Intervjui
Vladimir Anzulović: Samo mukotrpni rad može izbaviti našu košarku iz problema u koje je upala

Vladimir Anzulović: Samo mukotrpni rad može izbaviti našu košarku iz problema u koje je upala

Autor: Saša Ćirić Photo: Basketball.hr (Šime Zelić)

Osjećaju se pomaci u pozitivnom smjeru nakon dolaska novog vodstva HKS-a; vraćena je jedinstvena domaća liga, a to je iznimno važna karika u razvoju mladih igrača - kaže popularni Zula.

Da ste kojim slučajem mogli prisustvovati dogovorima za mjesto i lokaciju održavanja ovog razgovora, teško biste mogli razaznati tko je od aktera rođeni Purger, a tko Dalmatinac. Vaš (ne)omiljeni autor je ovih dana bio u silnoj vremenskoj stisci i žurbi, poput kakvog manhattanskog yuppiea. S druge strane, Vladimir Anzulović je na svaku promjenu plana reagirao s tipično dalmatinskim odgovorom: ma pomalo, nema žurbe... Lako se čovjeku naviknuti na fjakasti šibenski stil života, a Zula je u dvije godine imao prilike osjetiti sav koloplet emocija koje se mogu doživjeti u gradu koji osjeća košarku. Kada smo se napokon iskoordinirali, zasjeli smo u debelu hladovinu i započeli razgovor.

Sezona je bila prilično duga. Kakvi su dojmovi ako odvrtimo film malo unazad?

- Ima još vremena za detaljnije analize, ali ja sam u potpunosti zadovoljan ovom sezonom, kako ostvarenim rezultatom, tako i napretkom mladih igrača. Uz razvoj mladih igrača, glavni cilj je bilo izbjegavanje borbe za opstanak, što nam je pošlo za rukom. Mnogi su nas prije sezone smještali u istu rečenicu s Jazinama, Kaštelima, Zagrebom, Alkarom...

Jeste li se vi sami smještali u skupinu kojoj se predviđala borba za opstanak?

- Naravno da ne. Uvijek vjerujem u svoju momčad i sebe, a ako netko sa strane misli da nismo dovoljno kvalitetni, to je njegovo pravo koje mu ne namjeravam oduzeti. U prognozama nismo bili ni blizu Škrljevu, Osijeku, Zaboku, a te momčadi smo na kraju prilično uvjerljivo preskočili u poretku. Sa Splitom, koji nas je izbacio u doigravanju, smo bili poravnati. Da nam je netko prije sezone ponudio rezultat koji smo na kraju ostvarili, rekli bismo mu da se probudi iz sna.

Jedna od ključnih utakmica za Šibenik se dogodila u samim počecima prvenstva, kada je Škrljevo na Baldekinu palo nakon velike borbe i čak tri produžetka. Nakon te pobjede su mladići počeli vjerovati da mogu postići dobar rezultat.

- Definitivno. Valja istaknuti da smo u toj utakmici imali puno peha, što je za nas bilo čudno i pitali smo se radimo li nešto pogrešno. Dvojicu igrača su hvatali grčevi zbog velike vrućine i dehidracije, recimo. Izvukli smo tu utakmicu pomalo i sretno, momčad Škrljeva je odigrala također jednu veliku utakmicu, moram priznati. Ne mislim, doduše, da je ta utakmica bila toliko sudbonosna jer bi se rad i odricanje naših igrača pokazali u određenom periodu sezone na ovaj ili onaj način, ali da je pomogla u ubrzavanju tih procesa - sasvim sigurno jest.

Govoreći o mladim igračima, najveći napredak su ostvarili oni koji su još prošle sezone bili u sastavu prve momčadi, poput Nakića, Šarića i Paića. Oni su ove sezone, silom prilika, postali nositelji. 

