Što ako ne odemo na Svjetsko prvenstvo, zašto stagniramo. kakvo je stanje struke danas i kakve igrače možemo očekivati u budućnosti?
Povodom dobivanja nagrade za životno djelo Udruge hrvatskih košarkaških trenera zamolili smo prof.dr.sc. Slavka Trninića za razgovor o stanju hrvatske košarke i principima rješavanja problema, o problemima u poučavanju učenju i vježbanju košarkaške igre, o stvaranju igrača i unaprjeđivanju izvedbe, o uspjehu i neuspjehu, o njegovoj trenerskoj i sveučilišnoj karijeri koji ćemo objaviti u nekoliko dijelova.
O STANJU HRVATSKE KOŠARKE I PRINCIPIMA RJEŠAVANJA PROBLEMA
Sadašnja struktura hrvatskog košarkaškog saveza na čelu sa Stojkom Vrankovićem, Dinom Rađom, predsjednik stručnog savjeta i Jokom Vrankovićem, tajnik i stručni tajnik, krenula je s negativnim predznakom u svim područjima njihovog djelovanja „nasljedila je“ niz problema koji su se akumulirali u prethodnom razdoblju (od dugova koji su trebali sanirati, sustava natjecanja koji su trebali modificirati, neorganizirana trenerska organizacija…), ali i izgubljen ugled u svijetu košarke. Koje je vaše mišljenja kako rješiti sadašnje probleme?
Stojko Vranković - predsjednik HKS-a (Foto: Šime Zelić - Basketball.hr)
- Sva trojica imaju respektabilnu karijeru, stručno znanje, iskustvo i odgovornost za uloge koje obavljaju, ali su stješnjeni između potreba za promjenom i financijskih mogućnosti. Zato je u ovom trenutku važno da ljudi u Savezu uključe jače sponzore koji će povećati budžet. Sve teškoće u struci koje su prisutne nije moguće rješiti u ovom trenutku već traže dugoročnu radnu metodu i precizno definirane ciljeve. Rješavanje nasljeđenih problema treba biti izazov za njih jer imaju vlast i vodstvo u košarkaškoj organizaciji. Mišljenja sam da bi se vratio ugled potrebni su različiti zahvati i zaokreti koji će omogućiti sustavne promjene u hrvatskoj košarci, a koja zahtjevaju podršku cjelokupnog košarkaškog okruženja.
Josip Vranković, glavni tajnik HKS-a - Foto: (Šime Zelić - Basketball.hr)
Međutim, ugled hrvatske košarke proizlazi iz stabilnosti natjecateljskih rezultata klubova i reprezentativne seniorske selekcije. Mi nemamo nijedan klub u Euroligi, natjecanju koje se sve više udaljava u kvaliteti igre od drugih razina natjecanja. Nadalje, s europske mape nestale su velike sportske institucije: KK Split, KK Zadar i KK Cibona. S druge strane, KK Cedevita s obzirom da je najuspješniji klub koji ima najbolje uvjete za rad je jedini naš predstavnik u europskim natjecanjima. Njihov je krajnji cilj biti prvak prve ABA lige jer to otvara vrata prema Euroligi. Međutim, uspjesi klubova i naše reprezentacije ovise o stanju razvijenosti hrvatske košarke i praktičnom rješavanju prošlih i nadolazećih problema i ne trpi razdruženost u odnosima već zahtjeva povezivanje kompetentnih ljudi. Mislim da je nužno postaviti sustav cjelovitog razvoja igrača na nacionalnoj razini koji će biti jedinstven u europskoj košarci. Primjena takvog plana i programa sportske pripreme će omogućiti hiperprodukciju vrhunskih igrača iz vlastite škole. Takav sustav rada treba pratiti poticajno okruženje. Upravo jedan od zadataka stručnih tijela HKS-a je da utemelji strategiju ozdravljenja hrvatske košarke i implementira je u cjelini na razini klubova. To mogu učiniti stručnjaci koji su dokazani u području stvaranja vrhunskih igrača. Stoga, potrebno je strukturirati određena stručna tijela van stručnog savjeta koja bi trebala usmjeravati i davati podršku svim klubovima u poticanju stvaranja igrača neovisno o razini natjecanja. Stručno pomaganje od strane Hrvatskog košarkaškog saveza je nužno za preživljavanje mnogih klubova, te kod provođenja koncepta cjelovitog razvoja potencijala košarkaša. Isto tako, važno je uočiti višestruke uzroke stagnacije hrvatske košarke i primjenjivati metodu korak po korak u rješavanju tih problema i na taj način stvoriti nove uvjete za evoluciju hrvatske košarke u cjelini. Da bi se to provelo potrebno je imati specifično educirane trenere. Za stvarne promjene potrebno je formirati strategiju razvoja hrvatske košarke i nju dosljedno primjenjivati u praktičnom radu unutar klubova.
