Kolumne
Velikani hrvatske košarke, igračke u raljama politike

Velikani hrvatske košarke, igračke u raljama politike

Autor: Miroslav Nađ Photo: KK Zadar - Šime Zelić

Stručnost i rezultati ne moraju biti važni, jer to je politika koja ne cijeni stručnost, samo podobnost.

Tri velikana hrvatske klupske košarke, s bogatom povijesti u domaćim i europskim okvirima, nažalost svih ljubitelja košarke dugi niz godina životare na rubu preživljavanja hraneći se gotovo isključivo proračunskim novcem. Koliko su ovisni o politici je posebno vodljivo zadnjih dana. Nakon lokalnih izbora u sva tri grada je došlo do određene veće ili manje promjene vlasti, koja kako je to već uobičajeno kod nas propituje, osporava vodeće ljude u klubovima postavljene od prethodne vlasti.

Da ne guram sva tri kluba u isti koš, jer iako su slične situacije, nisu iste, krenimo abecednim redom od Cibone, koja je možda i u najlošijoj situaciji jer više nema podršku politike (bar za sada), barem prema istupima nove vlasti u gradu prije izbora i izjavama kako grad neće financirati netransparentna poslovanja u Ciboni i drugim gradskim udrugama. Cibona je u ovom trenutku blokirana s tri tužbe kod FIBA-e, što prema pravilima ne dozvoljava registraciju igrača. To znači da se predstavljeni igrači ne mogu registrirati za natjecanja.

Cibona također ima i problema oko legitimnosti u donošenju odluka. Naime prema statutu Cibone odluke donosi skupština od minimalno pet članova, trenutno skupština kluba ima četiri člana i to nakon nedavnog imenovanja novih članova. Nekoliko prethodnih sezona skupština nije imala ni toliko članova. Uzgred treba napomenuti da članove skupštine mogu imenovati samo članovi skupštine i da skupštinu može razriješiti skupština. Dakle sami sebe imenuju i razrješavaju dužnosti. Jako „pametno složen statut“.

Što je ponukalo upravu da upravo sada, nakon što to nisu uradili godinama, imenuje nove članove skupštine i odjednom počne mariti za navijače ponudivši im jedno mjesto u skupštini. Udruga koja predstavlja navijače je odbila to mjesto jer kako kažu ne žele dati legitimitet trenutnom vodstvu kluba.

Možda kako bi se novoj gradskoj vlasti predstavili kao legitimna udruga i tako osigurali sredstva iz proračuna i sačuvali pozicije, ili ih je ponukala pojava skupine ljudi koji su izašli pred javnost i gradsku vlast s planom kojim žele Cibonu kroz određeno vrijeme maknuti s gradskog proračuna. Zanimljivo kako je uprava Cibone baš nakon pojave oporbe objavila kako pregovara s tri grupacije oko sponzorstva. Kako baš u tom trenutku i kada ćemo saznati rezultate tih pregovora?

Gradska vlast bi se trebala brzo odlučiti kome će dati podršku jer sezona će brzo krenuti, ali kako je politika inače u svemu brza i rezolutna pitanje je kako će Cibona krenuti u sezonu s obzirom na blokiran račun. Unatoč pozamašnom iznosu koji je odlukom stare gradske vlasti nedavno uplaćen na račun Cibone, nakon nekoliko dana račun je opet završio u blokadi. Cibona nema puno vremena za čekanje jer joj prijeti stečaj, a time i likvidacija.

Finalista državnog prvenstva KK Split također proživljava krizu upravljanja opet zbog promjene vlasti u gradu i propitivanja kadrova stare vlasti. Pored uprave koja vjerojatno neće ostati, sve ovisi o gradskoj vlasti, klub nema ni sportskog direktora, samim time nema tko imenovati novog trenera i dobar dio igračkog kadra koji nedostaje. Trenutno vodstvo kluba zbog navedenog ne donosi nikakve odluke.

Protekla sezona je pokazala kako politički postavljeni ljudi nemaju dugoročan plan. Točnije nemaju plan ni za tekuću sezonu, a kamoli duže. Svjedočili smo brojnim igračkim promjenama koje baš i nisu bile, blago rečeno stručne. Dovodila su se pojačanja koja nisu bila, košarkaški gledano, kompatibilna s postojećim rosterom. Kako bi se spasila situacija dovodila su se dodatna pojačanja. Tako da je roster s početka sezone bio drastično izmijenjen, a to nije jeftin posao. Puno je novca uloženo u lutanja sa prvom momčadi, dok su mlađe kategorije doživjele potop i nisu bile niti na završnicama državnog prvenstva u većini dobnih kategorija.