- Ma, ne bih nikoga izdvajao, smatram da su svi napredovali jednako. Šarić i Nakić imaju značajnu minutažu kroz cijelu sezonu, Paić je nakon odlaska Bundovića dobio dodatnih desetak minuta na terenu u prosjeku... Stvarno su sjajni, stalno ih hvalim i neću to nikada prestati raditi. Riječ je o sjajnim dečkima i igračima, od kojih su neki prošle sezone bili uz momčad, dok neki drugi, poput Jelića i Klepe, nisu bili niti u planu jer su bili članovi drugih momčadi (Jolly, op. a.). Zbilja sam sretan što sam imao priliku raditi s takvim mladim ljudima.

Gorespomenuti najmlađi dečki - Klepo, Gulin, Jelić, u kasnijoj fazi sezone Vlaić, Živković i Knežević, logično, nisu imali previše minuta. Hipotetski govoreći, bi li njima možda više koristila minutaža u nekakvom niželigašu od same participacije na treninzima prve momčadi?

- Ha, s ovakvim iskustvom i s fizikalijama koje su se tek počele razvijati, svakako da bi neki niželigaški klub bio dobar start za njihove karijere. Međutim, nije sezona izgubljena ako dečki nemaju veliku minutažu. Prošle sezone smo imali puno iskusniju momčad, s Halilovićem, Ivanovom, Petanijem, Siriščevićem - redom ljudima od kojih su dečki poput Šarića i Nakića mogli puno naučiti. Uostalom, mogli su vidjeti na primjeru Roka Badžima kako se sustavnim radom dolazi do vrhunskih rezultata. Iz tog razloga smatram da je bolje da su mladi u trenažnom procesu, a neki, poput Klepe, su već dobili i neke ozbiljnije minute u kasnijoj fazi sezone. Ne zaboravimo ni činjenicu da je Gulin tek šesnaestogodišnjak, koji je potencijal koji već dogodine može imati ozbiljnije minute.

Nakić i Šarić su, nemojmo zaboraviti, još uvijek dostupni za juniorsku konkurenciju. Pokazali su koliko su odmakli od svog godišta prošlog vikenda, kada su jedva pola dana nakon završetka utakmice sa Splitom već bili na putu za Zagreb da pomognu svojim prijateljima iz juniora u završnici prvenstva. Sjajan momčadski duh, zar ne?

- Da budem iskren, mene juniorske utakmice ne zanimaju s tog aspekta. Ulazak na završni turnir juniorskog prvenstva je veliki uspjeh za naš klub, i ovim putem bih čestitao glavnom treneru Petru Malešu, kao i njegovom pomoćniku Robertu Dragutinu, ali s igračkog aspekta su meni brojke koje su oni tamo postigli nebitne jer su oni samo po godinama juniori. Iskustvom, pa i fizički, oni su već dobrano odmakli od svojih vršnjaka. Mene više veseli njihova reakcija u prvoj pravoj seniorskoj sezoni, u kojoj su pokazali i dokazali da su dorasli ulozi nositelja.

Što sad? Kakav je plan za nadolazeće razdoblje?

- Dobar dio nas je imalo potpisane ugovore na dvije sezone, i oni su sad istekli. Moram se dotaknuti uprave i uputiti im veliku zahvalu, kao i ljudima oko kluba. Bez osoba kao što su klupski tajnik Damir Grandeš, medijski mag Milan Živković, vozač Dario Šupe, sportski direktor Filip Vukičević ništa od onoga što smo ostvarili u protekle dvije sezone ne bi bilo moguće. Naravno, ne zaboravljam pritom ni moj stručni stožer s asistentima Mirom Jurićem i Petrom Malešom, kao ni dvojac zadužen za fizičku spremu naših igrača - kondicijskog trenera Krešimira Baljkasa i fizioterapeuta Slavena Perišu. Što i kako dalje, to je pitanje za upravu kluba. SIguran sam da će oni, kao i svaki put do sada, pronaći pravi put.

Mlada reprezentacija ovog ljeta ima kontinentalnu smotru. Čemu se možemo nadati?

- Da, nastupamo na Europskom prvenstvu. Ha, čemu se nadati? Prošlog ljeta smo imali uspješan nastup u B diviziji, preko kojeg smo se prilično uvjerljivo vratili nazad u A diviziju...

