Intervjui
Trninić: Vještine uspješne komunikacije najvažniji su alat trenera u vođenju igrača i cijele momčadi

Trninić: Vještine uspješne komunikacije najvažniji su alat trenera u vođenju igrača i cijele momčadi

Autor: Branko Tabak Photo: Basketball.hr (Šime Zelić)

'Igrači više vjeruju u neverbalno ponašanje nego u riječi koje trener izgovara.'

Nakon predavanja na temu „Sustav cjelovitog razvoja igrača od U-8 do U-19“  na dan finala „Kupa Krešimir Ćosić“ razgovarali smo s prof. dr. sc. Slavkom Trninićem

                                                                                II DIO INTERVJUA

JE LI U PROCESU SPECIJALIZACIJE IGRAČA VAŽNO PRIMIJENITI NAČELA SPECIFIČNOSTI I INDIVIDUALIZACIJE TRENINGA ?

- Specijalizacija igrača na pojedinu poziciju i ulogu u igri je složen proces koji obuhvaća unaprjeđivanje tehničko-taktičkih, perceptivnih, kognitivnih i emocionalnih vještina i sportsko-specifičnih sposobnosti koji utječu na individualnu i timsku izvedbu igrača. U mlađim dobnim skupinama, specijalizacija igrača  počinje u 16 godini što neposredno utječe na efikasnost izvedbe na pojedinoj poziciji u igri. U specijalizaciji igrača provodi se u situacijskom treningu selekcija tehničko-taktičkih znanja i aktivnosti za pojedini tip igrača. Specijalizacija igrača vrlo je bitna za izvedbu i sportsko postignuće cijele momčadi.Nadalje, načela specifičnosti i individualizacije treninga preduvjeti su poučavanja/učenja i vježbanja pojedinog igrača za određenu poziciju i ulogu u igri kao i za optimizaciju individualne i timske izvedbe. Individualni i specifičan pristup treniranju pojedinog igrača usmjeren je na poticanje razvoja jakih i smanjivanje slabih strana izvedbe. Isto tako trener treba prepoznati i smanjivati nepoželjne karakteristike koje kod pojedinog igrača mogu 'prigušiti' ostvarenje njegovog potencijala. Nadalje, potrebno je poticati potencijalno jake strane koje nisu prethodno razvijane u procesu cjelovite sportske pripreme. 

JE LI MOGUĆE U PROCESU SPORTSKE PRIPREME SELEKTIVNO KOMPENZIRATI NEDOSTATKE KOD POJEDINOG IGRAČA?

Selektivno kompenziranje deficita kod pojedinog igrača odnosi se na nastojanje da se „prikrije“ ili natkompenzira niska razina razvijenosti pojedinih temeljnih ili specifičnih sposobnosti. Tako primjerice, nedostatak motoričke brzine ili reaktivne agilnosti moguće je natkompenzirati načinom treniranja. Jedan od mogućih postupaka je poticati razvoj selektivne hipertrofije brzih mišićnih vlakana kroz trening jakosti i snage. Nužno je u košarkaškom treningu izvoditi vještine u natjecateljskom i iznad natjecateljskog intenziteta što potiče razvoj brzinske izdržljivosti i brzinsko snažne izdržljivosti. Njihova razina razvijenosti preduvjet je razvoja sportsko-specifične konstantnosti u brzini igre. Također, važno je na situacijskom treningu poticati perceptivnu brzinu, brzinu prepoznavanja situacija, predviđanje poteza protivnika unaprijed, selektivno odlučivanje i selektivno motoričko reagiranje, a sve u funkciji smanjivanja vremenskog reagiranja u igri. Isto tako, niža razina motoričke brzine i reaktivne agilnosti se može „prikriti“ s razvojem cjelovite pripremljenosti. Čini se da taktički aspekat brzine (npr. razvoj sposobnosti da sportaš bude brz u pravo vrijeme) može stvarati prednost u pojedinačnoj i timskoj igri. Nadalje, igra u osnovnom obrambenom i napadačkom stavu kao i pravilna kontrola pozicije u obrani i u napadu čine igrače brzim i reaktivno agilnim. Spremnost za reakciju u pojedinoj situaciji omogućava veću iskoristivost motoričkog potencijala, ali i razvijanje sposobnosti kod pojedinog igrača da istodobno obavlja višestruke zadatke u svim fazama igre. Osim postupka selektivne kompenzacije slabih strana pojedinog igrača, važna je selektivna korekcija uočenih pogreški u igri, kao i selektivna optimizacija razvoja igračevog potencijala (primjena metodike cjelovite sportske pripreme koja obuhvaća optimalni omjer primjene programa iz tehničko-taktičke, kondicijske i psihološke pripreme). Tako primjerice, u procesu sportske pripreme trener mora znati što može učinkovito korigirati u igri pojedinca i u ekipnoj igri te na koji način provesti optimizaciju sportske pripreme, ali i optimizaciju uloge pojedinog igrača. Navedeni postupci utječu na poboljšanje izvedbe te  na iskoristivost igračevog potencijala.

