Ante Nazor, trener Kvarnera 2010, još uvijek je rekorder po broju osvojenih medalja s mlađim uzrastima hrvatskih košarkaških reprezentacija

U velikom razgovoru za Basketball.hr, čiji prvi dio možete pogledati OVDJE, Ante Nazor govori o svojim trenerskim danima u Splitu, Zadru i Ciboni, a dotakao se i najvećeg problema – financiranja u sportu. Kao i mnogi ljudi iz sporta velika mu je želja da se nešto promjeni kako bi hrvatski sport – a pogotovo košarka – stigla na staze stare slave.

No, ono što Nazora kao trenera čini posebnim jest podatak kako je imao velikih uspjeha kao izbornik hrvatskih mlađih košarkaških reprezentacija.

Hrvatski rekorder

Gospodine Nazor, vi ste zapravo svojevrsni hrvatski rekorder?

„Ne znam jesam li rekorder, ali činjenica jest kako sam ukupno izbornik hrvatskih mlađih košarkaških reprezentacija bio osam godina, znači to su dva olimpijska ciklusa. A u tih osam godina osvojili smo sedam medalja. A jedina medalja koju nisam osvojio, a na tu sam godinu najponosniji, jest kad sam u juniorsku reprezentaciju priključio Darija Šarića kao kadeta koji je dominirao tim prvenstvom. Ubrzo nakon toga je sa svojom generacijom osvojio kadetsko europsko zlato bez poraza uz triple-double učinak u finalu! Posebna priča je generacija '92. od koje su se nekako malo iskusniji treneri sklanjali jer su se plašili ispadanja u B diviziju. Tako su ljudi iz Saveza meni kao mladom treneru dali tu generaciju i to je bio moj start.“

Najdraža medalje 

Koja vam je medalja još posebno draga iz tih mlađih kategorija?

„Svakako moram prvo spomenuti osvajanje kadetskog europskog prvenstva bez poraza s generacijom '95. koju je kao kapetan i najbolji igrač predvodio Mario Hezonja. Na tom je turniru Hezonja stvarno dominirao i igrao je kako i danas igra u Euroligi. Već tad se vidjelo da je on ekstra klasa! U tom sastavu su još bili Marinelli, Žganec, Bošnjak, Arapović… To je generacija na koju sam zaista ponosan.“

Remek djelo Ante Nazora

Ljudi koji prate košarku znaju kako ste na Juniorskom svjetskom prvenstvu U-19 dogurali do finala protiv SAD-a s reprezentacijom koja je bila dosta oslabljena što je samo po sebi bilo čudo?

„Istina, ostali gotovo bez pola rostera u tom U-19 uzrastu jer s nama nisu bili Ante Žižić, Dragan Bender i Lovro Mazalin, praktički tri igrača iz petorke. Na tom turnira sjajno su igrali Nik Slavica, zatim Marko Arapović, tu su bili još Ivica Zubac i Luka Božić, a na playu su se mijenjali Filipović i Kapusta… Iako smo bili oslabljeni stvorila se jedna takva kemija da su igrači borbenošću i tim svojim duhom pokrili sve te nedostatke. Taj turnir mi je nekako moj trenerski rukopis, a vaš kolega Toma Dragičević nakon turnira stavio je naslov: 'Remek djelo Ante Nazora', a ja mogu slobodno reći kako je to bilo njihovo remek djelo. Od te generacije Ivica Zubac danas dominira u NBA-u na poziciji centra i to nije ništa slučajno.“

Prirodni sokovi za Rađu i Kukoča

Negdje se očito pogriješilo zadnjih godina, a neki govore kako nam je domaća liga slaba?