Vaše iskustvo o mogućnostima utjecaja predsjednika Stručnog savjeta i predsjednika trenerske uduge?
- Moram vam reći da predsjednik stručnog savjeta i predsjednik trenerske udruge u hrvatskoj košarci ne može učiniti ništa ukoliko ga ne okružuje pozitivna kritična masa stručnih ljudi koji će određene strategije provesti sa svojim suradnicima u košarkaškoj praksi. Dakle, ne možete konstruktivno stručno djelovati ako vas okružuju pojedinci koji nisu spremni i motivirani za promjenu. Ako se u praksi njihovi projekti ne primjenjuju tada nije moguće provesti stvarne promjene.
Dino Rađa, Predsjednik Stručnog savjeta HKS-a - (Foto: Šime Zelić - Basketball.hr)
Koji su uzroci stagnacije hrvatske seniorske košarke?
- Stagnacija u hrvatskoj seniorskoj košarci povezana je s onim što smo činili prethodnih 20 godina što ima za posljedicu nedovoljno stvaranje vrhunskih igrača koji su nositelji rezultata. Nije moguće osigurati razvoj stvarne kvalitete u igri pojedinog igrača i cijele momčadi bez kvalitetnih klubova u vlastitoj ligi.
KK Split - Foto: Ivica Čavka
U vrhunskom sportu je poznato da što su teži treninzi i utakmice igrači više poboljšavaju izvedbu. Kod mladih i seniorskih igrača u našim klubovima postoje iskrivljene vrijednosti, stavovi i uvjerenja oko teškog rada koji je nesumnjivo preduvjet razvijanja vještina i karaktera. Dakle, došli smo u fazu u kojoj igrači imaju nisku razinu vještina, smanjenu inovativnu i inventivnu kreativnost i maštovitost, ali i smanjenje idejnosti trenera. Glavni igrači u pojedinim momčadima nisu toliko superiorni da bi proizveli rezultat na međunarodnoj razini te da bi se uz njih mogli stvarati mladi, perspektivni igrači bez straha od neuspjeha. Da bi ostvarili identitet domaćih igrača nužno je kod njih razvijati preuzimanje odgovornosti u situacijama pritiska na različitim razinama natjecanja što nije bio slućaj u prethodnih 20-tak godina jer su tu ulogu najčešće imali stranci. Nadalje, za mlade seniorske igrače natjecateljsko razdoblje treba biti produžetak pripremnog razdoblja (tj. ovladavanje tehničko-taktičkim i psihološkim vještinama) i trebalo bi trajati cijeli godišnji ciklus. To je jedini put kako dovesti igrače da budu blizu njihovog stupnja kompetencije, da postanu najbolji što mogu biti u odnosu na svoj potencijal. Takav pristup više ne postoji, a samim time se ne potiče razvoj pravih natjecatelja koji treniraju prije i poslije treninga. Najveći izazov za učitelja i trenera košarkaške igre je da oblikuje prave natjecatelje koji u teškim situacijama igraju efikasno. To zahtijeva oblikovanje „pametnih“ treninga koji se temelje na individualizaciji i specifičnosti u odnosu na karakteristike igrača.
Što treba konkretno operativno učiniti kako bi se promijenilo stanje u hrvatskoj košarci?
- Postoje različita mišljenja o stanju i uzrocima neuspjeha seniorske reprezentacije Hrvatske i klubova na međunarodnim natjecanjima. Međutim, izvjesno je da treba utemeljiti sustav ozdravljenja hrvatske košarke koji će obuhvatiti :
* Strukturiranje trenerske akademije koja će omogućiti oblikovanje novih stručnih trenera u skladu sa zahtjevima suvremene košarke. To je moguće postići sa specifičnim tečajevima za edukaciju trenera koji će uključiti sustav stupnjevitog razvoja igrača i izvedbe.