ŠTO JE DANAS U RADU S MLAĐIM I SENIORSKIM SELEKCIJAMA SVE VAŽNIJE ?

Komunikacija je u trenerskom djelovanju najvažniji alat u vođenju igrača i cijele momčadi. Smatram da vještine uspješne komunikacije postaju sve važnije za stvaranje pozitivne motivacijske klime na treningu i utakmici, a one se uče i razvijaju kao i druge trenerske kompetencije. Isto tako, vještine uspješne komunikacije mogu biti presudne u vođenju pojedine ekipe kao i kluba u cjelini. Nadalje, prikladno davanje povratnih informacija, konstruktivna kritika upućena igračima može biti ključno u selektivnim korekcijama pogreški u izvedbi. Da bi trener unaprijedio vještine uspješne komunikacije nužno je da osvijesti pozitivne i negativne obrasce komuniciranja. Treneri trebaju osvijestiti ono što ometa komunikaciju u procesu sportske pripreme. Također, važno je shvatiti značaj komunikacije u treningu i utakmici. Treneri koriste verbalnu komunikaciju koja se odnosi na ono što oni zahtjevaju od igrača, a to su zadaci unutar uloga u  igri. Najvažniji je ukazivati igračima što trebaju učiniti da bi uspješno obavili zadatke u igri. S tim u vezi, najvažnije je da igrači shvate, prihvate i ispune zadatke unutar uloga u igri. Nadalje, treneri koriste neverbalnu komunikaciju koja uključuje pokret i/ili izraz lica kao i paraverbalnu komunikaciju koja obuhvaća intonaciju i visinu glasa kao i pauze koje koristimo u komunikaciji. Čini se da oko 90 % ukupnog dojma proizlazi iz neverbalne i paraverbalne komunikacije. Igrači više vjeruju u neverbalno ponašanje nego u riječi koje trener izgovara. Pri tome je važno da upute igračima budu jasne i jednostavne, a znakovi u igri su preduvjet brzog prijelaza iz jednog sustava igre u drugi. Posebno je važna komunikacija trener-igrač, trener-stručni suradnici, trener-predsjednik kluba, trener-generalni menadžer, trener-sportski direktor, trener-administracija kluba i trener-mediji koji utječu na pozitivnu ili negativnu motivacijsku klimu unutar pojedine momčadi, izvedbu i sportsko postignuće.  

Slavko Trninić: Komunikacija je u trenerskom djelovanju najvažniji alat

KAKO OSTVARITI USPJEŠNU KOMUNIKACIJU NA RELACIJI TRENER-IGRAČ ?

