Mađarski reprezentativac u 3x3 košarci, zaštitni znak PRO 3x3 Toura

Jubilarna, peta sezona PRO 3x3 Toura 2026 driven by Opel je iza nas, ali dojmovi se još nisu potpuno slegli. U jedanaest vrućih ljetnih tjedana ekipa iz PRO 3x3 Toura obišla je deset gradova – od Trogira i Zagreba, preko slavonskih postaja u Donjem Miholjcu, Vinkovcima i Novoj Gradiški, jadranskih bisera Hvara, Bola, Umaga i Šibenika, pa sve do spektakularnog finala u Novalji u samoj špici sezone.

No, ono što je posebno zanimljiva, kad je ova godina u pitanje, jest podatak niti jedna ekipa nije uspjela dvaput slaviti uz dodatak kako su se sve mađarske ekipe, od HUN 1 do HUN 3, kući vratile bez ijednog osvojenog turnira iako su na svakom na kojem su nastupali slovili kao favoriti.

O basketu nekad i sad te odrastanju u Srbiji, gdje se igra najbolja 3x3 košarka na svijetu, te svom neobičnom košarkaškom putu, za Basketball.hr govori iskusni mađarski košarkaš Balázs Kelemen.

Zadnjih nekoliko godina simpatični Balázs (Balaž) je prvenstveno poznat kao 3x3 profesionalac i redovito lice na FIBA turnirima. Iako brani boje Mađarske, svoje je košarkaške i haklerske temelje izgradio u Srbiji. Rođen je 16. kolovoza 1995. godine u Senti, a prve je korake napravio kao šestogodišnjak u Adi na sjeveru Bačke. Basketaške terene otkrio je još kao klinac, no u ozbiljne i profesionalne 3x3 vode ubacio se s 22 godine.

Balázs, budući da igrate po cijelom svijetu, po čemu su vam PRO 3x3 turniri u Hrvatskoj posebni i drugačiji?

„Prije svega moram istaknuti da je organizacija uistinu vrhunska. I meni i ostalim igračima iz Mađarske izuzetno se sviđa koncept prema kojem turnir traje dva dana. Svi znamo da tijekom ljeta nije nimalo lako igrati na temperaturama koje dosežu i do 40 stupnjeva, tako da nam izuzetno odgovara što utakmice počinju u večernjem terminu, od 19 sati nadalje. To znatno olakšava igru i podiže kvalitetu samog basketa.“

Dosta lokacija na PRO 3x3 Touru je na jadranskoj obali, no turneja ide i kroz unutrašnjost. Koje su ti destinacije ostale u najljepšem sjećanju tijekom ovih pet godina?

„Meni je iskreno najdraža Nova Gradiška, ponajviše zato što smo upravo tamo uspjeli osvojiti turnir prošle godine. No, izuzetno nam je lijepo bilo i u Umagu, Novalji te u Zagrebu. Gdje god da smo došli, sve je bilo na najvišoj mogućoj razini jer je, ponavljam, organizacija čitave turneje zaista vrhunska.“

Foto: Arileo/PRO 3x3 Tour/Basketball Energy 

Mađarske ekipe ove godine nisu imale previše sreće na hrvatskim terenima i ostale su bez naslova. Što se dogodilo i koji turnir iz ove se sezone posebno urezao u pamćenje?

„Istina, ove nam godine zaista nije bilo lako. Prvenstveno su nas poremetile ozljede, pa nismo mogli nastupati u istom, uigranom sastavu na turnirima, nego smo konstantno morali mijenjati igrače i rotirati momčad. Ako bih morao izdvojiti jedan turnir iz ove sezone koji mi je ostao u posebnom sjećanju, to je opet Nova Gradiška. Tamo smo na Strossmayerovom trgu nastupili u potpuno promijenjenom sastavu, a uspjeli smo gurati sve do samog finala. Zbog tog otpora i puta do finala u specifičnim okolnostima, taj mi je turnir ove godine ostao u najljepšem sjećanju.“

Odrastao si i košarkaški sazrijevao u Srbiji, a nastupaš za Mađarsku. Odlično poznaješ regiju pa nas zanima koliko Hrvatska i Mađarska u 3x3 košarci zaostaju za Srbijom i što je ključno kako bi se ulovio priključak sa svjetskim vrhom?

