Što to veže Krešu i Kukija?

- Toni Kukoč je sljedeći Hrvat u Kući slavnih, rekao nem je jedan od njegovih prvih učitelja, čovjek koji ga je sa 16 godina uveo u svijet seniorske košarke, Slavko Trninić, kojemu je u Splitu desna ruka bio još jedan zadarski stručnjak, Pino Grdović.

Jugopastika 1984/85/Foto: Privatna arhiva Slavka Trninića

Kod Trninića nema dvojbe - Kukoč je uz Krešu Ćosića najkompletniji hrvatski igrač ikad, Njih su dvojica jedini mogli igrati košarku na svih pet pozicija.

Što to veže Tonija i Krešu? 

Prije svega darovitost koja je do izražaja dolazila kroz motoriku, visok stupanj razumijevanje igre te posjedovanje vještina za unaprijeđenje igre. Uz to, imali su tjelesnu građu koja im je dozvoljavala igru na svih pet pozicija.

Toni Kukoč i Krešimir Ćosić

- Funkcionirali su na gornjoj granici raspodjele vještina. Imali su sposobnost stvaranja novih rješenja u igri, bili su geniji. Ali ono što je ključ, bili su igrači koji doživljavaju svoj ritam i ritam suigrača. Oni su bili ti koji su od prosječnih igrača pravili natprosječne, a od natprosječnih izvrsne. Imali su idejnost i originalnost u rješavanju situacija, izraženu strast za stvaranje igre i ono što je vrlo važno donosili su inovacije i u obrambenom segmentu igre. Predviđali su tri poteza u igri unaprijed. To prepoznavanje i predviđanje ih je uzdizalo iznad ostalih. Bili su najbolji razigravači na unutarnjim i vanjskim pozicijama. Vidjeli su rupe u obrani i napadali ih. Kada su bili udvojeni ili utrojeni potvrđivali su slobodne igrače. U obrani su pomagali i zatvarali rupe i zato su bili nabolji timski obrambeni igrači. Krešo i Toni su originalno razmišljali o igri i u igri. Oni su igrači najvišeg ranga i ekstremno sam ponosam što sam radio s njima, naglasio je Trninić.

Kamo je to odvelo Tonija Kukoča? 

Kuki (Konobar, Pauk iz Splita, Pink Panther) karijeru je počeo u Jugoplastici, momčadi s kojom je čak triput zaredom osvajao naslove europskog prvaka. Kasnije je prešao u Benetton iz Trevisa, gdje je triput proglašavan najboljim igračem Europe. U tom je razdoblju na reprezentativnom planu osvajao FIBA Svjetsko juniorsko prvenstvo (1987. za Jugoslaviju), FIBA Svjetsko prvenstvo (1990. za Jugoslaviju), te dvije olimpijske srebrne medalje: 1988. u Seoulu za Jugoslaviju te 1992. u Barceloni za Hrvatsku. U dresu reprezentacije Hrvatske osvojio je broncu na Svjetskom prvenstvu 1994. i broncu na Europskom prvenstvu 1995. godine. 

U NBA ligu Kukoč je izabran od strane momčadi Chicago Bulls još 1990. godine, ali je preselio u SAD tek 1993. Bila je to sezona u kojoj je Michael Jordan prestao igrati, te je Kukoč ulazio kao alternacija Scottie Pippenu ili Horace Grantu, dvojici krila Bullsa, igrajući ponekad i ulogu šutera ili čak centra. Imao je solidnu premijernu sezonu, s dvoznamenkastim prosjekom postignutih koševa.

Već u sezoni 1994-95., nakon Grantovog odlaska, Kukoč postaje standardni član početne petorke. Te je sezone drugi strijelac, drugi skakač i drugi asistent momčadi, iza Pippena.

U sezoni 1995-96. na parket se vratio Jordan, a Bullsi su dobili i centra Dennis Rodmana. Kukoč se ponovno vraća na klupu, gdje briljira kao šesti igrač sljedeće tri sezone, u kojima Bullsi osvajaju nova tri naslova prvaka NBA. Kukoč je cijelo to vrijeme bio trećim strijelcem momčadi (iza Jordana i Pippena), a proglašen je i najboljim šestim igračem NBA.

Koliko je doprinos u svemu ovome imao rad s Trninićem?

Košarkaška krema na jednom mjestu: Ivica Dukan, Slavko Trninić, Toni Kukoč, Božidar Maljković, Dino Rađa, Petar Skansi, Neven Bertričević, Velimir Perasović

- S profesorom Trninićem započeo sam seniorsku igračku karijeru 1984. godine, u svojoj 16. godini, kada je profesor postao glavni trener seniorske selekcije KK Jugoplastika, govori o svom učitelji Kukoč i nastavlja:

- On je nas mlade igrače pokrenuo, naučio nas osnovama košarke i otvorio nam vrata prve momčadi. To je bila godina u kojoj sam učio i vježbao sve elemente košarkaške tehnike nužne za  svestranog igrača, kakav sam ubrzo i postao. Radili smo 6 do10 sati dnevno na tehničko-taktičkim detaljima i tako stvarali temelje za igranje na više pozicija. Sposobnost da igram na više pozicija bila mi je u cijeloj mojoj sportskoj karijeri prednost pred ostalim igračima. 

To je bila godina u kojoj sam najviše napredovao. Profesor mi je pokazivao sve i sva, potičući istodobno individualnost i spontanost u mojoj igri. Općenito je imao poticajan odnos prema mladim igračima, iako možda malo prestrog u inzistiranju na detaljima u igri. Usudio bih se reći da je te godine utemeljen stručni rad koji je bio presudan za moj cjelokupni razvoj, ali i za razvoj „splitske jezgre košarke“ (Kukoč, Rađa, Perasović, Sobin...) iz koje je nastao moćan klub. Profesor je za mene bio jedan od najvažnijih trenera u čitavoj mojoj karijeri, jer je podjednako razvijao individualnu i timsku kvalitetu igre, upravo ono što je preduvjet za formiranje pravih igrača koji mogu stvoriti rezultat. Na treningu mu je uvijek najvažniji cilj bio poboljšati igru mladih igrača, jer je znao da svi problemi iskorištavanja talenta proizlaze iz nedostataka tehničko-taktičkih znanja u igri. 

Dino Rađa i Toni Kukoč/Foto: Dino Rađa Official

U nešto manje od dvije godine zajedničkog rada profesor je podjednaki napor uložio u razvoj svih potencijala u klubu (kadeta, juniora i seniora). Isto je tako uvijek razvijao i nesebičnost u igri. Za njega timska košarka započinje u obrani, a temelje timskog napada uvijek je razvijao naglašavajući pravovremena dodavanja, svrhovitu igru bez lopte i postavljanje čvrstih blokova. Trenirao nas je tako da budemo sposobni pretrčavati, rješavati skakački dio igre i igrati u stavu, jer to su za njega bili bitni čimbenici uspješne tranzicijske košarke. Na individualnom treningu prolazio sam vježbe od 1 na 1 do 1 na 5 na svim dijelovima igrališta. Poučavao me je da vidim i napadam rupe u protivničkoj obrani, da budem sposoban nadigrati svaku individualnu i timsku obranu. S profesorom sam stvorio navike teškog rada na treninzima, razvio ljubav prema nadigravanju, entuzijazam i profesionalizam. Zato je za mene košarka sve – od zabave do teškog rada – i zbog toga sam sretan kao čovjek i kao sportaš, zaključio je veliki Toni. 

Foto: Fiba