Bodiroga: 'Već tada sam bio pomoćni organizator igre, ali i igrač koji je igrao i leđima prema košu. Tako sam se oblikovao kao atipičan igrač, trenirajući i po 7 sati dnevno.'

Nakon Dina Rađe, HALL of FAMERA, Arijana Komazeca i Tonija Kukoča, budućeg  HALL of FAMERA, četvrta sportska institucija i jedan od najvećih europskih igrača u košarci, u našem serijalu je Dejan Bodiroga koji je korijene košarkaške igre razvijao u Zadru.

Prvo je s radio s trenerom Pinom Grdovićem, a nakon toga je nastavio trenirati sa Slavkom Trninićem. Oba trenera su izvršili dubok utjecaj na njegovu sportsku karijeru.

Slavko Trninić u razgovoru za Basketball.hr prisjeća se ove suradnje.

Što je trenirao Bodiroga u to vrijeme na jutarnjim i večernjim treninzima?

- U seniorskoj selekciji KK Zadar 1989/90 je prolazio težak rad na temeljnim i naprednim tehničko-taktičkim vještinama. U jutarnjim treninzima je učio i uvježbavao bazične vještine 1:0 i suradnju 2:0 i 3:0.

Usmjerenost treninga bila je na razvoju sposobnosti za efikasnu igru 1:1, 2:2 i 3:3 na unutarnjim i vanjskim pozicijama kao i nadigravanju handicap situacija 1:2, 1:3. Posebno je radio s unutarnjim i vanjskim igračima. U večernjim treninzima primarno su se uvježbavali timski sustavi igre u obrani, napadu i tranziciji te priprema za pojedinog protivnika. Posebno je važno istaknuti da je Bodiroga učio i uvježbavao taktičke aspekte tehnike koji su mu istodobno omogućili povećanje stupnja razumijevanja igre. Na treninzima se isticalo kako je težak rad na osnovama igre „cijena“ za razvoj igračke karijere.

Marko Trninić i Slavko Trninić na seminaru u Baru 

Koje ste taktičke aspekte tehnike poučavali Bodirogu? 

- U to vrijeme smo objašnjavali na situacijskom treningu što je selekcija šuta, selekcija dodavanja i selekcija driblinga u tranzicijskom i pozicijskom napadu. Isto tako, objašnjavali smo pravila odlučivanja „ako/onda“ ili „čitanje“ u igri.

Kako ste kompenzirali prosječnu brzinu i agilnost načinom treniranja Bodiroge?

- Za mene je najveći izazov u trenerskom poslu utjecaj na deficite igrača koje mu mogu onemogućiti igru u vrhunskoj seniorskoj košarci. Mislim da je važno da je Bodiroga na treninzima učio i uvježbavao kako biti brz u pravo vrijeme. Također je važno reći da je na treningu ponavljao detalje koji omogućavaju precizni timing u izvedbi. Nadalje, u treningu se poticala anticipacija događaja u svim fazama igre. U konačnici, on je poboljšavao, u prijelaznom, pripremnom i natjecateljskom razdoblju raznovrsnost tehničko-taktičkih vještina na vanjskim i unutarnjim pozicijama. Takav način treniranja, njegova posvećenost i kontinuirano ulaganje napora je utjecalo da razvije polivalentnu tehniku i taktiku u igri. Njega je obilježavala intenzivna unutarnja motivacija i cilj da postane kompletan igrač. Imao je ubrzano zrenje u taktičkom mišljenju i bio jedan od rijetkih igrača koji je znao poštovati posjed lopte u igri i koliko je bitna kontrola lopte do traženog otvorenog šuta. Nadalje, obilježavala ga je strategija čekanja greške u kontroli pozicije protivnika kao i uživanje u kažnjavanju njihove reakcije.

Tako Trninić zbori o svom učeniku, Dejanu Bodirogi. A što jedan od najvećih europskih igrača ikada misli o profesoru?

- Profesora Trninića upoznao sam na kampu KK Zadar 1988. godine, a iskustvo rada s njim doživio u seniorskoj ekipi istog kluba u sezoni 1989/90. Tada sam na jutarnjim treninzima trenirao s unutarnjim i vanjskim igračima, što mi je omogućilo da usvojim svestranu tehniku, taktiku i igru, a potom i pridonijelo tome da postanem kompletan igrač. Već sa 17 godina izborio sam se za mjesto u seniorskoj ekipi igrajući na poziciji visokog posta, gdje sam mogao izraziti svoju kvalitetu i kreativnost u igri. To razdoblje bilo je važno za dalji razvoj moje sportske karijere, i to zato što sam kao junior individualno radio više i kvalitetnije od ostalih igrača moje generacije. Tada sam shvatio da je tehnika ključ igre na svakoj poziciji. Zato je već tada profesor tražio od mene da sudjelujem u skoku u obrani i napadu, otvaram kontranapad, prenosim loptu, pretrčavam protivničku obranu i sl. Način treniranja unaprijedio je moju igru 1 na 1, usavršio me u rješavanju situacija udvajanja ili utrojenja pravovremenim i točnim proigravanjem otvorenih suigrača te mi omogućio da stvorim raznovrsni napadački repertoar. Već tada sam bio pomoćni organizator igre, ali i igrač koji je igrao i leđima prema košu. Tako sam se oblikovao kao atipičan igrač, trenirajući i po 7 sati dnevno. Zato mogu reći da su bezbrojna ponavljanja tehničkih detalja nezaobilazna za svakog košarkaša koji želi izići iz okvira prosječnosti. Osobno sam intenzivno radio na fizičkoj pripremi i igri 1 na 1 na unutarnjim i vanjskim pozicijama. Na treninzima sam nastojao ispravljati pogreške i igrati bolje od igrača koji su se borili za istu poziciju u ekipi. Za moj igrački uspjeh zasluga ima i prof. Trninić, njegova stručnost i predanost košarci. Tu predanost dijelim s njim, istaknuo je Bodiroga. 

Trninić je dodao kako je Bodiroga bio igrač koji je neovosno o pritiscima protivničke obrane zadržavao kontrolu svoga ritma igre  i koji nikada nije reagira prljevu obranu i prljave verbalne provokacije već je imao visak stupanj samoregulacije. 

- To ge je činilo jednim od najvećih jer ne možeš biti gospodar situacije, ako nisi gospodar sebe - istaknuo je profesor Trninić 

Dejan Bodiroga played for KK Zadar. Brake up of YU stoped him from leaving his mark in the national league. pic.twitter.com/PNMYMP9tuj

— Ex Yu Basketball (@exyubasket) 26. veljače 2015.

Bodiroga je početkom ratnih zbivanja otišao iz Zadra u Stefanel, kod eminentnog trenera Bogdana Tanjevića, i iako nije bio dužan Zadru je platio odštetu koja je bila uvjet preživljavanja kluba u tim vremenima.

Zadar i zadarski navijači ovom su gestom dobili još jednu potvrdu o kakvom je velikom igraču i čovjeku riječ.