Intervjui
Umalo završio u Olympiakosu, a sada predvodi napad Cedevite: „Volim igrati u Zadru!“

Umalo završio u Olympiakosu, a sada predvodi napad Cedevite: „Volim igrati u Zadru!“

Autor: Paulo Sarić Photo: Basketball.hr (Šime Zelić)

Džanan Musa otvoreno o svojim počecima, stanju u Cedeviti, košarkaškom uzoru, razlici između Zagreba i Sarajeva, nastavku karijere, „pucanju“ po zadarskim navijačima i još mnogo toga.

Prekjučer je odvojio Kup „Krešimir Ćosić“ što mu je drugi trofej ove sezone i već šesti u seniorskoj karijeri. Ima tek 18 godina. Igra u Cedeviti. Radi se, jasno, o ponajboljem mladom igraču u regiji, ali i puno šire Džananu Musi. Rođeni je Bihaćanin prije tri godine došao u najbolju hrvatsku momčad kao veliki, ali još uvijek neizbrušeni, talent a u međuvremenu je postao jedan od najboljih igrača 'Vitamina'. No, kao i brojni njegovi vršnjaci i on je umjesto u dvorani umalo završio na travnatom terenu.

- Od četvrte do sedme sam godine trenirao nogomet. Čak sam i bio dosta dobar, no prebrzo sam narastao te sam se počeo ozljeđivati pa sam morao promijeniti sport. Odlučio sam se za košarku u koju sam se zaljubio od prvog treninga – započeo je mladi Bošnjak i nastavio opisivati svoj rani put - počeo sam u Bihaću, u školi košarke Bosna XXL. Tamo sam napravio svoje prve korake. S 11 godina sam preselio u Sarajevo u KK Koš. Omogućili su mi smještaj i dobre uvjete za trening te sam zadovoljan tim razdobljem koje je bilo jako pozitivno za daljnji razvoj moje karijere.

Prvi se glas o talentiranom mladiću iz susjedstva do Hrvatske probio već prije četiri-pet godina. Tada je dominirao u svom uzrastu te je vrlo brzo posao jedno od glavnih imena u bilježnicama svakog skauta i sportskog direktora koji drži do sebe.

- To je uvijek relativna stvar. U sportu nikada ne znate kako će se stvari odvijati. Imao sam sreću da nisam imao težih ozljeda te sam zahvalan Bogu što me ostavio zdravim i omogućio mi da kroz svakodnevni naporan rad ispunim svoj potencijal – zrelo govori Musa.

FOTO: Basketball.hr (Šime Zelić)

Iz tog se razdoblja Musa uvijek rado sjeti čovjeka koji je igrao veliku ulogu na početku njegova košarkaškog puta.

- Moj prvi trener Enes Numanović mi je puno pomogao. Bio sam bio vrlo nestašno dijete koje se pokušavalo pronaći u svijetu, a on me smirivao i usmjeravao u košarkaškom pogledu. Bio je pravi pedagog i mentor. Iako je imao svoju obitelj ustajao je u osam sati ujutro te mi je na lijep način objašnjavao sve što je bilo potrebno.

Na koncu je u utrci za velikim bošnjačkim talentom pobijedila Cedevita. No, nije puno falilo da Musa završi u – Grčkoj.

- Tjedan dana prije nego su me kontaktirali iz Zagreba Olympiakos mi je poslao unosnu ponudu. Doslovno me samo potpis dijelio od formalizacije ugovora, no u zadnji su se čas pojavili problemi s nekim klauzulama, a u međuvremenu su iz Cedevite rekli da će izjednačiti i podebljati ponudu atenskog kluba pa sam se zbog jezične barijere i kulturoloških razloga odlučio za Cedevitu – prisjeća se 18-godišnjak i dodaje - Zagreb je sat i 15 minuta udaljen od Bihaća. Praktički sam kući.

I nije pogriješio.

