Kolumne
Zašto je Rimac Cedevitino veliko pojačanje?

Zašto je Rimac Cedevitino veliko pojačanje?

Autor: Tvrtko Puljić Photo: Crvena zvezda mts

Bit će on korektor Juri Zdovcu, ali i čovjek koji će Cedeviti dati dušu.

Bilo je to na početku ljeta 2001. godine. Aco Petrović bio je i tada izbornik, a reprezentacija je već krenula s treninzima na Rogli. Nezadovoljan nekim uvodnim treninzima, Petrović je odlučio zaoštriti konkurenciju naknadnim pozivanjem Slavena Rimca. Igrača s kojim je u karijeri imao problema.

Pitao sam tada Slavena, dobro se sjećam.

- Jesi li tražio jamstvo da si u 12, kad već dolaziš naknadno?

- Nisam, kako ću to...

Neki od vas vjerojatno znaju kako je to završilo uoči puta na Euroabasket u Tursku. Uoči ukrcaja u zrakoplov za Istanbul, Aco Petrović je precrtao - Slavena Rimca. Bio je on "13. prase"...

Ova zgoda možda će najbolje opisati Slavena Rimca. Pristojnog dečka, nekada vrlo talentiranog košarkaša, danas isto takvog trenera. Slaven Rimac nikada sebe nije gurao u prvi plan, njemu je to bilo uvijek neugodno. Iako je, kad je počeo igrati, bio u Zagrebu veća zvijezda nego bilo tko danas. Slaven Rimac, da je u njemu malo više bezobrazluka, napravio bi kud i kamo veću igračku karijeru, a sasvim sigurno ne bi bio gotovo dvije godine bez posla nakon što je sa Cibonom osvojio ABA ligu 2014. godine. Pravog trenerskog posla, a pri tome ne mislim na preuzimanje Krke, MZT-a ili druge momčadi Cedevite. Što je sve mogao voditi u međuvremenu.    



Ovog ljeta imao je opciju s preuzimanjem Pau Ortheza, ali i ponudu Cedevite da bude pomoćnik Juretu Zdovcu. Nije prošao u finalu izbora na jugu Francuske i prihvatio je ono što je nudila Cedevita. Je li trebao, je li mu to ispod časti? Nije li on, napokon, bio taj koji je s Cibonom oduzeo Cedeviti najbolju priliku u povijesti za biti prvakom ABA lige, kad ju je porazio u finalu 2014. godine? I sad je dobio samo sporednu ulogu?

Sve su to logična pitanja ako ne poznajete Slavena Rimca. I posve promašena ako ste ga upoznali.

Slaven Rimac slučajno je postao trener Cibone. Tog ljeta 2103. godine je potpisan Neven Spahija, počela se zidati velika i skupa momčad, a Spahija je za pomoćnika uzeo - Rimca. Koji se do tada bavio juniorskom momčadi nakon povratka iz Francuske u kojoj je okončao karijeru. U tu jesen 2013. godine stvari nisu dobro počele, pa je Cibona pribjegla klasičnom rješenju. Skupog trenera zamijenila je jeftinim. Mislim da je to tada bio najjači Rimčev argument, jer su pod Tornjem brzo shvatili kako su zabucali u obećanjima, a onda su već sljedećeg mjeseca otpustili većinu skupih igrača ne bi li dodatno smanjili trošak.

Sezonu su u Upravi, realno, prekrižili. Rimac je, pak, iako isprva nevoljko prihvaćajući poziciju prvog trenera, "nisam na nju došao na normalan način", krenuo studiozno raditi najbolje što se napraviti može. Odmah je angažirao pomoćnika, bivšeg suigrača Juricu Golemca, koji mu je bio više suradnik nego pomoćni trener. Rimac je tu davao na značaju Golemcu, koji je također danas u zanimljivoj samostalnoj karijeri. Jer on nije tašt. Nikada nije bio. U tu matricu uvrstite činjenicu da je kao igrač bio bek-šuter. A bez urođene taštine...


Sve to, međutim, jer on košarku živi i ima je u malom prstu, nije otupilo Rimčev stručni autoritet. Dao je loptu u ruke Dariju Šariću, napravio klik s čudljivim Jerelom Blassingameom i krenulo je ludilo. Nitko više nije sumnjao. A osobnošću, mirnoćom i pristojnosti postao je omiljeni lik u široj, ne samo košarkaškoj javnosti.

Kojega se Cibona, ipak, riješila. Odnosno, on se sam potrošio u "beskrajnom danu" silnih obećanja, mučnim situacijama u momčadi kojoj je jedina konstanta bilo da na računima nema novaca. U istu je kašu upao je i Rimčev nasljednik, Damir Mulaomerović. Ali, to je neka druga priča.

Uglavnom, Rimac i Golemac su izgubili energiju ujesen 2015. godine i Aco Petrović ih je smijenio. Koliko god ta situacija bila teška, dalje nije išlo. Ne s trenerskim dvojcem koji je sve uložio u Cibonu, a morao je svakog sljedećeg dana, ne zbog svojih grešaka, ispočetka.

I uslijedila je za Rimca pauza. Do ovoga tjedna.

I to je veliko, baš veliko pojačanje Cedevite. Rimčeva dobrohotnost, smirenost, otvorenost ako baš želite, ali i stručno znanje te neuipitna lojanost, što će Jure Zdovc znati cijeniti, pravi je bingo momčadi s Velesajma. Struka je tamo, možemo i tako, u posljednjih četiri godine prilično izolirana od bilo kakve kritike javnosti. I vrlo osorna na svaki pokušaj iste koji bi stigao putem.

Slaven Rimac je nešto posve drugo. Bit će on korektor Juri Zdovcu ako ovaj krene putem ophođenja Jasmina Repeše, pa čak i Veljka Mršića, ali i čovjek koji će Cedeviti dati dušu.

Ne samo tehnokraciju koja je posljednjih godina bila kriterij. A sve to je ispalo, ako ćete iskreno, i pomalo dosadno.

I zato je Slaven Rimac veliko, baš veliko pojačanje Cedevite. I da. Nije njemu problem biti pomoćnik. A vrijeme će na kraju sve postaviti na svoje mjesto.

 Za one koji su ispravni. I vrijedni. Poput Rimca.