Intervjui
Vladimir Boisa s Gruzijom piše povijest, a za BB.hr se prisjetio zadarskih dana: Bili bismo prvaci

Vladimir Boisa s Gruzijom piše povijest, a za BB.hr se prisjetio zadarskih dana: Bili bismo prvaci

Autor: Vladimir Radičević Photo: Cedevita Olimpija Alez Fevzer

Bivši igrač Zadra

Bivši igrač Zadra Vladimir Boisa, legendarni gruzijski košarkaš i dopredsjednik tamošnjeg saveza, nakon povijesnog uspjeha reprezentacije na Eurobasketu prisjetio se za Basketball.hr zadarskih dana, trenera i suigrača.

Podsjetimo, Gruzija je ušla među osam najboljih i time ostvarila najveći rezultat u povijesti, a uoči četvrtfinala protiv Finske (srijeda, 16:00) u domovini vlada prava euforija.

U karijeri ste igrali za nekoliko velikih europskih klubova, ali ta jedna sezona – u kojoj ste igrali za Zadar – za vas je bila posebna. Kako je došlo do tog transfera?

„U Zadar me doveo Zmago Saradin koji mi je otvoreno - dok sam bio u Španjolskoj gdje sam igrao za Menorcu – rekao da treba igrača na poziciji četiri. Naravno, nisam uopće puno razmišljao jer prema Sagadinu imam ogromno poštovanje i došao sam u Zadar. Odmah sam vidio da ljudi u tom gradu jako vole košarku, možda je i previše vole. Ne mogu vam opisati kakav je to bio osjećaj kad vas žena koja prodaje kroasan pita : Vlado, a zašto su te mijenjali već u šestoj minuti? U to trenutku sam sebe upitao: Majko moja, gdje sam to došao kad prodavačica u pekari zna u kojoj minuti sam izvađen iz igre? Ukratko, ta sezona u Zadru  bila je sjajna, to je grad koji stvarno živi za košarku!“

U Zadru vas je nakon Sagadina vodio i Danijel Jusup i malo je nedostajalo da postanete prvaci Hrvatske?

„Tako je, nakon Sagadina na klupu je došao Jusup i malo je nedostajalo da osvojimo naslov prvaka. Vodili smo u finalnoj seriji i samo nam je trebala još jedna pobjeda, ali sam se u toj ključnoj utakmici već u osmoj minuti ozlijedio. Ja sam siguran da bismo bili prvaci, dvorana na Višnjiku bila je krcata i to je bio pravi spektakl. No, kad se mojom ozljedom skratila rotacija, ipak je Cibona, koja je imala moćan sastav u kojem su bili Marko Tomas, Bojan Bogdanović, Amerikanac Gordon i drugi, s trenerom Velimirom Perasovićem slavila. Ta Cibona bila je vrlo, vrlo jaka, bili su baš odlična ekipa.“

Jeste li poslije karijere posjećivali dolazili u Zadar u kojem ste stekli puno prijatelja. S kim ste ostali najbolji?

„U Zadar mi je je uvijek drago navratiti i kad dođem obavezno se javim Tomi Ružiću kojeg mi je uvijek drago vidjeti. Ostali smo moja supruga i ja dobri prijatelji s njim i njegovom suprugom Barbarom Ružić. Tu je još i Damir Rančić kojem se uvijek javim kad sam u Dalmaciji, a dobar sam i s Rokom Stipčevićem koji je u Sloveniji igrao za Krku. Naravno, u Zadru sam upoznao i Tihomira Bujana s kojim sam surađivao kad je bio pomoćni trener, a kasnije smo surađivali i u reprezentaciji Gruzije. Želim mu puno sreće u Dubravi, klubu u kojem je počeo kao trener.“