Da te ne volim...

Crvena zvezda je kao po pravilu u doba bivše države gostovala u Zadru ususret Božiću, često na sam Badnjak ili Božić. Net.hr je prije punih 10 godina napisao tekst o famoznoj utakmici odigranoj u Jazinama na Badnju večer 1983. godine.  Ulaznicu s te utakmice Facebook stranica Muzej zadarske košarke iskoristila je kao čestitku povodom Božića. 

Moja malenkost danas je dovoljnos stara da je u to vrijeme imala dovoljno godina za roditeljsko dopuštenje i samostalni odlazak na utakmicu, no tada i višak mladenačkog navijačkog adrenalina da bi se sjećao svih detalja. Sjećam se svijeća, petardi, pobjede, pjevanja  božićnjih pjesama, euforične i lakozapaljive atmosfere, milicije u uniformama i sa šapkama, svog plav0-bijelog šala materinom rukama ispletenog... Još je živ...

Ostatak povijesti prenosimo s Net.hr-a:

- Pisat ćemo u utakmici na Badnjak 1983. godine. U Jazine je došla Crvena zvezda, jaka i favorizirana, a voljeli su je pogurnuti i suci. Opet, Zadar na svom terenu – nenadmašan!

Istovremeno zadarski navijači nešto su se ljutili na trenera Pina Giergiu, ali i on na njih, te je tvrdio da u Zadru ne želi voditi utakmice svoje momčadi. Bilo je tu i sastanaka pomirenja, optužbi, uglavnom Gjergja je vodio utakmicu, a bijes navijača bio je još veći jer je tjedan dana prije taj isti jak Zadar poražen u polufinalu jugoslavenskog Kupa od sinjskog Alkara. Koji je tih godine u Sinju, pred publikom kao u Belo Horizonteu, bio nesavladiv, Kup je izgubio u finalu tek od Bosne, a nije se igralo u Sinju, nego u Metkoviću.

Zbog opasnosti od nereda održavani su u Zadru prije dvoboja sa Zvezdom partijski i ini sastanci, a redarska i milicijska služba nikad u Jazinama, ni prije ni poslije, nije bila revnija. Da sve bude nezgodnije po Zadar, Košarkaški savez Jugoslavije na sam dan utakmice zbog napada na suca u utakmici protiv Alkara kaznio je neigranjem Branka Skroče i Veljka Petranovića, dva najbolja igrača, protiv Zvezde se izgleda moralo izgubiti.

Oduzimani su prije utakmice bubnjevi, štapovi, zastave, a rodio se prkos. Dalje sve je legenda koja se u Zadru i danas prepričava. Crvena Zvezda je dobro igrala, držala konstantno vodstvo, Zadar je stiskao, ali ništa nije mogao. Što je utakmica odmicala kraju to je navijanje postalo žešće, pjevale su se božićne pjesme, stakla su pucala od buke, ljudi su bili na nogama i skakali, navijanje se pojačavalo i u trenucima kad su svi mislili da na svijetu ne može biti jače buke.

“Zadar je najbolji, Zadar je slavan, nitko u Europi njemu nije ravan”, pjevalo se pola sata neprestance, uz poklike s druge tribine: “Mi smo Zadrani, zadar je naš”.

Malo-pomalo, gosti iz Beograda gube koncentraciju a i suci su se prepali vatrometa glasova i petardi, pa su počeli umjesto za Zvezdu kao dotad, navlačiti za Zadar. I to kako, osjetili su da je vrag odnio šalu i da su pretjeravali…

I evo preokreta u zadnje dvije minte, furiozno, s pričuvnim igračima Zadar je stigao do pobjede 81:79. Nikad Zadar nije doživio takvo veselje, vele svjedoci veće nego kad je 1986. godine postao prvakom Jugoslavije, šokiravši Cibonu u finalu play-offa!

Na parketu je nastalo klupko igrača, navijača i funkcionera koje se pola sata nije odmotalo, ljudi su plakali od sreće, skakali sa zadnjeg reda tribina na teren, a gostujući igrači u šoku nisu ni odlazili s terena, čak je ponetko od njih i zapljeskao tim navijačima, jer dotad takav navijački spektakl u dvoranama Jugoslavije nije zabilježen.