* Strategiju cjelovitog razvoja cjelokupnog potencijala igrača koju treba implementirati u radu klubova
* Strategiju širenja košarkaške baze koja je sve uža (npr besplatni tečajevi za stručnjake koji rade u osnovnim i srednjim školama)
* Učestaliji kontrolni treninzi i kontrolne utakmice za sve dobne skupine koji će omogućiti poučavanje osnova igre, razumijevanja igre i fleksibilni misaoni postav (mindset).
* Kampove (zimske, ljetne) koji će biti ekukacijski ne samo za igrače već i za trenere (od U-8 do U-19 kao i za seniorske igrače).
* Spremnost i motivacija stručnjaka za teške zadatke koji su ispred cijele košarkaške organizacije.
'Trebamo strkturirat trenersku akademiju!'
Slavko Trninić i najtrofejniji europski klupski trener Željko Obradović
Isto tako da bi smo unaprijedili rad u svim sredinama potrebno je odabrati stručnjake koji će biti odgovorni za vrednovanje rada kao i za selekciju instruktora po regijama. Nužna je kontinuirana izobrazba trenera i učitelja košarkaške igre, a ne izvedba jednog seminara tijekom godine.
Bez ostvarivanja navedenih pravaca djelovanja i postavljanja prioriteta unutar Hrvatskog košarkaškog saveza i Udruge hrvatskih košarkaških trenera nije realno moguće ostvariti zaokret, a samim time niti dosegnuti ciljeve koji su vezani za vraćanje ugleda hrvatske košarke. Pokrenuti hrvatsku košarku nije moguće bez novih programa i novih vizija. Sustavan rad u košarkaškim klubovima na svim razinama natjecanja je imperativ za izlazak iz stagnacije. Smatram da svako neslaganje košarkaških eksperata u percepciji rješavanja problema uvijek može biti od koristi za ljude koji su fleksibilni i otvoreni dok nefleksibilni i zatvoreni stil stvara isključujuću klimu koja je, u načelu, destruktivna. Razgovor između stručnih ljudi je prvi korak u rješavanju problema i zahtjeva serioznost, razumijevanje zadataka unutar uloga u rješavanju problema kao i operativno djelovanje na razini klubova.
'Nužna je kontinuirana izobrazba, a ne izvedba jednog seminara godišnje'
Marko i Slavko Trninić
Vaš odgovor sugerira da je u košarci nužno utemeljenje trenerske akademije u sklopu Hrvatskog košarkaškog saveza.
- Smatram da je uvođenje specijaliziranih tečajeva koje bi trebao organizirati hrvatski košarkaški savez u suradnji s Udrugom hrvatskih košarkaških trenera nužan zahvat i da bi trebao biti usmjeren na sustav stvaranja vrhunskih igrača i vrhunske inidividualne i timske izvedbe. To je imperativ jer bez primjene navedenih tečajeva u budućem vremenu nećemo spriječiti nastavak stagnacije hrvatske košarke.
Bez kontinuirane specifične edukacije u koju bi trebali biti uključeni naši treneri i vrhunski igrači nije moguće promijeniti način treniranja koji je najvažniji za razvoj cjelokupnog potencijala igrača.
Stvarne promjene i stjecanje povjerenja čelnih ljudi traže vrijeme?
- Nije moguće proizvesti stvarne promjene bez kontinuiranog utjecaja određenih struktura Hrvatskog košarkaškog saveza povezanih s Udrugom hrvatskih košarkaških trenera na stručan rad u klubovima. Zato vjerujem da je povjerenje u sposobnost vođenja košarkaške organizacije određen smjerom djelovanja HKS-a kao i utjecaj na stvarne promjene u radu u klubovima. Važno je znati da bi stručni timovi trebali svojim djelovanjem u praksi pomoći ljudima koji vode HKS da budu konstruktivniji i djelotvorniji u poticanju stvaranja vrhunskih seniorskih igrača. To je moguće provesti organizacijom specifičnih tečajeva za trenere koji su usmjereni na stjecanje specifičnih znanja kao i na razvoj kompetencije koja će im omogućiti provedbu programa za stvaranje superiornih igrača kao i tečajeva koji su ciljno usmjereni na unaprijeđivanje individualne i timske izvedbe. U ovom trenutku najveća potreba je organizacija specifičnih tečajeva koji će unaprijediti edukacijski status trenera i njihovu sposobnost upravljanja sa razvojom cjelokupnog poten
Trenerski seminar u Zadru Foto: (Šime Zelić - Basketball.hr)
Trajna vrijednost osoba koje upravljaju košarkaškom organizacijom i klubovima mjeri se onime što ostavljaju u nasljeđe drugima koji dolaze iza njih. Ništa nije tako praktično za struku kao što je sustav cjelovitog razvoja ličnosti. Na taj način, moguće je vratiti ugled hrvatske košarke jer je to najvažniji zadatak stručnih ljudi koji djeluju u hrvatskom košarkaškom savezu. Mislim i vjerujem da je stvaranje vrhunskih seniorskih igrača koji mogu biti nositelji ili mogući nositelji igre i sportskog postignuća najvažniji zadatak koji traži tečajeve koji su usmjereni na objašnjavanje cjelovitog usvajanja vještina na unutarnjim i vanjskim pozicijama, kao i cjelovitog razvoja ličnosti košarkaša, dakle, tjelesnog, spoznajnog, emocionalnog i socijalnog. Danas u hrvatskoj seniorskoj košarci, detalji i finese unutar osnova igre su podučeni i podtrenirani.
