi bilo ničega navedenog u intervjuu.