Obzirom da su se Splićani u novoj sezonu odlučili za FIBA ligu prvaka i da kvalifikacije trebaju igrati za nešto malo više od mjesec dana, nema se baš puno vremena za imenovanja i sastavljanje rostera. Sukladno uobičajenoj praksi pripreme u pravilu počinju četrdeset od šezdeset dana prije prve utakmice, ovisno o treneru odnosno njegovoj filozofiji. Kako je prva utakmica na rasporedu 13. rujna, pripreme su već trebale početi, a Split ne da nije počeo s pripremama, nego se ne zna tko će ih voditi i koji igrački kadar se ima na raspolaganju. Opet se kao i kod Cibone čeka odluka iz grada tko će i kako voditi i opet bi politika trebala biti brza u donošenju odluka.

Dolazimo i do državnog prvaka Zadra koji je za razliku od Cibone i Splita najdalje odmakao u popunjavanju kadra za nadolazeću sezonu kako igračkog tako i trenerskog. Međutim sve te odluke su donesene bez sportskog direktora koji bi u pravilu trebao donositi takve odluke oko izbora trenera i igrača i odgovarati za njih. Sportskog direktora u klubu nema pa nema ni odgovornosti za veliki broj pogrešaka u izboru igrača koja sigurno nisu jeftina. Raskid ugovora nije besplatan, a potrebno je dovesti i platiti zamjenu.

Nedavno se pojavila blokada kluba na FIBA BAT-u, što govori kako se sve obaveze ne ispunjavaju na vrijeme. Neki novi vijećnici u gradu su postavili pitanje financiranja kluba gradskim novcem i još više potrošnju tog gradskog novca, traže financijsko izvješće i uvid u poslovanje i dugove kluba, koji očito postoje i povećavaju se. Naravno traže i promjene među kadrovima koji vode klub.

Potvrda kako klub posluje izvan financijskih okvira je zadnji rebalans u gradskom proračunu s kojim se spašavao klub. Zadru kao i Ciboni prijeti stečaj ako se gradska vlast ne odluči upumpati novac i spasiti klub, jer ozbiljnog sponzorskog novca nema iz ovih ili onih razloga.

Sve činjenice ukazuju kako sva tri kluba ovise gotovo isključivo o javnom novcu i kako služe kao političke igračke stranačkim ljudima koji nisu u stanju osigurati alternativne izvore financiranja. Nije ni čudno da ih ne mogu naći, jer tko bi dao novac bez mogućnosti djelomičnog odlučivanja u upravljanju tim novcem. Dati novac ljudima koji su pokazali kako ne znaju raspolagati s istim, ili možda znaju, ne znam tko bi to prihvatio. Godinama se pokazuje kako ti ljudi nemaju nikakav dugoročni plan, već samo životare iz mjeseca u mjesec. Štoviše, ne da nema dugoročnog plana, svjedočimo iz sezone iz sezonu kako ne postoji niti plan za jednu sezonu, a kamo li višegodišnji.

Da se razumijemo, nisam protivnik financiranja sporta javnim novcem, štoviše mislim da država premalo ulaže u sport, pogotovo kada se usporedimo sa zapadnim svijetom s kojim se volimo uspoređivati. Hrvatska je 25. u EU po količini izdvojenog novca za sport prema BDP-u po glavi, za razliku od izdvajanja za kulturu gdje smo peti ili religiju gdje smo vodeći u EU. Ulaganje javnog novca da, ali ne pod vodstvom stranačkih prijatelja, koji obično nemaju osjećaj odgovornosti prema tom javnom novcu, ili imaju.

Na kraju priče tko najviše ispašta u ovim političkim previranjima. Najviše ispaštaju mladi košarkaši i njihovi treneri. Razvojni treneri koji rade s mladima i stvaraju košarkaše bi trebali biti sigurni u svoju egzistenciju kako bi se u potpunosti mogli posvetiti radu i stvaranju igrača. Njihov rad, ako je kvalitetan, klubu kroz određeno vrijeme može biti od velike koristi. U ovim previranjima i preslagivanjima, njihove poziciju nisu sigurne jer politika uvijek može tražiti i njihovu smjenu, iz razloga što ih je postavio netko s druge strane. Stručnost i rezultati ne moraju biti važni, jer to je politika koja ne cijeni stručnost, samo podobnost. Zadar i Cibona su po broju igrača najzastupljeniji u selekcijama državnih reprezentacija za under natjecanja, što nešto govori o radu njihovih trenera. Hoće li od tih mladića biti igrača za seniorsku reprezentaciju, a što znači i korist za klub od prodaje jednog dana, tek treba vidjeti. Zato treba osigurati uvjete za rad mladićima i trenerima bez uplitanja politike, jer politika u sportu nikada na duže staze nije donijela ništa dobro.

FOTO: KK Cibona, KK Split (Ivica Čavka), KK Zadar (Šime Zelić)