Je li danas problem odabrati 12 pravih seniorskih igrača koji će se nadopunjavati u igri, proizvoditi rezultat i omogućiti mir, sigurnost i povratak ugleda hrvatske košarke?
- Kad morate formirati ekipu bez nositelja igre Bojana Bogdanovića i Darija Šarića i perspektivnih igrača kao što su Mario Hezonja, Ante Toni Žižić, Ivica Zubac i Dragan Bender, tada nemate kostur momčadi. U ovom trenutku, najvažnije je da kombinacija karaktera u ekipi bude kompatibilna i nadopunjavajuća i da lideri ove nove momčadi budu sposobni povezati heterogenu grupu igrača na međuljudskoj i igračkoj razini i da naša igra bude povezana. Smatram da je to, u ovom trenutku, najvažnije postići unutar ekipe jer trener Dražen Anzulović sa stručnim timom nema potrebno zajedničko vrijeme rada s ovom reprezentativnom selekcijom. Sada je pravi izazov za stručni stožer i njihove prateće mehanizme spajanje igrača u tim, s obzirom na kratko vrijeme za pripreme, koji će dati sve od sebe u naredna dva susreta. Ovo je njihova prilika da odrede i dožive uspjeh. Važno je istaknuti kako trener naše reprezentacije Dražen Anzulović nema vrijeme za stvarne promjene niti pojedinog igrača niti cijele momčadi.
Izbornik Dražen Anzulović - Foto: Marin Sušić
Znači, ciljeve i ambicije u hrvatskoj košarci je potrebno dovesti na izvodljivu razinu?
- Najvažnije je oblikovati momčad koja ima stvaratelje igre, ubojite strijelce i koncepcijske igrače koji mogu obavljati najteže zadatke u obrani i napadu bez kojih nije moguće ostvariti rezultate na višim razinama natjecanja. Naša reprezentacija mora biti kolektivno močnija od protivnika u svim fazama igre da bi bila uspješna. Ekstra napor u obrani je potreban da bi zaustavili lidere protivničkih momčadi, a ti zadaci mogu biti presudni u konačnom rezultatu utakmice.
Svi košarkaški eksperti znaju da se reprezentacije stvaraju godinama, te da stjecanje međunarodnog reprezentativnog iskustva i stvarne kvalitete igre, kao i uigravanje momčadi zahtjeva višegodišnji proces. Mora se znati da se kriza očituje kad dođe vrijeme plaćanja računa zbog prethodnog načina treniranja i međuljudskih odnosa. Od 1996. Izgubili smo mnogo igrača, a nove vrhunske igrače koji mogu garantirati uspjeh nismo razvili u međuvremenu. Praksa rada u reprezentativnim seniorskim selekcijama upućuje kako bez natjecateljski iskusnih igrača kao i uigranosti momčadi nema rezultata. Svako stvaranje nove motivacijske klime zahtjeva uvjete, sustavne pripreme ali i mir, a mi smo kontinuirano u psihozi rezultata.
Da bi se stvorila izvrsna reprezentativna ekipa od mladih igrača treba 4-6 godina sustavnog rada. A mi za to nemamo strpljenja, a stvarne promjene traže vrijeme.
Prvi protivnik je Mađarska, a drugi Litva. Košarka je kod njih hit i te utakmice će biti psiloški zahtjevne?