Ali, šteta je da je upravo ta generacija dobila u "nasljeđe" taj nastup u B diviziji. Dojam je da se i u najjačem razredu moglo dosta toga napraviti prošlog ljeta?

- Ma nije to sad nešto oko čega trebamo trošiti previše živaca i vremena. To je dobra generacija, koja je pokazala veliku slogu, a to me najviše veseli. Izbacili smo puno dobrih pojedinaca, koji će danas-sutra zasigurno biti i na popisu A reprezentacije. Istina je da smo u prijateljskim susretima pobjeđivali momčadi koje su osvajale medalje na međunarodnim natjecanjima, primjerice Francuze, postoji mali žal za tim, ali idemo dalje.

Kao izbornik mlade reprezentacije, koliko možete biti od pomoći svom bratu Draženu, koji je nedavno imenovan za izbornika seniorske reprezentacije? Jeste li stigli to proslaviti?

- Pa dobro, svaki savjet oko mladih igrača i njihovog potencijala je dobrodošao, osobito ako je obiteljski. Ima mladih igrača koji su već bili na širem odnosno užem popisu A reprezentacije, a neki su i dobili određenu minutažu. Imali smo dobru komunikaciju s bivšim izbornikom Ivicom Skelinom, a ne sumnjam da će slično biti i s novim stručnim stožerom. Bitno je samo da prionemo poslu i da još više radimo, jer samo to nam može donijeti rezultate. Nismo se nešto "ubili" od slavlja, drago mi je zbog brata i smatram da je zaslužio tu poziciju. Situacija je teška, neće mu biti lako, ali on ne bježi od odgovornosti niti želi stvarati alibije za eventualni neuspjeh.

Kao osoba koja je unutra, imate li neke prijedloge ili zamisli po pitanju strukturnih unaprijeđenja Saveza, kao i košarke općenito u Hrvatskoj?

- Mogu govoriti iz osobnog iskustva, što se reprezentacije tiče. Imali smo osigurane najbolje moguće uvjete i smatram da je napravljen veliki korak naprijed po tom pitanju. Isto tako, pozdravljam inicijativu za jedinstvenom hrvatskom ligom koja se igra zadnje dvije godine. Moram priznati, strahovao sam da će liga ove godine biti dosta slabija no prošle, ali smatram da se generalno igrala prilično kvalitetna košarka, u okviru mogućnosti. Naravno, financije diktiraju sve. Dio problema leži i u činjenici da rezultati nisu vidljivi istog trenutka, pa je dojam prosječnog pratitelja nešto slabiji. Bilo bi idealno kada bi se format jedinstvene hrvatske lige zadržao, u bilo kakvom obliku. U svakom slučaju, dolaskom novog vodstva saveza se vide neke pozitivne stvari.


Ipak, trinaest momčadi u Premijer ligi je možda bio optimističan potez? Neki klubovi su financijski jedva izvukli sezonu do kraja, a ni igrački im nisu cvjetale ruže...

- Vidjet će se u budućnosti kakvu su si sudbinu klubovi iskrojili, ali evo... primjerice, Jazine su u drugom dijelu prvenstva dosta uložile i napravile su određeni rezultatski napredak, neke druge momčadi su pak išle u režim štednje. Sljedeće sezone se liga smanjuje na 12 klubova, više instance će procijeniti je li i ta brojka prevelika ili ne, ali u svakom slučaju je dobro da se ide na veću koncentraciju kvalitete i sigurno je da smo na dobrom putu. Opet ću ponoviti, bitno je samo što više raditi, jer to bi nam moglo kroz jaču ligu stvoriti preduvjete za stvaranje kvalitetni(ji)h igrača.

Danas je košarka evoluirala kao sport, i neki postulati iz osamdesetih ili devedesetih godina prošlog stoljeća nisu primjenjivi u suvremenoj igri. Smatrate li da u hrvatskoj košarci postoji dobra komunikacija između trenera seniorskih momčadi, koji imaju zahtjeve za određenim tipovima igrača, i trenerima mlađih uzrasta, koji bi takve igrače trebali proizvesti?