„Teško je prebacivati krivnju na klubove, ali isto tako ja često volim reći kako kod nas niti jedan klub nije sazrio da svojim programom iznjedri igrače za Euroligu ili NBA ligu, kao što to uspjeli neki klubovi u Srbiji. Drugo, igrači su nam u reprezentaciji svega 15-20 dana, maksimalno mjesec dana, a svo ostalo vrijeme su u klubovima. Dakle, klubovi trebaju pronaći pravi način kako bi uspostavili program i kodeks rada. Igrom slučaja sam na Gripama došao do arhive kad su Kukoč i Rađa bili juniori i vidio sam što je sve klub uložio u njih, od zubara do uložaka za tenisice, do prirodnih sokova i prehrane. Pazi, u ono vrijeme! Znao se raspored kad idu s kondicijskim trenerom, kad će ići na posebno atletske treninge te se znalo kad imaju revitalizaciju. I minute u igri za seniore su bili logičan slijed. A to je bilo prije 40 godina! A danas ispada da u Hrvatskoj ne postoje ljudi koji žele raditi i takvi stručnjaci. A zapravo je problem u financiranju klubova o čemu smo ranije pričali.“

Sport bez kontinuiteta je promašaj, lakrdija...

Iako o tome ne volite govoriti činjenica jest kako ste 2017. bili vrlo blizu da postanete izbornik seniorske reprezentacije kako biste nastavili sa svojom zlatnom generacijom. Osma godina kasnije Hrvatska po prvi puta u povijesti neće putovati na Eurobasketu?

„O 2017. radije ne bih, što je bilo, bilo je… A što se Eurobasketa tiče opet ispada da nitko nije kriv, gura se sve pod tepih. OK,. Svjestan sam kako je tako nešto teško komentirati, ali ako netko može onda može struka! Znate, treba ponekad pogledati istinu u oči. Ja jesam trener, ali sam isto tako i profesor jer sam završio Kineziološki fakultet. Tako na fakultetu postoji predmet koji se naziva 'Teorija treninga'. I onda kad to sve preslušaš i proučiš shvatiš da je sport bez kontinuiteta promašaj. Da je to lakrdija, da sport kao i svaki drugi posao ima svoje značajke i zakonitosti koje treba poštivati. Jedna od najbitnijih je kontinuitet. Jesmo li mi imali kontinuitet upravljanja, jesmo li mi imali kontinuitet grupe? Kad se sve bude analiziralo onda ćemo doći do činjenica gdje je nastao problem… da sad spominjemo imena i prezimena ljudi. Ukratko, očito je bilo potrebno da proživimo jedno i drugo  pa da pokušamo sporta vratiti struci. Idemo svi raditi na dnevnoj bazi, navući na sebe trenerku, ući u dvoranu i raditi!. Ja želim, iako je loša situacija, ostati pozitivan. Čak moram pohvaliti mog kolegu Josipa Sesara jer mislim da je napravio odličan posao sa seniorskom reprezentacijom, ali nije imao sreće sa ždrijebom. Moje je mišljenje da je hrvatska košarka tu gdje jest zbog mora drugih okolnosti, ali ne samo zbog struke. Mislim da Hrvatska ima i kvalitetan stručni kadar, ali jednostavno trebamo detektirati probleme, vratiti se na tvorničke postavke i krenuti raditi. Ništa drugo! Mišljenja sam da postoje mladi treneri koji jako dobro rade. No, treba ih prepoznati, treba im osigurati kontinuitet, ali i sigurni plaći i dobre uvjete. A sve to ima veze s financiranjem sporta. Vrijeme je da se nešto promjeni!“

Treba sjesti za stol 

Poruka za kraj, jer nekako se ne govori dovoljno o činjenici da su sve tri mlade hrvatske selekcije u B diviziji?

„Da, to je velik problem! Idemo svi vidjeti koji igrači će nam pratiti taj sistem igre koji želimo, idemo vidjeti koji ljudi nam taj plan i program koji dogovorimo mogu provesti. Idemo raditi, idemo nekome dati jedan olimpijski ciklus, ili čak dva olimpijska ciklusa. Tu važnu ulogu imaju i instruktori koji su dužni proći cijelu Hrvatsku uzduž i poprijeko, uči u svaku dvoranu. Tako su nekad radili Vlado Vanjak i suradnici! U to vrijeme mi smo bili po Fibinoj ranglisti ispred Španjolske. Mlađe kategorije su osvajale medalje, a seniori su nam bili četvrti na Eurobasketu 2013. u Sloveniji kad je izbornik bio Jasmin Repeša. Dakle, nije to bilo baš tako davno. A ljudi koji su postavili taj program i sve to postigli su i dalje aktivni u košarci. Dakle, treba sjesti za stol i vidjeti što i kako dalje.“