- Nemamo trenutno igrače i momčad koji mogu garantirati rezultat. Nismo još profilirali lidere koji povezuju igrače na međuljudskoj razini i da pri tom povezuju i sve konce igre. Nadalje, nemamo konzistentne nositelje igre koji će imati vrhunsku individualnu i timsku izvedbu na utakmicama koje odlučuju.
S druge strane, mnogi igrači koji su u reprezentativnoj seniorskoj selekciji nisu nositelji igre u svojim klubovima što je veliki problem za trenera Dražena Anzulovića. Prije ste imali 7 do 8 igrača koji mogu rješiti utakmicu pod pritiskom imperativa rezultata. Tada je bilo lako biti trener. Utakmice protiv Mađarske i Litve zahtjevaju vrhunsku izvedbu i ekipnu košarku naše reprezentacije. Važno je usmjeravati igrače da timska košarka započinje s obranom koja mora biti glavna snaga ove reprezentativne selekcije te da je uvjet za pobjedu da netko iskoči s kvalitetom igre te da svi igrači naprave mentalni napor da ekipa pobijedi. Svi trebaju biti „raspoloženi za zajedničko igranje“ usklađeni s ritmom i ciljem ekipe jer to donosi natjecateljski uspjeh. To zato što neobuzdani individualizam bilo kojeg igrača može unerediti kolektivno nadigravanje. Sadašnja momčad treba više željeti pobijediti od samog protivnika te stoga motivacija može biti odlučujući faktor. Ne postoji motivirano ponašanje bez emocija koje energiziraju igru pojedinog igrača i cijele momčadi. Naša reprezentacija treba pokazati veći entuzijazam od selekcije Mađarske i Litve jer će ih to povesti do uspjeha.
Koji bi se koncepti u oblikovanju seniorske reprezentacije mogli provesti u sadašnjoj situaciji?
- Tu postoji više mogućih koncepata pri čemu prvi koncept upućuje da treba igrati s najkvalitetnijim igračima jer je u pitanju imperativ natjecateljskog rezultata. S druge strane, postoji koncept koji pruža priliku mladim igračima. To je regularno samo pod pretpostavkom da oni posjeduju izraženi potencijal te da će, uz sav rizik, priliku iskoristiti.
Kontinuirana psihoza rezultata je u prethodnim natjecanjima bila ometajući faktor?
- Kod prethodnih generacija stvarala se nepotrebna nervoza koja je negativno utjecala na njihovu izvedbu i sportsko postignuće. U vrhunskoj košarci se zna da samo igrači koji imaju visoku natjecateljsku veličinu igraju efikasnije pod pritiskom.
Isto tako, važno je istaknuti kako neuspjeh može utjecati na smanjenje kohezivnosti, može smanjiti inidividualno i timsko samopouzdanje i unerediti odnose u momčadi.
Dario Šarić - Foto: (Šime Zelić - Basketball.hr)
Kakva je bila reprezentacija u vremenu kada je ostvarivala velike netjecateljske rezultate, dakle do 1995. godine?
- Reprezentacija je proizvodila rezultate, u prvom redu, na temelju generacije izvrsnih i superiornih igrača koji su bili nositelji koncepta igre i sportskog postignuća. Drugi čimbenik koji je omogućio visoku razinu pripremljenosti, uigranosti i sportsku formu su dugotrajne pripreme. Međutim, danas imate kratke pripreme u kojima ste određeni razinom cjelokupne pripremljenosti igrača koja vam određuje da li vam igrači mogu ispuniti zadatke unutar uloga u igri i koncepta igre. Isto tako, o razini pripremljenosti ovisi da li igrači imaju usmjerenost i zadržavanje pažnje u uspješnom obavljanju zadataka u igri, te da li mogu zadržati kontrolu intenziteta igre. U ovom trenutku najvažnije je da stručni stožer zajedno s igračima vjeruje da je moguće ostvariti rezultat koji nas vodi na Svjetsko prvenstveno u Kinu. To je moguće ako se kvalifikacijske utakmice igraju sa 110 % koncentracije, intenziteta i entuzijazma.
Dražen Petrović vs Michael Jordan - Barcelona 1992.
Kakvo je stanje struke u hrvatskoj košarci?
