Intervju s kondicijskim trenerom reprezentacije Hrvatske i KK Zadar Jurom Šangom

Razgovor smo vodili na terasi hotela Life Class terme Sveti Martin u Međimurju uz ugodne i relaksirajuće zvukove klavira gdje se Hrvatski košarkaši pripremaju za nadolazeći Eurobasket 2017. Započeli smo s pitanjem o školi trčanja u Zadru koju je Jure pokrenuo i tako aktivirao svoje brojne sugrađane.

- To je moj privatni aspekt, jedan rekreativni pothvat gdje smo pokrenuli trčanje u Zadru već treću godinu, to je neovisno o košarci. Košarka je moj profesionalni život, moja ljubav, a trčanje je proizašlo iz vremena kada sam bio u triatlonu. Tada smo uvidjeli da tu ima prostora, da bi se ljudi bavili trčanjem i rekli smo 'ajmo to napraviti'. Bila je ideja da 20 ljudi trči, a na prvom treningu ih je bilo 100! U jednom trenu je bilo 200 trkača, sada smo negdje na 150 i to je baš odjeknulo. Pokrenuli smo jednu veliku grupu ljudi, 700-800 ljudi je prošlo kroz školu i sada se bavi trčanjem i to je jedna lijepa stvar.

Škola trčanja Zadar - Foto: Boris Kačan 

Uz reprezentaciju, Vi ste i kondicijski trener Zadra.

- Bio sam u Zadru do 2010. godine, tada sam otišao jer je financijska situacija bila takva da nisam mogao izdržati. Lani su me ponovno zvali, ja sam prihvatio. Da se može, ja bi cijeli život volontirao tu, ali ne možeš jer imaš određenih financijskih zahtjeva, to je tako. Sada se to uspjelo ostvariti, vratio sam se, odlično se radi još samo da se neke stvari poslože, bilo bi idealno.

Te stvari koje bi se trebale posložiti su financije, kako je raditi u takvim uvjetima kada po pet, šest mjeseci ne dobijete plaću?

- Recimo, to je individualno i ja se sjećam onda 2009/2010 kada ti ne dolazi plaća i kada nemaš neke druge prihode, a trebaš platiti račun, trebaš platiti kredit onda su veliki problemi i osoba teško funkcionira u tome. Tada je sport i sve irelevantno, svi smo mi zaljubljeni u košarku i KK Zadar, ali tada to prestaje biti bitno, egzistencija je u pitanju i onda se teško funkcionira. I sada su situacije u klubu teške, netko to može, netko ne može, netko možda ima privatno drugačiju varijantu i onda se to izdržava. Ustvari pokreće te taj veliki entuzijazam. U nekim drugim ljudskim sferama, kada u tvornici recimo ljudi ne dobiju plaću jedan mjesec, vežu se lancima na ulaz i ne mogu više. U sportu je postalo normalno da šest mjeseci plaća kasni, a to nije normalno. Za naše je podneblje postalo normalno, a ne bi smjelo biti normalno. Nije mi jasno kako se to dozvoljava, kako je uopće moguće. Zakon postoji da se to ne bi smjelo događati, ali se događa i to u skoro svakom klubu. Netko to može trpjeti, ali vrlo je teško, sport je težak, to su granice nekih ljudskih mogućnosti, boli, ako motivacija nije na nivou, a to uzrokuje pad motivacije onda su tu problemi. Sportaš tada mora naći motivaciju, cilj, na sebi moraju raditi. Tako mi i funkcioniramo, tako ih i motiviramo jer ako će prestati raditi tek onda su u problemu. Trening i sportska karijera, to je jedan trening na drugi na treći pa na četvrti, to se sve lijepi i onda ako preskočiš i nisi motiviran neko vrijeme onda samo sebi štetiš. To je jedan čudan splet okolnosti u kojima sportaš mora funkcionirati u tim slučajevima.

KK Zadar 2009/10 

Recite nam nešto o razlici treninga u klubu i reprezentaciji gdje je puno kraći period za pripremu igrača.

- Ogromna je to razlika. To je jedan sasvim drugi pristup. Ponajviše zbog raspoloživog vremena. Kada u klub dođe igrač, ti ga imaš tu godinu dana, možda ga imaš i od prošle godine, znaš gdje je bio, koje su mu slabosti, što je radio, gdje je trenutno i što treba dalje i gdje se treba naći kasnije. U reprezentaciji je donekle drugačije. Svaki igrač dolazi iz druge sredine, u svakoj sredini se malo drugačije radi. U reprezentaciji nastojimo svakome nastaviti njegove navike, nije dobro nešto mijenjati u mjesec dana. Sport ne funkcionira tako i onda je na neki način najbolje integrirati njihove navike u jedan zajednički projekta u duhu naše reprezentacije. To smo dosad dobro radili, naročito lani. To je stvarno bila jedna harmonija rada i rezultata. Moglo je biti i bolje barem na Olimpijskim igrama, barem ja tako mislim. Moraš jednostavno zipat program u jedan mali period i pripremiti ekipu za kratko. B reprezentacija Hrvatske bila je čak i izraženiji primjer gdje smo u pet dana morali odabrati što promijeniti, što im moramo dati da bi bili dobri na tom turniru. Isto tako s A reprezentacijom u tih mjesec dana staviti sve što im možemo dati, što promijeniti da budu najbolji što mogu biti i to ima svoje specifičnosti. U klubovima pripreme počinju početkom ili sredinom osmog mjeseca, a utakmice su nakon dva mjeseca. To bi bilo idealno, pripreme nekih osam tjedana, a ovdje se zna kako je.

