Intervjui
Vojnik Hermesa: I supruga je shvatila da je borba s košarkom, borba s vjetenjačama

Vojnik Hermesa: I supruga je shvatila da je borba s košarkom, borba s vjetenjačama

Autor: Krešimir Galić Photo: Basketball.hr (Šime Zelić)

Zvonimir Mravak

Mnogi klubovi imaju svoje ”vojnike”, a zaštitni znak po tom pitanju u Hermes Analitici je zasigurno Zvonimir Mravak koji je cijelo vrijeme od osnivanja prisutan u klubu, kao igrač ili trener. Klub koji je osnovan 1996. godine u velikom pohodu član elitnog ranga naše košarke postao je 2000. godine. Posljednje četiri sezone Analitičari se u kontinuitetu nalaze u prvom razredu naše košarke, a ovosezonski lošiji rezultati doveli su ih na korak od ispadanja pa im je odluka HKS-a o poništenju lige uslijed pandemije koronavirusa stigla kao naručena.

- Nakon zaista ove loše sezone uspijeli smo ostati u ligi, i unatoč tome što je ova odluka išla nama u prilog mislim da je to bilo rješenje koje je bilo najlogičnije u ovom trenutku.

O počecima...

- U svijet košarke ušao sam sa svojih 10 godina života kada mi se ukazala prilika da zaigram za svoju školu ”Matko Laginja”. Od prvog treninga sam se zaljubio u košarku kao sport i taj osjećaj me drži još dan danas. Često me supruga zna kritizirati kako uvijek čitav naš život podređujem košarkaškim obavezama ali nakon toliko godina mislim da je i ona već shvatila da kada je u pitanju košarka svaka borba s time je borba sa vjetrenjačama. Svoju prvu utakmicu odigrao sam u petom razredu osnovne škole. Bio sam toliko uzbuđen da sam se ujutro probudio sa visokom temperaturom, ali nisam roditeljima ništa htio govoriti jer me sigurno ne bi pustili na utakmicu, nego sam im tek nakon odigrane utakmice rekao da imam temperaturu koja je bila blizu 39 stupnjeva te da se ne osjećam dobro. Kroz čitavu karijeru nikad nisam propustio ni jedan jedini trening a ni utakmicu bez obzira što sam ponekad imao teže i ozbiljnije ozljede. KK Hermes Analitica je klub u kojem sam profesionalno započeo svoju košarkašku karijeru i nikada nije bilo razloga da klub napustim jer sam bio zadovoljan sa uvjetima koje sam imao. Nakon dugogodišnje igračke karijere logičan slijed je bio da nastavim trenersku karijeru.

Kao igrač prošao je sve rangove natjecanja s Analitičarima.

- Prvi sam puta zaigrao sa 14 godina kada me vodio profesor Božidar Bilafer. Sa 15 godina sam odigrao svoju prvu službenu seniorsku utakmicu u tadašnjoj C2 ligi. Kroz četiri sezone i osvajanja C2 , C1, B1 i A2 jedinstvene lige ostvarili smo povijesni uspjeh kluba i plasirali se u najviši rang naše košarke.

Prilikom ulaska u Prvu ligu na klupi je trener bio Srećko Medvedec, a njegov asistent Dejan Jovović.

Kao igrač posebno pamtim sve ove sezone od zadnje lige pa do samog ulaska u prvu ligu iz razloga jer se kostur ekipe nije mjenjao. Među nama igračima se stvorila takva kemija da je bilo zadovoljstvo dijeliti parket sa svim tim dečkima. Kad smo ostvarili ulazak u prvu ligu nama igračima ni na jedan tren nisu bile bitne financije, bitno nam je bilo da igramo sa najboljima. Danas sam sretan kad vidim sve te dečke, danas uspješne obiteljske i poslovne ljude jer prijateljstva koja su tada nastala trajat će zauvijek.

Pamti mnoge dobre svoje nastupe u dresu Hermes Analitice, ali ipak izdvaja jednu 'utakmicu pod povećalom'.

- Utakmica koja mi je ostala u posebnom sjećanju je bila utakmica koju smo igrali protiv Splita u Splitu, sezona 2000/2001. Te godine je Jasmin Repeša vodio Split. Posebna mi je bila jer me na tu utakmicu došla gledati cijela moja obitelj i prijatelji iz Splita, a ja sam na toj utakmici proglašen najboljim igračem utakmice.

Svi treneri koji su vodili Analitičare kroz povijest su praktički jednim dijelom ostavili traga i na njega.

- Moj prvi seniorski trener je bio Božidar Bilafer pa mogu slobodno reći da je on ostavio poseban utjecaj na mene kao trenera i igrača, ali tu je bilo i drugih trenera koji su ostavili veliki utjecaj. Tu bih izdvojio Dejana Jovovića i Joška Tusa, njihove treninge sam posebno volio jer nikada nisu bili monotoni. Izdvojio bih i Srećka Medvedeca koji nas je kao trener prvi put u povijesti kluba uveo tadašnju Prvu ligu.

Bogat je njegov staž na seniorskoj klupi, a često uskače kao svojevrsni vatrogasac.

- Prvi put sam preuzeo seniorsku klupu na polusezoni 2012/2013, gdje sam zamjenio trenera Maxa Vučkovića koji je radio odličan posao. Izborili smo se za prvo mjesto i nastupali u kvalifikacijama za ulazak u Prvu ligu. Prije nego sam preuzeo seniorsku klupu KK Hermes Analitica sezonu sam počeo kao trener igrač u KK Agrodalm što je tada bila naša razvojna ekipa i moj prvi angažman kao trener seniora. Na klupu seniora sam se vraćao tri puta, prvi put je to bilo u prvoj sezoni nastupanja u prvom razredu hrvatske košarke nakon trenera Tusa i Barbića, drugi put je bilo nakon trenera Tonija Radića, i treći puta ove nedovršene sezone.

Zanimljivo da je uz trenerski rad u Hermes Analitici uz spomenuti Agrodalm stigao odigrati i pomoći Zapruđu na ulasku u Drugu ligu, a sezonu i pol je igrao i za Mladost.

Nakon završetka karijere aktivan je u rekreativnoj košarci, odnosno u KOALA ligi gdje ima dva naslova i dva druga mjesta.

- Prije svega bi se htio zahvaliti organizatorima, sucima, liječnicima i drugim stručnjacima koji su nam osigurali nastup u KOALA ligi. I sam sam sudionik sa svojom ekipom Bigraf u ligi. To je liga gdje se može naći dosta bivših igrača koji su napravili velike karijere, tako da se može vidjeti dobrih utakmica i poteza. Rekreativne lige su svakako dobar način da i nakon završetka igračkih karijera ostanemo koliko toliko aktivni na košarkaškim terenima. Nakon svake utakmice ostane malo vremena i za druženje gdje mi je drago vidjeti našu djecu koja nas prate na utakmicama, kako se igraju, grade nove prijateljstva i razvijaju ljubav prema sportu. Cijela liga je na visokom nivou, sanajboljim namjerama ju preporučam svima.