- U hrvatskoj košarci, struka nema glavnu riječ. Treneri mladih selekcija imaju niski socioekonomski status, lošu perspektivu i sve nižu motivaciju. Njihova stručnost ili ekspertiza se temelje na općem pristupu situacijskom treningu jer su na taj način educirani. Nemaju priliku sustavne, specifične i kontinuirane edukacije koja će obuhvatiti kurseve za stvaranje vrhunskih igrača i tečajeve za unaprjeđivanje individualne i timske izvedbe. Nužno je angažiranje vrhunskih igrača i trenera na tečajevima koji su spremni i motivirani da prenose znanja koja utječu na razvoj kompetencije kod trenera osobito u području uvježbavanja tehničko-taktičkih i psiholoških vještina do razine prenaučenosti što je preduvjet stvaranja vrhunskih igrača i unaprijeđivanja njihove izvedbe. Bez razvoja vrhunskih igrača koji imaju natjecateljsku veličinu nema uspjeha seniorske reprezentacije. Na tim tečajevima, treneri bi trebali imati aktivnu ulogu i motorički ponavljati nove tehničko-taktičke vještine kao i psihološke vještine jer kombinacijom i njihovom integracijom stvaramo preduvjete za stabilnost učinkovitosti izvedbe. Tek kad treneri sudjeluju u uvježbavanju vještina mogu doživjeti i shvatiti njihovu važnost. Nalazi istraživanja pokazuju da je svaka nova vještina zajednički rezultat razvoja središnjeg živčanog sustava, sposobnosti specifičnog kretanja i ciljeva koje sportaš nastoji ostvariti u igri.
Kakvu situaciju s igračima očekujete u budućnosti?
- Moja procjena je da će pravih talenata biti sve manje i da ne treba raditi radikalne selekcije u mlađim dobnim skupinama, već dozvoliti igračima pravo na produženo košarkaško odrastanje. Mi nemamo pravo u hrvatskoj košarci izgubiti nijedan potencijal. Takav pristup treba prenositi u edukaciji trenera što zahtjeva od stručnjaka strpljenje jer stvarne promjene traže vrijeme, sposobnost procjene mogućnosti igrača, sposobnost upravljanja razvojem cjelokupnog potencijala i toleranciju na pogreške igrača u izvedbi u višegodišnjem procesu sportske pripreme.
Što učiniti ako ne odemo na Svjetsko prvenstvo u Kinu?
- Ako ne uspijemo otići na Svjetsko prvenstvo tada treba pokušati odgojiti vrsnu generaciju novih profila košarkaša koji će moći ostvariti nove zahtjeve igre te koji će biti gladni natjecateljskog uspjeha. Važno je znati da se pobjednici stvaraju načinom treniranja, a procjenjuju na nizu utakmica na različitim razinama natjecanja. Mislim da igrači koji imaju izraženi genetski potencijal trebaju ulaziti u seniorsku momčad sa 16,17 ili 18 godina pod prepostavkom da su ih treneri pripremili da daju doprinos u kvaliteti igre seniorske momčadi. S igračima te dobi treba zadržati 50% ukupnog rada na situacijskom treningu na unaprijeđivanju osnova košarkaške igre i principa razumjevanja igre što u ovom trenutku nije prisutno u radu seniorske selekcije u hrvatskoj košarci.
Zlatni kadeti - Foto: FIBA
U klubovima i u Hrvatskom košarkaškom savezu ne postoji uloga glavnog konzultanta niti ekspertni timovi koji će pomoći u rješavanju problema u hrvatskoj košarci na svim razinama?
Prvo, postavlja se pitanje tko može biti glavni konzultant i član ekspertnog tima? Glavni konzultant je nova uloga u timskim sportovima koja utječe na promišljene odluke institucije. Osoba koja bi preuzela takvu funkciju bi trebala znati misliti dugoročno, posjedovati multidisciplinarni karakter znanja, profesionalnu intuiciju, iskustvo učitelja i trenera košarkaške igre, mora posjedovati stvaralačku sposobnost u kreiranju novih tehničko-taktičkih, kondicijskih i psiholoških programa kao i vizionarsko stajalište razvoja košarkaške igre. Dakle, glavni konzultant treba posjedovati širinu i dubinu praktičnog znanja, sposobnost da se to znanje promišlja i primjeni u praksi te sposobnost davanja primjerenih savjeta, dok bi ekspertne timove trebali sačinjavati bivši vrhunski igrači i treneri.