Regionalno natjecanje je (za ovu sezonu) gotovo.
Obveze naših abaligaša završile su s 26. kolom dvokružnog natjecanja kojeg bismo u normalnim uvjetima nazvali regularnom sezonom, ali svake godine je sve teže tu riječ izgovarati u istoj rečenici s ovom organizacijom. Shodno tome, nama u Hrvatskoj je gdješto pao interes za ovo natjecanje, ali ćemo ispratiti kraj sezone ovim blic-tekstom. U finalu su nastupile momčadi Crvene zvezde i Budućnosti, a u seriji do tri pobjede svaka momčad je uspjela obraniti prednost domaćeg terena. Peta utakmica finala ponudila je nekakvu kombinaciju košarke i ragbija, a u takvoj situaciji bolje su se snašli Beograđani, koji su slavili rezultatom 67-60. Najkorisniji igrač doigravanja je visoki Kamerunac u redovima crveno-belih Landry Nnoko, koji je u odlučujućoj utakmici ubacio 17 poena i skočio 12 puta. Jedini dvoznamenkasti u redovima Budućnosti bio je bivši igrač Cedevite Justin Cobbs (21 poen).
Borba za prevlast između Nebojše Čovića i Dragana Bokana je u još jednom činu pripala prvonavedenom, a tko će u narednim godinama noktima i zubima pokušati uloviti zadnji vlak za ulazak u Euroligu prije nego se ona konačno zatvori, tek ćemo vidjeti. Šteta je samo da se košarka u regiji koja je svijetu dala toliko velikih ljudi svela na igre gladi između dva državna projekta. Od natjecanja čija inicijalna ideja je bila uistinu zanimljiva i pomalo utopistička ostali su samo tragovi. Nekadašnja YUBA liga, koja je u osamdesetima bila vjerojatno najjače nacionalno natjecanje u Europi, trebala se oživjeti u projektu koji je obuhvaćao značajne košarkaške sredine na području bivše države. No, pogodovanje elementarnim nepogodama ovog sporta taj projekt, možemo iz dvadesetogodišnjeg iskustva slobodno reći, pretvorilo ga je u vlastitu karikaturu. Nema to veze s internim problemima hrvatske košarke kojih smo itekako svjesni, niti kroz blaćenje ABA lige pokušavamo oprati obraz uprava naših klubova koje itekako imaju putra na glavi. To blaćenje su odradili sami akteri ovog igrokaza koji je već nekoliko godina u rukama dvojice ljudi. Za mentalno i fizičko zdravlje svih koji u to nisu involvirani bolje bi bilo da se izdvoje, pa da se ove dvije organizacije nastave same igrati u svom pješčaniku, s popratnim sadržajem naravno - prijetnjama, prekidima utakmica, eksplozivnim napravama, mutnim radnjama i financiranjem i svim ostalim radostima koje im donose toliko zadovoljstva.