Uloga trenera je da razvija kvalitetnu komunikaciju sa sportskim okruženjem, ali i da ostvari međusobno razumijevanje na relaciji trener-igrač. Uspostavljanje uspješne komunikacije s igračima, poticanje pozitivne motivacijske klime na treningu i utakmici te psihološka podrška upućena pojedinom igraču i cijeloj momčadi unapređuje timsko samopouzdanje i učinkovitost u individualnoj i timskoj izvedbi. Nedostatak uspješne komunikacije može utjecati negativno na timsko jedinstvo što se može reflektirati na izvedbu i sportsko postignuće pojedine momčadi. Zadatak trenera je da se posveti individualnim razgovorima s igračima, ali i da provodi timske sastanke. Smatram da je najteži zadatak trenera usmjeravanje psiholoških procesa kod pojedinog igrača i cijele momčadi. Utjecaj trenera na unaprjeđivanje igre određen je i razinom uspješne komunikacije na relaciji trener-igrač.                                            Važnost komunikacije trener-igrač/Slavko Trninić i Krešimir Ćosić

KOJA JE VAŽNOST KOMUNIKACIJE U IGRI ?

 - Treneri u košarci znaju da je prvo pravilo timske obrane i timskog napada pravovremenost komunikacije u igri koja utječe na kvalitetu suradnje i razinu uigranosti momčadi. Isto tako dugoročno trenersko iskustvo ukazuje da je najteže oblikovati navike komunikacije u igri. Na situacijskom treningu posebnu važnost ima uvježbavanje komunikacije s pozicije konkretne situacije. Tako primjerice, u fazi obrane stražnja linija obavještava prednju liniju obrane o bloku na lopu ili u fazi napada gdje igrač koji postavlja igru daje signal za ulaz u pojedinu akciju u napadu. Isto tako, važna je komunikacija s pozicije lidera koji može signalizirati promjenu obrane ili napada. Nadalje, sve je više važna „blef“ komunikacija, kao i verbalno i neverbalno provociranje protivnika, jer ono može ometati  izvedbu suparnika. U konačnici, sustavi igre imaju svoj poziv. Iskustvo nas upućuje kako se komunikacija u igri neposredno očituje na pravovremeno prostorno-vremensko usklađivanje akcija u svim fazama tijeka igre. 

JE LI VAŽNO POSEBNO POUČAVATI RAZLIČITE VRSTE POMAGANJA U IGRI KOD BEKOVA, KRILA I CENTARA ?

U procesu tehničko-taktičke pripreme treba poticati razvoj različitih timskih vještina koje omogućavaju kolektivno nadigravanje protivnika. Bek treba znati, htjeti i moći pomoći krilu i centru, krilo treba znati, htjeti i moći pomoći beku i centru, a centar treba znati, htjeti i moći pomoći beku i krilu. To zahtjeva poučavanje ne samo timskih vještina u igri već i stjecanje „znanja u igri“ koja uključuju principe razumijevanja igre. Važno je istaknuti da Igrači u potpunosti mogu ostvariti svoj stvarni kvalitet u suradnji i pravovremenoj komunikaciji u igri. 

JE LI POGREŠNO PONAVLJATI VJEŠTINE U NATJECATELJSKOM INTEZITETU AKO SE PRAVILNO NE IZVODE ?

Nesumnjivo je pogrešno ponavljati vještine u natjecateljskom intenzitetu ako se pravilno ne izvode jer se formiraju nepravilne navike i reakcije u igri. Nepravilne tehničko-taktičke vještine stvaraju pogreške i nestabilnost u učinkovitosti izvedbe na situacijskom treningu i utakmici. Nepravilno usvojene vještine onemogućavaju ostvarenje i iskoristivost cjelokupnog potencijala igrača. Zato je potrebno na situacijskom treningu stvarati motivacijsko okruženje koje se orjentira na pravilno usvajanje vještina i njihovu primjenu u različitim situacijama u igri.. 

JE LI IGRAČE S IZRAŽENIM POTENCIJALOM TREBA USMJERAVATI NA SLOBODNE I IMPROVIZIRANE NAČINE  ZAVRŠAVANJA AKCIJA U IGRI ?