- Cedevita mi je dala dosta toga te mi je otvorila put ka europskoj košarci. Sve što sam radio u Bosni i Hercegovini bilo je vezano za omladinsku košarku, a tamo je uvijek dosta talentiranih igrača koji se izgube na prijelazu u seniorske vode. Već sa 16 godina sam dobio priliku u prvoj momčadi te sam uistinu sam zadovoljan odnosom Cedevite prema meni.

Selidba u Zagreb je bila izazovna, a mladić s obale Une kao najveću razliku ističe…

- Profesionalizam. Prvi sam se puta susreo s uvjetima u kojima svatko ima svoju dvoranu na korištenje te može trenirati kada želi, bilo da će šutirati ili raditi individualno s trenerom. Susretao sam se i sa stvarima koje su mi bile čudne, no prihvatio sam ih kao izazov koji trebam prebroditi kako bih nastavio na pravom putu.


FOTO: Basketball.hr (Šime Zelić)

Džanan je najbolji strijelac Cedevite u ovosezonskom izdanju Jadranske lige s 13.9 koševa u prosjeku te u pravilu donosi prijeko potreban napadački impuls s klupe Zdovčevoj momčadi. Stilom igre i mentalitetom na terenu podsjeća na najveće majstore igre što ni ne čudi s obzirom koga je gledao odrastajući.

- Kobe Bryant mi je bio i ostao uzor. Iako se nedavno povukao, mislim da nitko neće biti bolji od njega. Njegov mentalitet me privukao da ga non-stop pratim. Znao sam se ustajao i u četiri sata ujutro ne bih li pratio njegove utakmice.

Zagrepčani su u sezonu ušli  s velikim očekivanjima. Daleko od toga da ih većinu ne stignu ispuniti, no forma momčadi Jurja Zdovca je posljednjih tjedana bila u očiglednom padu. Igrale su tu ulogu i ozljede Filipa Krušlina i Ivana Ramljaka, no najveći je problem bio zgusnut raspored.

- Igrali smo tri utakmice tjedno što nam je bila otegotna okolnost. U neku je ruku pozitivno što smo završili s Eurokupom pošto se možemo u potpunosti bazirati na regionalnu ligu i hrvatsko prvenstvo. Mislim da imamo kvalitetu da pariramo svim ekipama u ABA ligi što smo i pokazali kada smo dobili Crvenu zvezdu na domaćem terenu. Imat ćemo više vremena za trening, kao i više sastanaka koji će nam omogućiti na se što bolje pripremimo za završnicu sezone – smatra Musa.

FOTO: KK Cedevita

Da je na tragu nečega, svjedoči i izdanje iz Zadra gdje je njegova momčad nakon slabijeg izdanja u polufinalu prilično rutinski došla do drugog ovosezonskog trofeja. Mladi je Bošnjak svoju najbolju partiju pružio u prvoj utakmici protiv Zagreba kojem je zabio 22 koša uz šest skokova i pet asistencija, dok je nakon „dana pauze“ protiv Zaboka u finalu dodao 12 poena.

- S Cedevitom me veže ugovor po formuli 1+1+1. Imam klauzule koje mi omogućuju izlaz u slučaju odlaska u NBA. Mislim da ću se ove sezone prijaviti na draft. Što se tiče samog odlaska još uvijek nisam odlučio. Trebam se dogovoriti i sa sadašnjim, ali i s klubom koji će me izabrati. Cedevita je do sada uvijek bila korektna prema meni te će se i nju trebati što pitati.

S obzirom na Kobea, kada bi mogao birati Džanan bi pošao u…

- Lakerse. No, oni imaju odabir druge runde pa je mala vjerojatnost da ću tamo završiti. Nikad se ne zna gdje će me put odvesti.

Došlo je vrijeme i za neugodnija pitanja. Svi znamo za animozitet između Muse i zadarske publike koji je rastao otkad je mladi Bihaćanin prvi put nastupio pred vatrenim dalmatinskim navijačima, a kulminirao je prošle godine kada je nakon zabijenog koša „izvadio pištolje“ i „pucao“ po tribinama koje mu to nisu zaboravile.