S Darijom Šarićem - Foto: HKS

Dajete li tada individualni program rada reprezentativcima koji rade prije dolaska na pripreme reprezentacije?

- Svi reprezentativci su dobili program od četiri tjedna prije u kojem je jednostavno jedna progresija od uvodnog programa adaptacije na opterećenja i onda kreću od nekakve nazovimo nule pa do opterećenja kojima smo ih u prvim danima priprema opteretili. Svi ti reprezentativci imaju svoje trenere, sve su to vrhunski igrači koji se brinu za svoja tijela i u to nema sumnje, ali svejedno smo im mi pripremili te programe tako da njihovi treneri u suradnji s nama će ih dovesti na tu razinu na koju mi želimo.

Radite li individualno s nekim sportašima pokraj škole trčanja i KK Zadar?

- Radim jer u Zadru ima dosta sportaša željnih rada. Eto od nekih istaknutijih, radim s našom tenisačicom u Zadru, Bernardom Perom koja zadnjih mjesec, dva igra stvarno dobro. Stuttgart je osvojila, a zadnjih mjesec, dva je igrala ja mislim četiri finala. U uzlaznoj je putanji. S njom već dvije godine surađujem.

Od košarkaša s kojima individualno radite i koliko smo imali prilike vidjeti na društvenim mrežama tu su Marko Popović i Marko Banić?

- Od kako sam zadnje dvije godine u reprezentaciji s Markom Banićem nisam uspio puno raditi jer uvijek sam negdje vani pa se on mora nekako snalaziti. S Markom Popovićem smo bili u programu priprema za reprezentaciju. Predano je radio za ovaj projekt. Radio je i s košarkaškim trenerom Rajkom Vidakovićem. S Rokom Stipčevićem sam proveo možda i najviše vremena od početka njegove karijere pa sve do sada surađujemo.

Jure Šango i Rok Stipčević 

Koji su vam planovi u budućnosti?

- Uvijek nekako kao i s košarkašima koje učim da nastoje biti najbolji što mogu biti u tome što rade pa će ih ta priča dovesti negdje. Tako i ja isto, radim na sebi, učim dalje, educiram se, hodam na seminare i konferencije i slično. Radim sve što treba osim iskustva, iskustvo je nešto što dolazi vremenom. Dolaze nove stvari i nove ideje, sve to treba pratiti, sažvakati, procesuirati i stvarati neka svoja nova viđenja i napredovati u radu tako da ako to sve štima, ako si najbolji što možeš biti, onda te dovede negdje na dobro.

Kako Vam se sviđa ovdje u Međimurju, u Life Class termama Sveti Martin? Ovdje ste već drugu godinu u nizu, kakvi su uvjeti ovdje?

- Ne mogu zamisliti bolje uvjete za reprezentaciju nego što ih imamo ovdje u Svetom Martinu. Bio sam i s klubovima i nekim drugim reprezentacijama na raznim lokacijama, ali ovo je do sada mislim najbolje i svake se godine uvodi neki novi sadržaj. Već je sada dobar centar za sportsku pripremu, a može biti još bolji za ovakve vrhunske ekipe ako se nadoda još nešto, ali uvjeren sam kako vrijeme ide da će biti sve bolje i u Hrvatskoj ne vidim bolji prostor od ovog. Svako jutro odemo trener i ja trčati ovdje po ovim bregima, samo gore-dolje. Išli smo jedan puta biciklima do Čakovca i dušu smo ispustili. 15 posto je svako brdo, kao Tour de France, najgora varijanta. Priroda je prekrasna ovdje.

Autor teksta Teo Cilar u društvu Jure Šanga 

Rekli ste da bi nadodali još neki sadržaj da bude još bolji centar za sportske ekipe, na što ste točno mislili?

- Kada govorimo o fizičkoj pripremi vrhunske ekipe, da vama ovdje treba doći CSKA košarkaška ekipa, određene stvari su dobre, imate dvoranu do koje hodaš, ne trebaš ići autobusom. To je jedna od stvari koje traže vrhunske ekipe. Teretana može biti bolja i kvalitetnija. Ona je kvalitetna rekreativna teretana, nije teretana za vrhunski sport i može biti bolja. Nema atletske staze, ona fali. Ne mora biti kružna, ali ovdje ima nogometni teren i mogla bi se uz njega napraviti ravna staza dužine sto metara od tartana da se mogu raditi atletske vježbe i slično. Bar nešto u tom smislu i to su one najkrupnije stvari. U Zadru je recimo ista stvar. Na Višnjiku kažu da bi doveli vrhunske ekipe, rekoh ne možete vi ovdje vrhunske ekipe dovesti. Kada sam bio s Acom u reprezentaciji Bosne i Hercegovine, bili smo u Kranjskoj gori, ja sam otišao u inspekciju Kranjske gore da vidim ako imaju sve što treba. Tako i jedan CSKA koji ima ogroman budžet, došao bi njihov trener u našu teretanu i rekao ne može! Ako želite da oni dođu onda morate za njih pripremiti pola jednog košarkaškog terena da bude teretana. Imate četiri terena i jedan iskoristite da pola terena bude teretana. Znači dignuti level prosjeka na visoki level. Nisu to veliki ulozi, ali ovdje u toplicama Sveti Martin je jedna bitna stvar, daleko je od nekog centra i nema se gdje izlaziti. To su bitne stvari kada gledate o sportašima.

Nakon kondicijskog trenera Šanga uskoro na red dolaze i intervjui s izbornikom Aleksandrom Petrovićem te nekoliko reprezentativaca s kojima možete kratiti vrijeme do toliko iščekivanog Eurobasketa 2017!

Stručni stožer hrvatske reprezentacije - Foto: HKS