Srđan Subotić i Mile Karakaš bili su u Bambergu gdje su pratili rad Andree Trinchierija i njegovih pomoćnika.
Treneri kadeta i juniora Splita Srđan Subotić i Mile Karakaš proveli su desetak dana kod Euroligaša Brose Bamberga, sudionika ovogodišnjeg Zadar Basketball Tournamenta. Svoje dojmove za službenu Facebook stranicu KK Split ispričao je trener juniora Karakaš.
- Prvo bih naglasio zahvalnost klubu i prije svega Dinu Rađi koji nam je omogućio ovakvu vrstu edukacije svojim poznanstvom s Trinchierijem. Unutar desetodnevnog boravka pogledali smo niz treninga, ali i dvije utakmice Bamberga. Kolega Subotić i ja odmah smo zamijetili odličnu atmosferu, ali i posebnu kulturu navijanja. Gledatelji doslovno u svakom trenutku bodre svoju momčad, bez obzira na rezultat. Moram priznat da mi je teško povjerovati da je tako nešto moguće u Hrvatskoj, s obzirom na to da smo mi najpametniji na svijetu i bolje znamo taktiku od svakog trenera, a igrati od bilo kojeg igrača.
Najbolji dio puta su u svakom slučaju bili razgovori s Trinchierijem, ali i njegovim pomoćnicima koji su bili nevjerojatno otvoreni za razgovor i bilo koju vrstu pomoći. Pogotovo moram tu naglasiti nevjerojatnu uslužnost u svakom smislu njihovog team managera Đermana koji je momak i pol! Trinchierija sam doživio prije svega kao nevjerojatno jednostavnu osobu pored koje se lako opustiti. U niti jednom trenutku nije imao stav "ja sam Andrea Trinchieri" ili da smo se osjetili da smo mu tlaka premda je usred sezone gdje su obaveze kao i razina stresa ogromne. Na svako pitanje je imao spreman i otvoren odgovor bez imalo skrivanja, ali i što je zadivljujuće, uvijek poštujući naše mišljenje, pa u nekim slučajevima i sugerirajući da trebamo raditi neke stvari kako mi mislimo bez obzira na to što nam se mišljenja nisu poklapala.
Osoba je koja je nevjerojatno u svom poslu kao i cijeli stručni stožer te provode u dvorani odnosno svome uredu često i cijeli dan. Uvijek je maksimalno koncentriran na ono što se radi, a s obzirom na to da je veliki emotivac često žustro zna pokazivati svojim igračima gdje su pogriješili, ali je uvijek pravedan i egzaktan. Osobno, najviše sam razliku vidio naravno prije svega u uvjetima, cijeloj infrastrukturi. Njima na treningu bude osoba koja je zadužena samo za brisanje parketa i samo za vođenje semafora. U Bambergu četiri pomoćna trenera rade na scoutingu protivnika i rezanju videa dok u nas to radi samo Grga. Realno, te uvjete mi ćemo teško dostići, ali imamo prostora za napredak u organizacijskom smislu gdje se kod njih točno zna tko je za što zadužen, profesionalizmu, nevjerojatnoj posvećenosti svom poslu...
Još bi naglasio stvar koja mi se iznimno svidjela, a to je da među trenerima nema nikakve zavisti niti nekog natjecanja već vjerojatno kao posljedica dobre organizacije samo dobra suradnja.
Također, zamijetio sam jednu stvar, koja je kod nas rijetka, a to je da su otvoreniji za dijeljenje znanja. Kod nas sam doživljavao skrivanja, kao da će netko nekome ukrasti tajnu formulu i posao, a jedan Trinchieri, ali i svatko iz njegovog stručnog stožera, su otvoreni u svakom trenutku za sve. Boravak u Bambergu samo mi je potvrdio da je jedini put za napretkom je svakodnevna komunikacija, educiranje, a ne tračanje i zavist.
Iznimno sam zahvalan klubu da nakon prošle godine, gdje sam imao priliku biti kod Perasovića u Efesu, sada sam imao i ovu priliku, jer je super imati priliku učiti od ljudi koji imaju više iskustva i na višem su nivou. Također je super za samopouzdanje kada u biti shvatiš da to što oni rade nije znanstvena fantastika niti nešto o čemu mi blage veze nemamo već iznad svega kao najveću razliku bi naveo da se sve radi u 2-3 brzine više nego u nas pa je očito u kojem smjeru moramo ići.
Još jednom veliko hvala Dinu, klubu, Trinchieriju i njegovom stožeru, te se samo mogu nadati da ćemo imati još ovakvih prilika, a nadam se da će ovakve prigode imati i moje kolege iz Hrvatske.