- Imao sam samo 16 godina kada sam prvi put igrao u Zadru. Sjedio sam na klupi i radovao se za svaki zabijeni koš svoje momčadi, kao što uvijek radim, a onda su počela vrijeđanja  – prisjeća se Musa i opisuje što se dogodilo tog kada je uzet na zub - kada je došla prva iduća utakmica reagirao sam instinktivno. Košarkaški. Nije bilo usmjereno protiv ikoga, napravio bih taj potez bilo gdje. U svakom drugom gradu i u svakoj drugoj državi. Ja volim košarku, volim se natjecati i volim se radovati košarci.


FOTO: Basketball.hr (Šime Zelić)

Nije to „okrenulo“ Musu i uvuklo mu se u glavu. Dapače, kao i većina kvalitetnih igrača iz toga crpi motivaciju za još bolje predstave.

- Želja i san svakog igrača je da igra pred punom dvoranom. Mi to, nažalost, nemamo. U Zagrebu većina ljudi preferira Cibonu. Kada dođem u Zadar uvijek dobijem dodatni elan i motivaciju. Iako imamo nesuglasice volim igrati ovdje. Stvarno volim.

Poruka navijačima Zadra?

- Nastavite me vrijeđati jer tako bolje igram!

Nakon teške teme, vrijeme je za mali odmak od košarke. Svi znamo što Džanan Musa radi na terenu, no kakav je izvan njega? Koliko mu uopće vremena ostane za aktivnosti koje vole svi mladi?

- Pođem s prijateljima na kavu i igram PlayStation kod kuće. Nemam puno vremena za ostale aktivnosti, pošto imam puno treninga, no to je jedan od načina na koje se opuštam – otkriva ponajbolji mladi igrač u Europi i nastavlja - volim poći i na Sljeme. Zrak je svjež, a dobivam i pogled na grad iz druge perspektive. To je moj bijeg od svega tijekom sezona. Inače puno više volim more nego planine, no Zagreb nažalost nema more.


FOTO: Basketball.hr (Šime Zelić)

Dovođenje Džanana Muse svakako je bio jedan od najboljih poteza u relativno kratkoj povijesti Cedevite. Mladi igrači za sobom vuku i veću pozornost medija, a kada se uloženo vraća i na terenu kao što je slučaj s 18-godišnjakom iz Bihaća to je win-win situacija. Džanan je već treću godinu u Zagrebu, a prije nekoliko dana je dobio i hrvatsko sportsko državljanstvo te će u nastavku sezone nastupati kao domaći igrač u natjecanjima HKS-a.

- Dosta nam je lakše. Nedavno smo komentirali u svlačionici da će nam moje dobivanje hrvatskog državljanstva uvelike pomoći u nastavku sezone. Jako sam sretan zbog toga jer to pokazuje da sam kao igrač ostavio nešto iza sebe pošto sportsko državljanstvo nije mala stvar i ne dobiva ga svatko. Ovdje sam već tri godine i automatizmom sam ga dobio 13. veljače. Sve se vrti oko broja 13 – rekao je mladić koji upravo taj broj nosi na dresu.

Musa je jedan od nekoliko igrača osvajača Kupa „Krešimir Ćosić“ koji je dobio poziv u reprezentaciju. Krušlin će pod palicom Ivice Skelina u Zadru pokušati odvesti Hrvatsku do dvije pobjede protiv Rumunjske i Nizozemske, dok će Musa uz Andriju Stipanovića u Sarajevu i Moskvi pokušati izboriti plasman u drugi krug kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo.

- Igramo s Belgijom nakon čega idemo u Rusiju. No, prva nam je utakmica u Skenderiji puno bitnija. Ako dobijemo Belgiju mislim da sto posto prolazimo u drugi krug. Trenutno imamo omjer 1-1, dok oni imaju 0-2 i ako ih dobijemo na domaćem terenu u Rusiju idemo turistički - zaključio je Musa.