„Odrastao sam u Srbiji, a igram u Mađarskoj, pa mogu reći da je možda najveći problem u - mentalitetu. To je ta ključna i najveća razlika. No, moram naglasiti da su dečki u Hrvatskoj već na jako dobrom putu. Momčadi poput Cibone Pharma Classica igraju baš odlično, pogotovo su ove godine pokazali košarku na vrhunskoj razini i konstantno igrali dobro na svakom turniru. To je priča koja se u Hrvatskoj ozbiljno pokrenula ove godine, a to bi uskoro moralo krenuti i u Mađarskoj. Počeci su uvijek teški i nije lako sve postaviti na noge, ali lakše je gurati naprijed kada je proces već pokrenut.

Hrvatski hakleri su napravili taj prvi, najteži korak - ove su godine odigrali i više World Tour Mastersa, na čemu im od srca čestitam jer igraju stvarno sjajno. S druge strane, u Srbiji je situacija specifična jer se basket igra doslovno na svakom uglu i na svakom koraku. Zbog toga je njihovim igračima znatno lakše pronaći kvalitetan sparing i konstantno napredovati. U Mađarskoj je to malo teže jer se basket još uvijek slabije igra i ljudi općenito ne znaju dovoljno o 3x3 košarci. Taj sport treba znatno bolje promovirati javnosti i mislim da je upravo u tome ogromna razlika između Srbije i Mađarske, dakle u samoj prepoznatljivosti i popularnosti 3x3 košarke među ljudima.“

Foto: Goran Stanzl/PRO 3x3/Basket Energy d.o.o.

Kakvi su tvoji osobni planovi, ali i planovi mađarskih 3x3 momčadi za nadolazeću sezonu 2027.? Je li točno da još uvijek nemate status potpunih profesionalaca?

„Da, točno je i smatram da je ogroman problem to što u Mađarskoj još uvijek nemamo čisto profesionalnu ekipu. Nije lako sastaviti takav tim. Osobito bih volio da dobijemo prvu pravu profesionalnu 3x3 ekipu u Mađarskoj. Na dobrom smo putu, ali nedostaje nam još dosta toga kako bismo sve posložili onako kako treba.

Što se tiče sljedeće sezone, iskreno, još ne znam sve detalje. Koliko mi je poznato, planiramo igrati još veći broj turnira i, ako sve bude išlo po planu, imati još jaču i kvalitetniju ekipu. Nadam se da ćemo biti bolji, a ako se sve poklopi onako kako priželjkujemo, vjerujem da bismo već sljedeće godine mogli imati u potpunosti profesionalnu momčad.“

Sanjaš li nastup za reprezentaciju Mađarske na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 2028. i koliko je zapravo trnovit put do olimpijskog turnira?

„Nastup na Olimpijskim igrama san je svakog sportaša, pa tako i svakog igrača koji se bavi 3x3 košarkom. Svi mi sanjamo Los Angeles. Međutim, objektivno govoreći, do tamo je izuzetno teško doći, ponajviše zbog činjenice da još uvijek nemamo profesionalnu ekipu. Da bismo uopće došli u priliku boriti se za Olimpijske igre, moramo imati puno sreće, ali pod broj jedan moramo imati profesionalnu ekipu. Sustav u 3x3 košarci je takav da se tijekom cijele godine skupljaju bodovi, te se na temelju tih bodova ostvaruje izravan plasman ili ulazak u kvalifikacije za Olimpijske igre. Bez bodova, nažalost, nemaš nikakve šanse. Zato naglašavam da bi nam profesionalna ekipa otvorila vrata i dala šansu da se borimo za Olimpijske igre - bez toga je to nemoguća misija.

Foto: Goran Stanzl/PRO 3x3/Basket Energy d.o.o.

Za kraj, imaš li neku poruku, anegdotu ili zahvalu koju bi volio podijeliti s našim čitateljima?

„Za sam kraj bih svakako iskoristio priliku i javno se zahvalio našem dugogodišnjem fizioterapeutu Péteru Moháru. On nakon punih 10 godina rada odlazi u zasluženu mirovinu i od sljedeće sezone više neće biti s nama u ekipi. Od srca mu želim zahvaliti na svemu. Doslovno svaki put kada bismo imali bilo kakav zdravstveni problem ili ozljedu, on je to uspješno rješavao. Bio nam je fantastičan fizioterapeut i maser svih ovih 10 godina. No, osim onoga što je radio na terapijskom stolu, Péter nam je uvijek bio ogromna podrška i pored samog terena. Slobodno mogu reći da je bio naš pravi, neprikosnoveni 'peti igrač'. Zato mu još jednom veliko hvala za sve što je učinio za nas!“