Trenerski stil za Igrače sa izraženim potencijalom treba obilježavati pružanje slobode i mogućnost izbora reakcije osobito u završnicama akcija gdje se pravila odlučivanja trebaju temeljiti na principu ako/onda te na kreativnosti i maštovitosti igrača. Takav autonomno podržavajući stil trenera potiče osjećaj kompetentnosti igrača, razvija kvalitetnu komunikaciju i pozitivno je povezan s unutatnjom motivacijom. Isto tako, potrebno je igračima s izraženim potencijalom osigurati konkurenciju unutar tima i poticati njihovu razinu natjecateljske motivacije za postignućem. Igrači koji posjeduju izraženi potencijal, a nemaju adekvatnu konkurenciju na treningu i  u sustavu natjecanja nisu u mogućnosti da u potpunosti razviju svoj potencijal, niti stvarnu kvalitetu u igri. Nadalje, ako pojedini igrač ne posjeduje visok  motiv za postizanjem uspjeha i visok motiv za postizanjem dominacije u igri, te ako ne posjeduje niski motiv izbjegavanja neuspjeha, vjerojatno nikad neće postati superelitni igrač koji će preuzimati odgovornost i inicijativu u završavanju akcija u igri. Važno je imati na umu da se  motivi kod igrača međusobno razlikuju po tipu, količini i intenzitetu te da oni  pokreću sportaša da trenira sa velikim ulaganjem napora. Izražena motivacija za postignućem utječe na razvoj cjelokupnog genetskog potencijala igrača, ali i na njegovu ukupnu stvarnu kvalitetu u igri.  

KOJE PROFILE IGRAČA JE TEŠKO VODITI ?

Iz dugogodišnjeg iskustva znam da je najteže voditi  igrače koji nisu sposobni voditi sebe, nisu sposobni voditi druge, a pritom ne žele biti vođeni. 

KOJA SU NEPOŽELJNA PSIHOLOŠKA OBILJEŽJA IGRAČA ZA PRIPREMU I VOĐENJE MOMČADI ?

Teško je pripremati i voditi igrače koji nisu spremni  slušati i čuti povratne informacije od trenera, koji gledaju a ne vide u igri, koji ne komuniciraju u igri, koji ne shvaćaju potrebe i probleme suigrača u igri te koji nisu timski igrači. Nadalje, teško je poučavati/učiti i vježbati igrače koji su nekonzistentni u koncentraciji na treningu i utakmici. Isto tako, teško je usmjeravati igrače koji su zatvoreni, koje obilježava neprilagodljiv  način suočavanja sa kontinuiranim trenažnim i natjecateljskim stresom. Teško je pripremati i voditi igrače koji nemaju izraženu  ustrajnost u ostvarenju postavljenih ciljeva. Nadalje, teško je provoditi razvojne treninge s igračima koji imaju nisku toleranciju na bol, koji nisu skloni ispunjavati najteže zadatke u fazi obrane i napada. Zato smatram da igrače treba usmjeravati „da između njih i cilja su oni“ te da koliko prevladaju vlastita ograničenja toliko će biti uspješni u načinu treniranja i u natjecanju. U vrhunskoj košarci treneri u mnogim situacijama trebaju posjedovati sposobnost vođenja atipičnih igrača. Zato treneri trebaju posjedovati vještine uspješne komunikacije te u skladu s tim znati uspostaviti kvalitetne odnose s igračima koji imaju  specifične  ličnosti. 

                                                    Slavko Trninić: 'Igrače treba usmjeravati da između njih i cilja su oni'

KAKO POSTIĆI RAZVOJ ZRELE OSOBNOSTI KOD IGRAČA ?