- Prošle sezone sam, kao trener momčadi koja je na kraju regularnog dijela prvenstva zauzela prvo mjesto na tablici, postao član stručnog savjeta HKS-a. Na jednom od sastanaka smo upravo razgovarali o toj vertikalnoj hijerarhiji, odnosno o potrebi dobre komunikacije između struke, a sve u cilju stvaranja igrača koji igraju modernu košarku. Toni Nakić je izvrstan primjer takvog igrača, koji i ofanzivno i defanzivno može pokriti više pozicija u momčadi. Mojim dolaskom u Šibenik, čime se ne želim hvalisati niti tvrditi da je moj način rada najispravniji ili jedini ispravan, nametnuo sam nešto drugačiji režim. Trebalo je, osobito ljudima na našim prostorima, da se priviknu na to, ali je budućnost u stilu igre s više posjeda, bržom igrom, snažnijim intenzitetom i općenito svim vrijednostima moderne europske košarke. To je put koji su ovi dečki dobro prihvatili, i ako ćemo uspjeti implementirati takav sustav na široj razini, to će biti od koristi igračima, klubovima, a u konačnici i reprezentaciji.

Osvrnuo se jedan od najboljih hrvatskih trenera mlađe generacije i na hrvatsku koloniju u NBA ligi:

- Bojan Bogdanović je u ovoj sezoni pokazao da mu je mjesto u NBA, a čak bi se moglo reći i da je potplaćen ako uzmemo u obzir njegov učinak na terenu. Igrao je odlično u regularnoj sezoni, ali vrijednost koju ima jedna dobro odigrana serija doigravanja je neusporediva. Prije nekoliko godina sam se imao prilike družiti s njim za vrijeme dvoboja doigravanja protiv Atlanta Hawksa, u čijem stožeru je tada bio Neven Spahija, te se uvjeriti o kako velikom igraču je riječ. O ljudskim kvalitetama je suvišno i govoriti, uostalom, to su prepoznali i preko bare i nije slučajno da je Bojan poprilično cijenjen tamo. Dario Šarić je mladić koji nam svima može biti primjer. Već od rane dobi se susretao s raznim katastrofičarima i skepticima koji nisu vjerovali u njega iz ovog ili onog razloga. Stalno je bio pod povećalom, strahovalo se za njegova staža u Ciboni pa je vodio momčad do naslova ABA lige. Nakon toga se sumnjalo u njegovu sposobnost da se izbori za minutažu kod Dude Ivkovića u Efesu - i to je uspio. Odlaskom u NBA se povuklo pitanje njegovog atleticizma, kompatibilnosti s igračima poput Simmonsa, Fultza, Embiida... i tu prepreku je preskočio. Bojan i Dario su napravljeni od istog materijala i za njih, kako bi se reklo, nema zime. Mario Hezonja je objeručke prigrlio priliku koja mu se pružila, što je povezano s njegovom ogromnom željom za uspjehom. Nemojmo zaboraviti da je on još uvijek iznimno mlad igrač, a kvaliteta koju ima i koja se počela pokazivati u punom svjetlu mu daju za pravo nadati se nekoj boljoj budućnosti u NBA ligi, a u krajnjem slučaju i solidnom ugovoru. Zubac i Žižić nisu imali previše minuta, ali u trenucima kada su se našli na parketu su pokazali da mogu igrati u nemilosrdnom NBA svijetu. Dragan Bender je imao prilika, ali on je dugoročniji projekt svog kluba i uvjeren sam da imaju detaljan plan i program za njega. Uostalom, birali su ga prilično visoko na draftu, i to dosta govori o njegovom potencijalu. Da stvar po Dragana bude bolja, od iduće sezone će ga voditi Igor Kokoškov - to opet povlači neke druge mogućnosti, pa i onu o tome da ga upare s Lukom Dončićem (ovisno o poziciji koju će Phoenix zauzeti na draftu). Luka je tip igrača sličan Dariju Šariću, koliko svojim igračkim karakteristikama, toliko i onim mentalnim. Bit će u svakom slučaju zanimljivo promatrati njihov daljnji razvoj.

