Time-out

Tullio Rochlitzer (3) na Balkanskim igrama u Tirani 1947.

Tullio Veliki

Tullio Veliki

Autor: Nebojša Gunjević Photo: Privatna arhiva Nebojše Gunjevića

Feljton: Nebeski koš na drugi obruč (6)

Zadranke i Zadrani 1947. prvi su u Hrvatskoj i drugi u Jugoslaviji a liderica zadarskih košarkašica Madera Kalmeta kao najbolji strijelac na državnomu prvenstvu s 58 koševa u novinama dobiva svoju fotografiju te tisak podvlači kako se na prvenstvu u Zagrebu „naročito isticao nesumnjivo najbolji igrač prvenstva, državni reprezentativac Tulio Roklizer“. 


„On je drugo veliko ime zadarske košarke; neumorni pokretač, veliki igrač i kvalitetni trener. Sve se vrtjelo oko njegove izuzetne sportske ličnosti“.   

Prvi slijeva u početnoj reprezantativnoj postavi

Tih blizuratnih godina igračka figura Tullia Rochlitzera dominira. Po riječima njegova suigrača i čovjeka koji je sa Zadrom kao trener osvojio dva državna prvenstva te igrao u polufinalu Lige prvaka, Đorđa Zdrilića, on je „u prvim godinama zadarske košarke poslije Drugog svjetskog rata bio ono što je poslije Michael Jordan, pa i više. Imao je sve i znao je sve. Brzinu, šut, skok, obje ruke, savršenu tehniku“.  

Usporedba s Mister Airom, koji je u znaku činilo se nekada znao stajati, možda je ipak malo pretjerana ali pokazuje kako se sigurno radilo o jednom od najvećih zadarskih košarkaša uopće.

Samo najveći dospiju na karikaturi

Nakon Balkanskih igara u Sofiji 1948. prijeći će Tullio u Crvenu zvezdu i 1951. otići u Italiju, gdje će zaigrati i za talijansku reprezentaciju. Na prijelaz u beogradski klub, čiju će dominaciju u jugoslavenskoj košarci prekinuti zrenjaninski Proleter tek 1956., publika nije baš gledala s velikom radosti a Tullio će to vidjeti prvom prilikom kada sa svojim novim klubom ponovno dođe u Zadar.