Učitelj treba uživati u poticanju razvoja poželjnih osobina ličnosti, kao i  zrele osobnosti kod igrača. Pritom, način na koji se igrač u košarci suočava s trenažnim i natjecateljskim stresom govori o njegovoj emocionalnoj stabilnosti . Iskustvo upućuje da su karakterne osobine uvijek presudni faktor u određivanju pojedinačnih izgleda za uspjeh. Zato trener treba biti posvećen studiranju i primjeni psihologije kod procjenjivanja i poticanja razvoja igračeva potencijala. S tim u vezi, trener treba usmjeravati igrače na razvoj pozitivnih vrijednosti, stavova i uvjerenja. Isto tako, treneri trebaju poticati kod igrača preuzimanje inicijative i odgovornosti za rješavanje situacija, kao i spremnost i motivaciju za  prevladavanjem vlastitih unutarnjih ograničenja. Pritom, igrače treba usmjeravati da shvate, prihvate i ispune zadatke unutar uloga u igri. Nadalje, treneri trebaju sudjelovati u poticanju spremnosti i motivacije za unaprjeđivanjem individualne i timske izvedbe jer je to ključni dio poboljšanja stvarne kvalitete igrača. Nadalje, trener bi trebao igrače poučavati da prihvate konstruktivnu kritiku i savjete. Isto tako, uloga trenera je da potiče igračevu želju za učenjem i usavršavanjem tehničko-taktičkih, kondicijskih i psiholoških vještina do razine prenaučenosti. Također, vrlo je važno razviti spremnost igrača da prihvate suigrače s jakim i slabim stranama igre jer je to temelj prilagođavanja i uzajamnog pomaganja u igri. U konačnici, da bi se ostvario razvoj zrele osobnosti igrača potrebno je kod njih razvijati strategije za efikasno suočavanje sa trenažnim i natjecateljskim stresom. Igrači koji su trenirani da odlučuju pod pritiskom imaju „ubrzano“ zrenje jer preuzimaju individualnu odgovornost i inicijativu na natjecanju. U konačnici, emocionalna, kognitivna i socijalna zrelost mogu imati presudan utjecaj na ostvarenje igračevog potencijala pojrdine momčadi.                   Slavko Trninić: 'Igrači koji su trenirani da odlučuju pod pritiskom imaju „ubrzano“ zrenje'

KAKO POTICATI VJEŠTINE POSTAVLJANJA CILJEVA ?

Izgleda da je nužno poučavati igrače da postavljaju jasne i konkretne ciljeve koji su realno ostvarivi, visoko zahtjevni, izazovni, specifični i mjerljivi. Jedna od karakteristika učitelja ili trenera košarkaške igre je postavljanje detaljnog plana za ostvarenje ciljeva igre kao i poticanje navika postavljanja ciljeva kod pojedinog igrača i cijele momčadi. To se može postići na način da se igraču postavi pitanje koji će si cilj postaviti u pojedinom trenažnom ciklusu ili na pojedinom treningu. Moguće je pitati nakon treninga koliko je pojedini igrač zadovoljan i u kojoj mjeri je postigao pojedini cilj. Igrač koji je primarno ciljno usmjeren prema ovladavanju vještina osjeća se uspješnim kada napreduje u individualnoj i timskoj izvedbi. Igrači koji su usmjereni na rezultat uspoređuju se u odnosu na druge što može dovesti do frustracija i izgaranja. Djeca i mladi košarkaši kod kojih dominira ciljna usmjerenost na ovladavanje vještinama su motiviraniji od djece koja su primarno usmjerena na rezultat.

U trećem dijelu intervjua prof. dr. sc. Slavko Trninić donosi odgovore na iznimno važna pitanja:

- Na koji način se može unaprijeđivati timska igra?
- Je li razvoj timske obrane jedan od putova razvoja timske igre u cjelini?
- Što treba poticati u razvoju timskog napada?
- 'Troši' li se danas previše vremena na uvježbavanje elementarnog timinga u izvedbi situacija 5 na 0 u odnosu na individualnu, grupnu i kolektivnu taktiku?
- Koje su promjene u strukturi izvedbe u vrhunskoj košarci?
- Je li izolacija na vanjskom i post prostoru u mnogim situacijama kontraproduktivna u europskoj košarci?
- Ako klubovi ne stvaraju elitne i superelitne igrače ne može ni reprezentacija stvarati natjecateljski uspjeh?
- Kako i kada razvijati kontinuiranu igru ili igru bez stajanja?
- Je li međudjelovanje između obrane i napada najbolje oslikava košarkašku igru?