Razgovarajmo malo o nekošarkaškim temama. Ljetujete u Novigradu, ako se ne varamo?

- Da, imamo kuću u Novigradu i tamo kao obitelj ljetujemo već desetljećima. Međutim, ovo ljeto će za mene osobno biti iznimno kratko, zbog reprezentativnih okupljanja. Ipak, svaki trenutak u Novigradu je dragocjen za odmor i u fizičkom i u psihičkom smislu.

Na tim obiteljskim okupljanjima u Novigradu se pojave i nećaci Andro i Roko, koji su također košarkaši.

- Tako je, Andro igra u Koblenzu u Njemačkoj, dok mlađi Roko nastupa za Vrijednosnice Osijek. Riječ je o sjajnim momcima, dobro odgojenima, kulturnima, i volio bih da jednog dana i moj sin bude poput njih. Oni se također odmaraju u Novigradu, jasno, koliko im to klupske obveze dopuštaju. Veselim se svakom novom susretu, ali njih će nažalost  u narednim godinama biti malo ili će biti kratki.

Cijela obitelj je u sportu, planirate li možda na taj način zavladati svijetom ili nešto slično?

- (smijeh) Ma ne, to se jednostavno tako posložilo. Kada sam završavao igračku karijeru, neki kažu prerano a neki drugi prekasno (smijeh), nisam previše razmišljao što i kako dalje. Za košarku smo svi vezani još preko pokojnog oca, što nas je usmjerilo i formiralo.

Kada smo već spomenuli Vašeg pokojnog oca, Šibenčani ga se rado prisjete, vjerujemo da znate i zašto.

- Naravno, on je komentirao onu legendarnu utakmicu Šibenke i Bosne, i mnogo ljudi u Šibeniku je emotivno vezano za svaki detalj vezan uz nju, pa tako i mog oca. Čuo sam razne anegdote i priče, ne samo s te utakmice, već i općenito. Uvijek to probudi posebne emocije, jer Šibenik je grad koji treba čuvati i paziti, grad koji voli i njeguje košarku i stvarno je ovdje bio užitak raditi. Što se tiče oca, sreo sam dosta ljudi koje veže dosta lijepih uspomena na njega i to je uvijek ugodno čuti. Bio je zabavna osoba i ne čudi da je oko sebe privlačio mnogo ljudi.

Kako trenutno provodite slobodne dane?

- S obzirom da živim na relaciji Novo Mesto - Šibenik, svaki slobodan trenutak koristim za svoju obitelj. Nije bilo lako ove dvije godine provesti udaljen od svojih, ali dobro, sjednem u auto i za tri sata sam u Novom Mestu. Naravno, kada god su bili u mogućnosti, supruga i sin su dolazili k meni u posjet u Šibenik. Razdvojenost čini svoje, pa sam tako u ovih nekoliko dana nakon kraja prvenstva za nas obavio sve poslove koje sam trebao, tako da mogu što prije kući.

Znači li to da će pri odabiru nekih budućih angažmana slovenski klubovi biti u prednosti?

- Bilo je već i ove sezone nekih kontakata od strane slovenskih klubova, ali htio sam odraditi ugovor sa Šibenikom do kraja pa onda staviti sve ponude na papir. Naravno, i Zagreb je uvijek opcija, to je također blizu doma. Ma, na kraju dana, najbitnije je da smo svi živi i zdravi, sve ostalo je manje bitno.

S ovom mišlju smo nekako priveli razgovor kraju. U trenutku kada se vodio, Vladimir Anzulović je još uvijek bio u svojstvu trenera GKK Šibenik. Međutim, danas je obznanjeno da je došlo do sporazumnog prekida suradnje. Ovim putem se želimo zahvaliti Zuli što je pronašao malo vremena da za naše čitatelje podijeli neka svoja razmišljanja, a ujedno mu želimo sreću u daljnjem radu i da se okupa u Novigradu makar jednom ovog ljeta.